|
'''Marko Peić''' <!-- Marko T. Pejić -->([[Mirgeš]], [[4. srpnja]] [[1913.]]) je [[Bačka|bački]] [[Hrvati|hrvatski]] [[književnost|književnik]] i [[kazališna kritika|kazališni kritičar]] iz [[Vojvodina|Vojvodine]]. Pučku školu pohađa u Mirgešu, a potom se školuje u Subotici gdje pohađa Građansku školu i Državnu trgovačku akademiju. Pisao je [[proza|prozu]] i [[poezija|pjesme]], a bio je i sakupljač narodnih umotvorina, novela, pjesama i pripovjedaka. PisaoPored toga, zapaženi su i mnogi njegovi stručni prinosi u gospodarskim i ekonomskim časopisima. Jedno vrijeme je pripovjetkeurednik časopisa [[Privrednik]] iz Subotice.<br> Sudjelovao je i u radu Društva ekonomista. Član je [[Društvo književnika Vojvodine|Društva književnika Vojvodine]].
Zagrebačkoj javnosti je bio predstavljen, zajedno sa [[Balint Vujkov|Balintom Vujkovim]], [[Blaško Hajduk Vojnić Hajduk|Blaškom VojnićemHajduk HajdukomVojnićem]] i [[Franjo Bašić|Franjom Bašićem]] u zagrebačkom časopisu ''Svijet'' iz 1934..<ref>[http://www.matica.hr/Vijenac/Vij155.nsf/c9229dcf25deb87e002568790033d4aa/afa97c2e5aa85010002568810054e1c1?OpenDocument Klasje naših ravni] </ref> ▼Po struci je bio ekonomist, tako da se pamti i njegov rad u gospodarskim i ekonomskim časopisima. Jedno vrijeme je bio urednikom časopisa "Privrednik" iz Subotice. Sudjelovao je i u radu Društva ekonomista. Članom je [[Društvo književnika Vojvodine|Društva književnika Vojvodine]].
Kao spisatelj zaokupljen je obiteljskim i društvenim pitanjima iz svakodnevice [[Bačka|bačkih]] [[Bunjevci|Bunjevaca]] i [[Šokci|Šokaca]], a pojedina su mu uradci pisani u ozračju vjerske tematike. Pored toga stvara u motivskom luku tzv. «socijalne literature», dok nakon II. svjetskog rata ima tekstova u kojima interpretira svoje ratne dogodovštine, ili stanovita poratna zbivanja.
Uz [[Balinta Vujkova]], [[Blaška Hajduk Vojnića]] i dr. osnivač je, a kratko i urednik književnog časopisa mladih bunjevačkih Hrvata [[Bunjevačko kolo]], koji izlazi od 1933. do 1936. godine. Njegov sakupljački rad je utjelovljen u djelu, objavljenom u vlastitoj nakladi «Bunjevačke narodne pisme - Hiljadu bećaraca» (1943.). Tijekom 1945. bio je i suradnik lista [[Slobodna Vojvodina]], lista koji je kasnije promijenio ime u [[Hrvatska riječ]].
JedanU razdoblju između dva svjetska rata jedan je od velikanaistaknutih pripadnika zajednice bačkih bunjevačkih Hrvata i velikigorljivi borac za prava svoje nacionalne zajednice. Zbog svoga stava iz 1970-ih bio je bio "«''jedan od 120 disidenata pokreta MASPOK-a, za što je svojevremeno snosio i određena poniženja i degradacije, u koju spada i njegova smjena sa pozicije podpredsjednika općine Subotice koji je obnašao u jednom mandatu'' "» <ref name="prijedlog">[http://www.hbs-stranka.org.rs/arhiv/arhiv.htm HBŠS] Prijedlog za nagradu Marka Peića</ref>. Uvelike je zaslužan za spoznaju nacionalne pripadnosti bačkih Bunjevaca za vrijeme popisa stanovništva 1970.g. zajedničkom odrednicom Hrvat-Bunjevac <ref name="prijedlog"> </ref>. U to vrijeme je bio predsjednikom Organizacijskog odbora "[[Dužijanca|Dužijance]]", tradicionalnih žetelačkih svečanosti bunjevačkih Hrvata. ▼Osnovnu školu je pohađao u Mirgešu, a potom se odlazi školovati u [[Subotica|Suboticu]], u kojoj pohađa Građansku školu i Državnu trgovačku akademiju.
