Mihail Gorbačov: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Thijs!bot (razgovor | doprinosi)
Ex13bot (razgovor | doprinosi)
m vjerovatno>vjerojatno
Redak 49:
Gorbačov je u Moskvu stigao u rujnu [[1950.]] godine. Na [[Moskovsko državno svveučilište|Moskovskom državnom sveučilištu]] do [[1955.]] studirao je [[pravo]], stanovao je u studentskom domu, u sobi koju je dijelio s još šestoricom. Pretrpani dom što se raspadao bio je nekada [[vojarna]] za vojnike [[Petar Veliki|Petra Velikog]]. Rudolf Kolčanov koji je za vrijeme studija dijelio sobu s Gorbačovom o njemu kaže: Mnogo je radio, znao je slušati, bio je tolerantan, pristojan, ali je umnogome bio poput drugih. Ni u čem nije bio najbolji učenik. I vjerovao je u ono što su nas učili o [[Staljin]]u. Nije se doimao kao neki veliki reformator i svjetski vođa koji samo čeka da stupi na pozornicu. U sobi što ju je Mlynar (češki student i Gorbačovljev prijatelj iz tog vremena) dijelio sa šest ratnih veterana studenti bi zaključavali vrata i okretali Staljinov portret prema zidu - otkrivajući na pozadini amaterski portret carskog dvorjanina - te pili i pričali cijelu noć. Ali činilo se da Gorbačov izbjegava piti previše. U tomu je bio izbirljiv. - kaže Kolčanov drugi Gorbačovljev prijatelj iz studentskih dana. Kolčakov se također sjeća da se Gorbačov iz domske [[knjižnica|knjižnice]] vraćao tek oko dva ili tri sata noću. Na predavanjima se nije izdvajao iz mase studenata osim jednom prilikom [[1952.]] godine kada je profesor držao predavanje o temi [[Marksizam]] i pitanja [[jezik]]a, govoreći monotono - zapravo čitajući izravno iz Staljinovih djela - Gorbačov je ustao i rekao: Poštovani profesore, čitati znamo i sami. Kako vi tumačite tekst i zašto ne bismo raspravljali o tome? Nakon toga pozvan je u dekanov ured na razgovor, ali nije kažnjen. Lev Judovič i Fridrik Neznanski, dva emigranta koji danas žive na Zapadu, a studirali su zajedno s Gorbačovim sjećaju ga se kao čvrstorukaša u [[Komsomol]]u koji je držao govore osuđujući nedostatke i mane svojih kolega, članova [[Komunistička partija|partije]]. Pišući u jednom emigrantskom listu Neznanski se sjeća da je slušao metalni glas sekretara Komsomola Pravnog fakulteta, Gorbačova, kako traži isključenje iz stranke za najmanji prekršaj - od pričanja neprimjerenih političkih [[vic]]eva do izbjegavanja odlaska na kolektivna dobra.
 
Na polovici svog petogodišnjeg studija Gorbačov je upoznao Raisu Maksimovu, studenticu [[filozofija|filozofije]] iz [[Sibir]]a. Nekoliko Gorbačovljevih prijatelja je polazilo tečaj [[ples]]a i jednoga dana su Gorbačov i Kolčanov svratili onamo pod izlikom da će im se narugati. Već smo bili spremni reći: Nazivate se pravim muškarcima, a pogledajte ovo. - kaže Kolčanov. Ali tada je jedan naš prijatelj, Volođa Kuzmin, upoznao Mihaila sa svojom plesnom partnericom. Bila je to Raisa Maksimova. Mislim da je za Gorbačova to bila ljubav na prvi pogled. Upravo kao na [[film]]u. Bila je tako dojmljiva. Po Mlynarovim riječima Gorbačov se svidio Raisi zato što nije bio vulgaran. Gorbačov je diplomirao [[1955.]] i otišao u [[Stavropolj]]. Ondje je započeo svoj uspon u Komunističkoj partiji. Možda je zanimljivo spomenuti da je već s 18 godina Gorbačov postao kandidat za člana komunističke stranke. Razlog u tako ranom interesu za politiku vjerovatnovjerojatno leži i u tome što je Gorbačovljev djed po majci bio komunist (kasnije i upravitelj [[kolhoz]]a). Neki izvori kažu da je upravo on presudno utjecao na rani Gorbačovljev razvoj, dajući dječaku savjete o poljoprivredi i knjige na čitanje ([[aleksandar Sergejevič Puškin|Puškinove]] pjesme, Ljermontovljeva Junaka našeg doba) iz neuobičajeno dobro opremljene knjižnice.
 
== Politička karijera i protuzakonito preuzimanje vlasti ==