Édouard Manet: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Xqbot (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
{{Likovni umjetnik
[[Datoteka:Édouard Manet.jpg|mini|'''Édouard Manet''']]
|ime = Édouard Manet
[[Datoteka:Edouard Manet 038.jpg|mini|Olympia, 1863. g.]]
|period = [[realizam]], [[impresionizam]]
[[Datoteka:Édouard Manet - Le Déjeuner sur l'herbe.jpg|mini|Le Déjeuner sur l'herbe, 1863. g.]]
|slika = Édouard Manet.jpg
'''Édouard Manet''' ([[Pariz]], [[23. siječnja]] [[1832]]. - [[Pariz]], [[30. travnja]] [[1883]].), [[Francuska|francuski]] slikar i grafičar
|veličina = 200px
|opis = [[Fotografija]] [[Nadar]]a iz [[1910.]] god.
|rođenje = [[23. siječnja]] [[1832.]]<br>[[Pariz]], [[Francuska]]
|smrt = [[30. travnja]] [[1883.]]<br>[[Pariz]]
|vrsta = [[slikarstvo]] - [[crtež]] - [[grafika]]
|praksa = [[Pariz]], [[Bruxelles]]
|utjecao =
|utjecali= [[Gustave Courbet]], [[Claude Monet]],
|djela = ''Mali frulaš''<br>''[[Doručak na travi]]''<br>''[[Olimpija]]''<br>''Smaknuće Cara Maksimilijana u Meksiku''<br>''[[Bar u Folies-Bergère]]''
}}
'''Édouard Manet''' ([[Pariz]], [[23. siječnja]] [[1832]]. - [[Pariz]], [[30. travnja]] [[1883]].), [[Francuska|francuski]] [[slikar]] i [[grafika|grafičar]], [[realizam (ikovna umjetnost)|realist]] i [[impresionizam[[]]impresionist]]; jedna od prvih osoba moderne umjetnosti.
 
==Životopis==
Proslavio se slikama "Olimpija" i "Doručak u travi", koje su nakon prvog izlaganja u javnosti početkom druge polovice [[19. stoljeće|19. stoljeća]] svojim temama i kompozicijom izazvale kulturni skandal. Početkom sedamdesetih godina Manet pada pod utjecaj [[impresionizam|impresionista]], pa najveću pozornost pridaje svjetlosnim i atmosferskim efektima i slika bojama spektra ono što mu je pred očima.
 
[[Datoteka:Édouard Manet - Le Déjeuner sur l'herbe.jpg|mini|lijevo|Le Déjeuner sur l'herbe, 1863. g.]]
Rođen je u [[Pariz|Parizu]], u obitelji koja je htjela da se bavi pravom. No, ujak ga je od malena vodio u [[Louvre]], te ohrabrio da se počne baviti slikarstvom. Nakon što nije prošao na ispitu za mornaricu, bio je učenik akademskog slikara Thomasa Couturea. Kopirao je djela velikih majstora u Louvreu, a na putovanjima kroz Njemačku, Italiju i Nizozemsku na njega su utjecali nizozemski slikar Frans Hals i španjolski Diego [[Velázquez]] i [[Francisco Goya]]. Najviše je slikao teme koje su tada bile prisutne u realizmu, a to su bili prosjaci, pjevači, cigani, ljudi u kafićima i sl.
[[Datoteka:ÉdouardEdouard Manet 038.jpg|mini|'''Édouardlijevo|Olympia, Manet'''1863. g.]]
Rođen je u [[Pariz|Parizu]], kao sin visokog zvaničnika francuske Vlade, u obitelji koja je htjela da se bavi pravom. No, ujak ga je od malena vodio u [[Louvre]], te ohrabrio da se počne baviti slikarstvom. Nakon što nije prošao na ispitu za mornaricu, bio je učenik akademskog slikara Thomasa Couturea. Kopirao je djela velikih majstora u Louvreu, a na putovanjima kroz Njemačku, Italiju i Nizozemsku na njega su utjecali nizozemski slikar [[Frans Hals]] i španjolski Diego [[Diego Velázquez]] i [[Francisco Goya]]. Najviše je slikao teme koje su tada bile prisutne u realizmu, a to su bili prosjaci, pjevači, cigani, ljudi u kafićima i sl. Prihvatio je izravnu i smjelu slikarsku tehniku u realističnom tretmanu svojih motiva.
 
