Geza Tikvicki: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Uklonjena promjena suradnika Roberta F., vraćeno na zadnju inačicu suradnika Man Usk
ispravak i izvor
Redak 1:
'''Geza Tikvicki''' ([[Subotica]], [[1917.]]) je bio vojvođanski, srbijanski i jugoslavenski visoki politički dužnosnik, i najistaknutiji prvoborac [[NOB]]-a i političar hrvatske narodnosti u Vojvodini. Rodom je [[Bačka|bački]] [[Hrvati u Vojvodini|Hrvat]]. <ref>{{sr icon}} [http://www.nin.co.rs/2003-01/16/26830.html NIN] Okupljanje oko Titove linije <br>" ''...Geza Tikvicki (član savezne vlade, najistaknutiji prvoborac i političar hrvatske narodnosti u Vojvodini....'' " </ref>
 
== Predratne godine ==
Od srednje škole je završio nižu gimnaziju i Zanatsku školu u Subotici. Do drugogDrugog svjetskog rata je radio kao metalski radnik.
 
U mlađoj dobi se politički aktivirao. Bio je uhićen pod optužbama da je [[SKOJ]]-evac, a potom je bio uhićen pod optužbom da je sudjelovao o organizaciji štrajka u zrakoplovnoj industriji. [[KPJ]]-u je pristupio 1939..
Redak 8:
== Drugi svjetski rat ==
Bio je prvoborcem. U NOB-u je bio od prvih dana.
U početku okupacije, tamošnja je oružana borba bila u velikim teškoćama. Pokrajinski komitet i Glavni štab nisu imali nikakvih kontakata sas partijskihpartijskim (CK KPJ) i vojnim (Vrhovni štab) vrhom. Pored toga su boračke skupine bile međusobno izolirane u djelovanjima i nisu bile u kontaktima. Stoga je Pokrajinski komitet KPJ za Vojvodinu u studenome [[1941.]], odlučio podijeliti nadležnosti, tako da se nije vodilo borbu iz jednog mjesta nad cijelom Vojvodinom, nego je jedna skupina pokrivala Banat, a druga, koju su predvodili Geza Tikvicki i [[Toza Marković|Tozom Markovićem]] je vodila oružanom borbom u Bačkoj. Pored toga, održavao je vezu sas Pokrajinskim komitetom PKJ u [[Srijem]]u<ref name="Dnevnik">{{sr icon}} [http://www.dnevnik.co.yu/arhiva/15-11-2002/Strane/spec.htm Dnevnik] Jubilej za ponos, 15. studenog 2002. </ref>.<br>
Bio je članom ratnog Oblasnog komiteta za Bačku i Baranju, zajedno sas Palom Šotijem, Đuricom Jojkićem, [[Jo Lajos|Joom Lajosem]] i [[Brana Panina|Branom Paninom]].
 
Za vrijeme rata je [[1943.]] sas Đuricom Jojkićem, Nikolom Petrovićem i drugima uređivao prvih nekoliko brojeva lista [[Slobodna Vojvodina]] <ref name="Dnevnik">[http://web.archive.org/web/20071219212725/http://www.dnevnik.co.yu/arhiva/15-11-2002/Strane/spec.htm Dnevnik] Jubilej za ponos, 15. studenog 2002. </ref>.
 
