Razlika između inačica stranice »Šume mediteransko-litoralnog pojasa Hrvatske«

Listopadne šume i šikare [[Bijeli grab|bijeloga graba]] i [[Hrast medunac|hrasta medunca]] čine najznačajniju [[Klimazonalna vegetacija|klimazonalnu zajednicu]] priobalnog pojasa sjevernog [[Hrvatsko primorje|Hrvatskog primorja]], većeg dijela [[Istra|Istre]] (krški dio Istre), otoka [[Krk|Krka]], [[Cres|Cresa]], sjevernog dijela [[Ravni Kotari|Ravnih kotara]] i dijela Dalmacije. Visinski dopiru podno grebena [[Dinaridi|Dinarida]]. Mjestimice uz tokove rijeka i na mjestima gdje reljef to dozvoljava, prodiru i u unutrašnjost kopna. To je npr. slučaj u jednom dijelu [[Lika|Like]], uz [[Neretva|Neretvu]] i drugdje. U visinskoj zonaciji ovaj tip šuma razvija se iznad crnikovih šuma na 400 metara nadmorske visine, a u obalnom dijelu može se naći i na visini od 900 metara. Razvijaju se na smeđim [[Kalcijev karbonat|karbonatnim]] tlima, [[Crvenica|crvenici]] i posmeđenoj crvenici, u uvjetima [[Umjerena klima|umjereno tople]] i perhumidne klime. Temperature su, dakle, niže, a količine padalina veće nego u zoni crnikovih šuma. Velike površine razvijene su u obliku različitih degradacijskih stadija zbog stoljetnog iskorištavanja ovih šuma za ogrjev ili dobivanje pašnjačkih površina. U novije doba, na velikim, nekad degradiranim površinama, vidljiv je progresivni razvoj vegetacije u pravcu [[Šikara|šikare]] te, konačno, prave šume, zbog napuštanja stočarstva i prestanka korištenja drva kao glavnog ogrijevnog sredstva.
 
Od drvenastih vrsta najznačajnije su [[Bijeli grab|bijeli grab]] (''Carpinus orientalis''), [[Hrast medunac|hrast medunac]] (''Quercus pubescens''), kojeg prema jugu smjenjuje [[Hrast dub|hrast dub]] (''Quercus virgiliana''), zatim [[Crni jasen|crni jasen]] (''Fraxinus ornus''), [[Maklen|maklen]] (''Acer monspessulanum''), [[Cer|cer]] (''Quercus cerris''), te lokalno oko [[Karlobag|Karlobaga]] [[Judić|judić]] (''Cercis siliquastrum'').
 
U sloju grmlja česte su vrste [[Grmoliki grašar|grmoliki grašar]] (''Coronilla emeroides''), [[Rujevina|rujevina]] (''Cotinus coggygria''), [[Drača|drača]] (''Paliurus spina-christi''), [[Pucalina|pucalina]] (''Colutea arborescens''), [[Rašeljka|rašeljka]] (''Prunus mahaleb''), [[Drijen|drijen]] (''Cornus mas''), [[Trnina|trnina]] (''Prunus spinosa''), [[Pavitina|pavitina]] (''Clematis vitalba''), [[Brijestolisna kupina|brijestolisna kupina]] (''Rubus ulmifolia'') i dr.
 
U prizemnom sloju može se naći [[Jasenak (biljka)|jasenak]] (''Dictamnus albus''), [[Pčelinja ljubica|pčelinja ljubica]] (''Melittis melissophyllum''), [[Crvena djetelina|crvena djetelina]] (''Trifolium rubens''), [[Lastavičnjak|lastavičnjak]] (''Cynanchum adriaticum''), [[Čubar|primorski vrijesak]](''Satureja montana''), [[Uskolisna veprina|uskolisna veprina]] (''Ruscus aculeatus''), [[Jesenska šašika|jesenska šašika]] (''Sesleria autumnalis''), [[Šparoga|oštrolisna šparoga]] (''Asparagus acutifolius''), [[Šparoga|tankolisna šparoga]] (''Asparagus tenuifolius''), [[Crvena iglica|crvena iglica]] (''Geranium sanguineum'') i mnoge druge.
 
Kako je već spomenuto, jugoistočno od [[Zrmanja|Zrmanje]] hrast medunac se počinje postupno zamjenjivati [[hrast dub|hrastom dubom]]. Dub je kserotermniji od medunca (podnosi veću sušu) i jedna je od najotpornijih listopadnih vrsta drveća. Najveće površine zauzima u nižim područjima od [[Drniš|Drniša]] prema [[Sinj|Sinju]] i [[Imotski|Imotskom]], dalje do [[Vrgorac|Vrgorca]] i [[Metković|Metkovića]], te u dubrovačkom zaleđu.
 
Najrašireniji degradacijski stadij šuma bijelog graba i hrasta medunca je dračik ili trnjak [[Drača|drače]] (''Paliurus spina-christi''). Najveće sastojine ove zajednice nalaze se na južnim padinama [[Velebit|Velebita]], na području [[Bukovica|Bukovice]], Istre, te sjevernog, srednjeg i južnog primorja. To je vrlo degradirani tip vegetacije u kojem je najčešće degradirano i tlo, koje je plitko i siromašno. Razlog takvoj degradaciji vegetacije i tla uglavnom je prevelika ispaša. Manje degradirane površine, pored drače, u svom sastavu imaju i niz drugih drvenastih vrsta, kao što su bijeli grab, crni jasen, pucalina, grmoliki grašar, smrdljika, [[Nar|šipak]] (''Punica granatum''), [[Srednja krkavina|srednja krkavina]] (''Rhamnus intermedia'') i dr. Zbog napuštanja tradicionalnog oblika korištenja (paša i sječa), ove površine danas se nalaze u procesu progresivne sukcesije koja vodi obnovi šumske vegetacije.
 
U submediteranskom pojasu razvijene su također i [[Kamenjar|kamenjare]] opisane u poglavlju o šumama crnike. O livadama ovog pojasa više u poglavlju o [[Nešumska vegetacija Hrvatske|nešumskoj vegetaciji]] Hrvatske.
9.708

uređivanja