Razlika između inačica stranice »Šume mediteransko-litoralnog pojasa Hrvatske«

m
Ovaj tip šume, za razliku od šuma alepskog bora, razvija se na dubljim tlima, najčešće mediteranskim [[crvenica]]ma, ali i drugim tipovima tla. Temperature su nešto niže, a količina padalina veća, s nešto povoljnijim rasporedom ljeti. Životni vijek ove šume vrlo je dug i ona značajno utječe na [[Klima|klimu]], [[Hidrologija|hidrološke]] prilike, [[Tlo|stvaranje tla]] i sprečavanje [[Erozija|erozije]].
 
Uz hrast crniku ili [[Hrast crnika|česminu]] (''Quercus ilex''), čest je i [[crni jasen]] (''Fraxinus ornus''), osobito u sjevernijem području, zatim [[zelenika (grm)|zelenika]] (''Phillyrea latifolia''), [[smrdljika]] (''Pistacia terebinthus''), [[mirta]] (''Myrtus communis''), [[Planika|planika]] (''Arbutus unedo''), [[Lovor|lovor]] (''Laurus nobilis''), [[Veliki vrijes|veliki vrijes]] (''Erica arborea''), [[Kozokrvina|kozokrvine]] (''Caprifoliaceae'') vrsta ''Lonicera implexa'' i ''L. etrusca'' i dr. Zbog male količine svjetla u prizemnom sloju, u ovim šumama raste razmjerno velik broj vrsta [[Povijuša|povijuša]] koje penjanjem uz drveće dolaze do svjetla. To su npr. [[Bljušt|bljušt]] (''Tamus communis''), [[Tetivika|tetivika]] (''Smilax aspera''), [[Zimzeleni broć|zimzeleni broć]] (''Rubia peregrina'') i [[Šparoga|oštrolisna šparoga]] (''Asparagus acutifolius''). Prisutnost velikog broja povijuša čini ovaj tip šuma teško prohodnim. Ukoliko je sklop drveća prorijeđen, može se razviti i prizemni sloj, u kojem su najčešće vrste [[Uskolisna veprina|uskolisna veprina]] (''Ruscus aculeatus'') i [[Primorska ciklama|primorska ciklama]] (''Cyclamen repandum'').
 
Zbog stoljetnog utjecaja čovjeka, šume hrasta crnike do danas su očuvane na vrlo malim površinama. Najljepše sastojine očuvane su na [[Mljet|Mljetu]], [[Rab|Rabu]] (šuma Dundo) i na [[Brijuni|Brijunima]]. Najvećim dijelom prevedene su u degradacijske stadije [[Makija|makije]], [[Garig|gariga]] i [[Kamenjar|kamenjara]].
 
[[Makija|Makija]] je degradacijski stadij crnikove šume koji je po postanku [[Panjača|panjača]], tj. razvija se iz panjeva posječenih stabala hrasta crnike. Kako iz pojedinog panja izraste najčešće više izdanaka, oni ne dosižu visinu stabala, a sklop je vrlo gust. U makiji nije izražena slojevitost, visoka je do nekoliko metara i u njoj prevladavaju grmoliki oblici [[Hrast crnika|crnike]], [[Planika|planike]], [[Zelenika (grm)|zelenike]] i drugih vrsta. Zbog gustog sklopa i velikog broja povijuša gotovo je neprohodna. Po sastavu vrsta ne razlikuje se bitno od crnikove šume, no po vrijednosti, izgledu i strukturi razlikuje se bitno.
 
Slijedeći degradacijski stadij nakon makije je [[Garig|garig]]. Nastaje čestim sječama makije, ispašom i sličnim negativnim utjecajima. Garizi su prorijeđene [[Šikara|šikare]] u kojima zbog veće količine svjetla rastu druge vrste u odnosu na crnikovu šumu i makiju. Kako je vegetacijski pokrov rijedak, znatno je veća i [[Erozija|erozija]] tla. Nestanak tla znatno usporava zaraštavanje gariga, odnosno [[Sukcesija|sukcesiju]] prema crnikovoj šumi. U garizima rastu termofilne (toploljubive) i heliofilne (svjetloljubive) vrste, kao što su [[Crveni bušin|crveni bušin]] (''Cistus incanus''), [[Kretski bušin|kretski bušin]] (''C. creticus''), [[Bijeli bušin|bijeli bušin]] (''C. salviifolius''), [[Ljepljivi bušin|ljepljivi bušin]] (''C. monspeliensis''), [[Drvenasti vrijes|drvenasti vrijes]] (''Erica arborea''), [[Brnistra|brnistra]] (''Spartium junceum''), [[Hlapinika|hlapinik]] (''Calicotome villosa''), [[Ružmarin|ružmarin]] (''Rosmarinus officinalis'') i mnoge druge. Mnoge vrste koje rastu u garizima vrlo su aromatične zbog velike količine [[Aromaterapijaeterično ulje|eteričnih ulja]]. Velika suhoća, gust sklop nekih tipova gariga i velika količina eteričnih ulja razlog su čestih požara u ovom tipu vegetacije.
 
Krajnji degradacijski stadij na području crnikove šume je [[Kamenjar|kamenjara]]. Nastaje zbog snažne erozije nakon uništenja šuma, utjecaja vjetrova, ljetne suše, intenzivne ispaše i požara. Velike kamenjarske površine razvijene su na otoku Pagu, [[Kornati|Kornatima]], [[Goli otok|Golom otoku]] i na mnogim drugim mjestima. Tlo na kojem se razvija izuzetno je plitko i skeletno, s mnogo pokretnog i nepokretnog kamenja. Čine ga mediteranske [[Crvenica|crvenice]] ili smeđa [[Kalcijev karbonat|karbonatna]] tla. Kamenjare se koriste kao [[Pašnjak|pašnjaci]]. Prestankom ispaše zaraštavaju u [[Šibljak|šibljake]] u kojima se s godinama sve učestalije počinju pojavljivati drvenaste vrste. Vrste koje rastu na kamenjarama također imaju veliku količinu eteričnih ulja, često su prekrivene dlakama, ljepljive su i imaju [[Trn|trnove]] kako bi se obranile od životinja koje ih pasu i brste. Najčešće vrste u kamenjarama su [[Kadulja|ljekovita kadulja]] (''Salvia officinalis''), [[Smilje|smilje]] (''Helichrysum italicum''), [[Mekinjak|mekinjak]] (''Drypis spinosa''), [[Dubačac|dubačac]] (''Teucrium polium''), [[Čubar|primorski vrijesak]] (''Satureja montana''), [[Kovilje|kovilje]] (''Stipa eriocaulis'') i dr.
 
Za duge ljetne suše dolazi do gotovo potpunog prekida vegetacije. Kamenjare ponovno oživljavaju nakon prvih jesenjih kiša. Kako su zime blage, život se odvija i zimi, a vrlo intenzivno nastavlja u proljeće, kada mnoge površine kamenjara izgledaju poput cvjetne livade. Vrstama su bogatije submediteranske kamenjare, na kojima ima više tla. Kamenjare su značajne za [[Pčelarstvo|pčelarstvo]] budući da su mnoge vrste, poput [[Kadulja|ljekovite kadulje]] i [[Čubar|primorskog vrijeska]], medonosne biljke.
 
== Šume bijelog graba i hrasta medunca (submediteranska zona) ==
9.708

uređivanja