== Nakon rata ==
Redak 26:
Bio je i veleposlanikom u [[Mađarska|Mađarskoj]] <ref name="Okupljanje"> </ref>.
== Etiketiranje Tikvickog kao liberala i autonomaša ==
Godine 1972. je za vrijeme "obračuna sa [[liberali]]ma" u Srbiji, bio je među prozvanim kao "savjetnik liberala". Prvi ga je takvim prozvao general [[JNA]] [[Marko Peričin]], nazvavši njega, [[Pal Šoti|Pala Šotija]] i [[Đurica Jojkić|Đuricu Jojkića]] kao "''savjetnicima’ koji su sebi uzeli pravo da utiču na PK i njegove organe u vezi sprovođenja zadataka iz Pisma druga [[Tito|Tita]].''"<ref name="Mladi kadrovi">{{sr icon}} [http://nin.co.rs/2003-01/09/26708.html NIN] Mirko Čanadanović: Mladi kadrovi i ordenje </ref>. Prozvao ga je, pored još nekih, ondašnji narodni heroj [[Isa Jovanović]] "''...svakodnevno sve više smo uplivavali u anarholiberalističke vode...Njegovi (Đilas) nasljednici još više su razvijali ideologiju anarholiberalizma i onemogućavali svaki pozitivan rad u Partiji. Slično ponašanje imali su i bivši rukovodioci Vojvodine - [[Mirko Čanadanović|Čanadanović]], [[Mirko Tepavac|Tepavac]], [[Đurica Jojkić|Jojkić]], [[Pal Šoti|Šoti]], Tikvicki i ostali. Oni se frontalno nisu smjeli suprotstaviti Titu, ali su zato po svim linijama blokirali njegove misli.''"<ref name="Mladi kadrovi"> </ref>.
Tako je Tikvicki, zajedno sas ostalim "liberalima", uklonjen iz politike već krajem 1972., no napadi tu uopće nisu stali<ref name="Naša borba">{{sr icon}} [http://www.yurope.com/nasa-borba/arhiva/Jun97/2506/2506_16.HTM Naša borba] Otvoreno pismo Mirka Čanadovića vojvodjanskom klubu - Uputstvo za prepoznavanje fantomskih autonomaša, 25. lipnja 1997. </ref>.
 
Pritisci su rasli. 1973., dva tjedna poslije 52. sjednice PK, je na sastanku sas vojvođanskim dužnosnicima u SR Srbiji i Federaciji bio je ponovno prozvan. Ovaj put, je to bilo samo zato jer je, zajedno sas Palom Šotijem, podupro politiku koju je simbolizirao [[Marko Nikezić]], odnosno zato što nisu odobrili primjedbe [[Jovan Veselinov|Jovana Veselinova]] na izbor PK 1968. i jer su poduprli temeljnu koncepciju uvodnog izlaganja [[Mirko Čanadanović|Mirka Čanadanovića]] uoči razgovora s Titom, na sastanku pokrajinskog aktiva.<ref name="Mladi kadrovi"> </ref>
 
Odlučujući udar po "liberalima i tehnokratima" i "''konačni obračun sas jednim brojem najodgovornijih nosilaca ovih pojava u Vojvodini''" su partijski konzervativci izvršili na 56. sastanku PK [[15. lipnja]] [[1973.]]. PK je onda "intervenirao na stanje", jer "liberali odbijaju kritiku", "opterećuju revoluciju" i "smetaju stabilizaciji jedinstva". Ta "intervencija" je bila politička neutralizaciju i odstranjenje optuženih dužnosnika: iz Saveza komunista su isključeni Miloš Radojčin, Mirko Tepavac, Mirko Čanadanović i [[Vukašin Kešelj]] (bivši predsjednik Socijalističkog saveza Vojvodine), a nešto kasnije i Pal Šoti, nakon što je prvotno bio samo opomenut, a Geza Tikvicki je kažnjen opomenom. <ref name="Okupljanje"> </ref>.
 
Potom su uslijedile i nove kritike, u kojima se Tikvickog i ostale optuživalo da se "dovodi u pitanje osnovni kurs", a da je to to zapravo "''vid prikrivenog otpora kursu SK Vojvodine na liniji SK Jugoslavije i riječi druga Tita''". Tito je prešutno stajao sa strane po pitanju ovih prozivki i napada na vojvođansko rukovodstvo, suglasivši se tako sa svime što se govorilo i činilo protiv tih ljudi. Samo spominjanje da se "protivi Titovim riječima" je bila u ono vrijeme opasno teška optužba. Učinak toga je bio da je "''je etiketa liberal te godine izazivala po Vojvodini bezmalo isti strah kao prethodne (1972) godine dijagnoza Variola vera - velike boginje.''". Uslijedila su daljnja montiranja i kritiziranja, u kojima se napadnute dužnosnike optuživalo i za stvari koje su proturječile jedna drugoj. To je išlo dotle, da je bilo očito da partijskim tvrdostrujašima nije bilo dosta što su oduzeli položaje napadnutih političar i odbace politiku iznapadanih kolega, nego su htjeli po svaku cijenu ukaljati i poniziti ih. <ref name="Okupljanje"> </ref>.