Razlika između inačica stranice »Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom«

(popravio, neko je bio nesto copy-edit)
Ladislav Napuljski, vidjevši da se ne može održati na prijestolu, [[1409]]. godine za 100 tisuća dukata prodaje Veneciji svoja prava na Dalmaciju ustupajući joj i gradove Zadar, Novigrad, Vranu i Pag. Venecija ubrzo pokorava i sve sjeverne otoke osim Krka. Sigismund [[1410]]. godine postaje [[Rex Romanorum]] (njemačko - rimski kralj) a već se slijedeće godine pokušava snažnim [[Mađarsko – mletački rat (1411. – 1413.) |ratom]] obračunati sa Venecijom ([[1411]].- [[1413]].), koja od 1409. godine opsjeda Šibenik, a 1411. godine od [[Sandalj Hranić |Sandalja Hranića]] kupila Ostrovicu i Skradin i napadala Lombardiju i Furlaniju. Rat se svršava petogodišnjim primirjem sklopljenim u Kasteletu, uz ''status quo'' i mletačku ratnu odštetu.
 
Sisigmund je proglasio [[1413]]. godine hercega [[Herceg Hrvoje Vukčić Hrvatinić |Hrvoja]] izdajnikom zbog pustošenja Sandijevih posjeda i povezanosti sa Turcima, oduzeo mu sve gradove, lišio ga titule splitskog hercega i naredio zauzimanje njegovih posjeda. Brač, Korčula i Hvar dolaze pod dubrovačku upravu a župa Sanu pod upravu blagajskih knezova. Hrvoje bježi u [[Jajce]] i poziva Turke u pomoć. [[1414]]. godine Turci pobjeđuju velikaške postrojbe i prodiru u duboko u Hrvatsku i Slavoniju, a [[1415]]. godine pobjedom kod [[Doboj]]a i istjeruju mađarsko-hrvatsku vojsku iz Bosne, koja je bila došla kako bi održala mađarski utjecaj.
 
Po isteku petogodišnjeg primirja [[1418]]. godine, Venecija je ponovno stupila u novi [[Mađarsko – mletački rat (1418. – 1420.) |rat]] sa Mađarskom, prodrli u Furlaniju i Istru i napali dalmatinske gradove. Rat je završen bez mira, ali Venecija je trajno istisnula Mađarsku sa Jadrana jer je čvrsto ovladala [[1420]]. godine Istrom, Furlanijom, Trogirom, Splitom i južnim otocima. Zbog svoje zauzetosti njemačkim carstvom, Sigismund je potpuno zanemario Hrvatsku, koja je izgubila, osim [[Senj]]a, svaku bolje vezu sa morem, a postala je i nadiranjem Turske sve izloženija napadima. Dubrovnik je ostao pod kraljevom vlasti. U Hrvatskoj je porasla moć knezova krčkih - [[Frankopani |Frankopana]], čija se vlast [[1426]]. godine proširila na gotovo cijelu Hrvatsku, do Cetine i na područje oko rijeke [[Una |Une]]. Hrvatski [[Zagorje |Zagorjem]] i Slavonijom su ovladali [[celjski grofovi |celjski]] [[grof]]ovi.
 
Kraljevske i banske banderije su imale oko 1000, a velikaške oko 500 konjanika, a županije su davale po pola do cijele banderije u koje su ulazili plemići sa kmetovima. Obrana države i granica je bila zadaća kraljevskih i banskih banderija, sastavljenim od najamnika, a uveden je i opći poziv (expeditio generalis).
 
 
 
= Prodor Turaka =
715

uređivanja