Proslavio se slikama "Olimpija" i "Doručak u travi", koje su nakon prvog izlaganja u javnosti početkom druge polovice [[19. stoljeće|19. stoljeća]] svojim temama i kompozicijom izazvale kulturni skandal. Doručak na travi prikazuje piknik u šumi s nagom ženskom figurom u sjedećem položaju u društvu dva obučena muškarca, što je trenutačno privuklo ogromnu pažnju, ali je doslovno bilo diskreditirano od kritike. Mane biva proglašen vođom od strane mladih umetnika, i postaje središnja figura u sporu između akadememizamakademskog slikarstva s jedne, i buntovničke umjetničke grupe slikara, s druge strane. Mane ipak postaje priznat od strane zvaničnog Salona 1864. godine, koji mu priznaje dve slike, i 1865. godine on izlaže „Olimpiju“, portret nage žene baziran na Ticijanovoj prikazi Venere. Ova slika ponovo izaziva veliku pažnju, i protest akademskih krugova zbog takozvanog „neortodoksnog realizma“.
Bio je prijatelj sa impresionisima [[Edgar Degas|Degasom]], [[Claude Monet|Monetom]], [[Pierre-Auguste Renoir|Renoirom]], [[Sisley|Sisleyem]], [[Cezanne|Cézanneom]], te [[Camille Pissaro|Pissarrom]], ali nikad nije sudjelovao u njihovim zajedničkim izložbama, zbog toga što nije želio da bude viđen kao predstavnik grupnog identiteta, i zbog toga što se nije slagao s njhovim protivljenjem izlaganju u pariškom Salonu.
 
Francuski pisac Emil Zola je 1866. godine dao vrlo pozitivne kritike Maneove umjetnosti u francuskom listu „Figaro“ i ubrzo je postao Maneov bliski prijatelj. Mane je služio kao oficir u francuskoj vojsci od 1870 do 1871. tijekom francusko - pruskog rata. Po povratku pada pod utjecaj [[impresionizam|impresionista]], pa najveću pozornost pridaje svjetlosnim i atmosferskim efektima i slika bojama spektra ono što mu je pred očima. Bio je prijatelj sas impresionisimaimpresionistima [[Edgar Degas|Degasom]], [[Claude Monet|Monetom]], [[Pierre-Auguste Renoir|Renoirom]], [[Sisley|Sisleyem]], [[Cezanne|Cézanneom]], te [[Camille Pissaro|Pissarrom]], ali nikad nije sudjelovao u njihovim zajedničkim izložbama, zbog toga što nije želio da bude viđen kao predstavnik grupnog identiteta, i zbog toga što se nije slagao s njhovimnjihovim protivljenjem izlaganju u pariškom Salonu.
Umjetničko priznanje dobiva tek u kasnim godinama, kada su njegovi portreti postali izuzetno traženi. Jedna od njegovih posljednjih slika izložena je u Salonu 1882. i njegov stari prijatelj, koji je u to vreme bio ministar Primijenjenih umjetnosti, dodelio mu je Orden legije časti. Mane je umro u Parizu 30. travnja 1883. godine, ostavivši pored mnogobrojnih akvarela i pastela, 420 ulja na platnu.
 
{{commons|Édouard Manet}}
 
[[Kategorija:Francuski slikari|Manet, Édouard ]]
[[Kategorija:Slikari impresionizma|Manet, Édouard]]
{{commons|Édouard Manet}}
 
{{Link FA|nl}}