Zajedno sa [[Grgo Bačlija|Grgom Bačlijom]] napisao je «''Rečnik bačkih Bunjevaca''» (1990.) i «''Imenoslov bačkih Bunjevaca''» (1994.), a napisao je i objavio i druga djela. Unatoč njegovomnjegova deklariranomdeklarirana hrvatstvuhrvatstva, Peićev je rad u jednom razdoblju bio izložen dekroatizatorskim radnjamapolitikantskim manipulacijama od strane onih Hrvata koji su se zarad osobnih interesa stavili u službu velikosrpskih krugova, te uz njihovu financijsku i moralnu potporu, propagiraju bunjevstvo«bunjevštinu» kao nacionalnost i odriču ikakvu svezu ove hrvatske etničke zajednice sa hrvatskim narodom.<br> ▼
▲Zagrebačkoj javnosti je bio predstavljen, zajedno sa [[Balint Vujkov|Balintom Vujkovim]], [[Blaško Vojnić Hajduk|Blaškom Vojnićem Hajdukom]] i [[Franjo Bašić|Franjom Bašićem]] u zagrebačkom časopisu ''Svijet'' iz 1934..<ref>[http://www.matica.hr/Vijenac/Vij155.nsf/c9229dcf25deb87e002568790033d4aa/afa97c2e5aa85010002568810054e1c1?OpenDocument Klasje naših ravni] </ref>
TakoU jetom ikontekstu, primjerice, u glasilu samozvane «Bunjevačke matice », ''«Riči ''», Peić prikazan je kao "''«jedan od osnivača KUD ''Bunjevačko kolo'' "», iakopremda je Marko Peić bio jednim od osnivača društva kojemkojemu je imepun "naziv bio: «Hrvatsko kulturno umjetničko društvo ''Bunjevačko kolo "''», <ref>[http://816357.web001.whp.server-hosting.com/GlasRavnice/Brojevi/2007/9/3a.aspx Glas ravnice] O prijedlogu dodjele zvanja Počasni građanin Subotice </ref>. ▼
Svojim djelima jezastupljen ušaoje u antologijeantologiji pozijepoziji i proze [[Bunjevci|bunjevačkih]] Hrvata iz [[1971.]], sastavljača Geze Kikića, u izdanju [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]]. ▼Piše o tematici i problematici iz društvenog i obiteljskog života [[Bačka|bačkih]] [[Bunjevci|Bunjevaca]] i [[Šokci|Šokaca]], na ponekim mjestima s istaknutom vjerskom inspiracijom.
Jedan je od pisaca proze koji su ranije pošli tragom socijalne literature.
Opredijelio se za teme rata i poraća, interpretira svoje ratne dogodovštine i poratna zbivanja.
Osnivač je i urednik časopisa mladih bunjevačkih Hrvata "[[Bunjevačko kolo]]" (izlazio 1933.-1936.) godine.
Njegov sakupljački rad je utjelovljenu u djelu, objavljenom u vlastitoj nakladi "''Bunjevačke narodne pisme - Hiljadu bećaraca''" (1943.).
1945. je bio dijelom rukovodećeg osoblja lista [[Slobodna Vojvodina]], lista koji je kasnije promijenio ime u [[Hrvatska riječ]].
Stvarateljstvo mu je u prvim poratnim godinama u klasičnim, tradicionalno-realističkim okvirima.
▲Jedan je od velikana bunjevačkih Hrvata i veliki borac za prava svoje nacionalne zajednice. 1970-ih je bio "''jedan od 120 disidenata pokreta MASPOK-a, za što je svojevremeno snosio i određena poniženja i degradacije, u koju spada i njegova smjena sa pozicije podpredsjednika općine Subotice koji je obnašao u jednom mandatu''" <ref name="prijedlog">[http://www.hbs-stranka.org.rs/arhiv/arhiv.htm HBŠS] Prijedlog za nagradu Marka Peića</ref>. Uvelike je zaslužan za spoznaju nacionalne pripadnosti bačkih Bunjevaca za vrijeme popisa stanovništva 1970.g. zajedničkom odrednicom Hrvat-Bunjevac <ref name="prijedlog"> </ref>.
U to vrijeme je bio predsjednikom Organizacijskog odbora "[[Dužijanca|Dužijance]]", tradicionalnih žetelačkih svečanosti bunjevačkih Hrvata.
Zajedno sa [[Grgo Bačlija|Grgom Bačlijom]] je napisao "''Rečnik bačkih Bunjevaca''" (1990.). S njime u suautorstvu je tri godine poslije objavio i "''Imenoslov bačkih Bunjevaca''" (1994.), a napisao je još neka djela. Pored tih, napisao je više romana, zbirka pjesama, pripovjedaka, drama, eseja, novela, raznih podlistaka.
▲Unatoč njegovom deklariranom hrvatstvu, Peićev je rad izložen dekroatizatorskim radnjama od strane Hrvata koji su se stavili u službu velikosrpskih krugova, te uz njihovu financijsku i moralnu potporu, propagiraju bunjevstvo kao nacionalnost i odriču ikakvu svezu ove hrvatske etničke zajednice sa hrvatskim narodom.<br>
▲Tako je i u glasilu samozvane Bunjevačke matice, ''Riči'', Peić prikazan kao "''jedan od osnivača KUD Bunjevačko kolo''", iako je Peić bio jednim od osnivača društva kojem je ime "Hrvatsko kulturno umjetničko društvo Bunjevačko kolo", <ref>[http://816357.web001.whp.server-hosting.com/GlasRavnice/Brojevi/2007/9/3a.aspx Glas ravnice] O prijedlogu dodjele zvanja Počasni građanin Subotice </ref>.
▲Svojim djelima je ušao u antologije pozije i proze [[Bunjevci|bunjevačkih]] Hrvata iz [[1971.]], sastavljača Geze Kikića, u izdanju [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]].
== Izvori ==
| 