Diplomacija: Razlika između inačica

Dodano 7 bajtova ,  prije 12 godina
m (robot Mijenja: ro:Diplomație)
==Diplomatsko pravo==
 
Diplomatsko pravo je skup pravila [[međunarodno pravo|međunarodnog prava]] koje se odnosniodnosi na prava i dužnosti subjekata međunarnogmeđunarodnog prava (država, međunarnodnih organizacija i dr.) u svezi diplomatskih odnosima, funkcijama, privilegijama i imunitetima diplomatskih predstavništvapredstavništava i osoblja.
 
Diplomatsko pravo u velikoj je većini kodificirano ''Bečkom konvencijom o diplomatskim odnosima'', koja je usvojena na Konferenciji [[Ujedinjeni narodi|Ujedinjenih naroda]] [[14. travnja]] [[1961.]] godine, a stupila je na snagu [[24. travnja]] [[1964.]] Njome je kodificiran najvažniji dio do tada postojećeg običajnog međunarodnog prava, uz neke nove dispozicije. U njoj su sadržane odredbe o pravima i obvezama države primateljice i države šiljateljice u pogledu stalnih diplomatskih misija bilateralnog karaktera, imuniteta i privilegija članova diplomtaske misije, administrativnog i tehničkog osoblja.
 
Osim BečkaBečke konvencijakonvencije o diplomatskim odnosima, valja spomenuti i ''Bečku konvenciju o konzularnim odnosima'', usvojenom [[1963.]] godine, a stupila je na snagu [[1967.]] godine. Tom konvencijom reguliran je najveći dio pitanja koja su do tada bila rješavana bilateralnim sporazumasporazumima u pogledu karijernih i počasnih konzula, njihovih ureda, prava i obvezaobaveza država primateljice i države šiljateljice, statusa konzularnih funkcionara i konzularnih službenika.
 
Osim navedenih, izvori diplomatskog prava su i Konvencija o specijalnim misijama iz [[1969.]] godine, bilateralni [[međunarodni ugovori]], partikularno običajno međunarodno pravo (primjerice ono između zemalja [[Latinska Amerika|Latinske Amerike]]), ali i opće običajno međunrnodnomeđunarnodno pravo koje vrijedi za pitanja koja nisu uređena konvencijama i bilateralnim ugovorima (tu spadaju dejlovidijelovi diplomatskog protokola).
 
Pod diplomatskim pravom u širem smislu podrazumijevaju se i propisi nacionalnog zakonodavstva pojedine države koje uređuju djelatnost vanjskog zastupanje države (kao što je to u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] [[Ustav Republike Hrvatske]] te prije svega, Zakon o vanjskim poslovima).
Anonimni suradnik