Konrad IV., rimsko-njemački kralj: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
Redak 3:
'''Konrad IV.''' (* [[25. travnja]] [[1228.]] u Andriji, [[Apulija]]; † [[21. svibnja]] [[1254.]] u vojnom logoru kod Lavella, [[Basilicata]]) iz dinastije [[Hohenstaufen]]; vojvoda [[Švapska|Švapske]] (1235. – 1254.), [[rimsko-njemački kralj]] (1237. – 1254.), kralj [[Popis vladara Sicilije i Napuljskog kraljevstva|Sicilije]] (1250. – 1254.) i [[Jeruzalemsko Kraljevstvo|kralj Jeruzalema]] (1228. – 1254.)
 
== ŽivotŽivotopis ==
 
Konrad je bio jedini sin [[Rimsko-njemački car|rimsko-njemačkog cara]] [[Fridrik II., car Svetog Rimskog Carstva|Fridrika II.]] i njegove druge žene Izabele, [[Jeruzalemsko Kraljevstvo|kraljice Jeruzalema]]. Njegova majka umrla je pri porodu; od nje je nasljedio pravo na Jeruzalemsko Kraljevstvo što je iskoristio njegov otac da se 1229. za vrijeme [[Peti križarski rat|petog križarskog rata]] sam u Jeruzalemu okruni za kralja. Konrad je do godine 1235. živio u Italiji; te je godine prvi put otputovao u Njemačku.
 
Konradov otac car Fridrik, nakon što je ugušio ustanak svoga sina Henrika, Konardova 17 godina starijeg polubrata, nastojao je Konrada učiniti svojim nasljednikom. To mu ispočetka nije uspjelo, jer ga na saboru u [[Mainz]]u godine [[1235]]. okupljeni knezovi nisu htjeli izabrati za kralja.
 
Izbor tada devetogodišnjeg Konrada za kralja uslijedio je u veljači [[1237]]. na saboru u [[Beč]]u: izborni čin, koji papa nije priznao, sadržavao je ne samo naslov [[Rimsko-njemački kralj|rimsko-njemačkog kralja]], nego i [[Rimsko-njemački car|rimsko-njemačkog cara]]. Konrad je doduše bio izabran za kralja, ali kako nije bio okrunjen nosio je naslov "izabran „inza romanorumkralja regem electus“Rimljana" („izabran[[Latinski zajezik|lat.]] kralja''in romanorum regem Rimljana“electus'').
 
Dok se Fridrik II. nakon Konradova izbora za kralja opet okrenuo sukobima s papom i talijanskim gradovima, Konrad je ostao u Njemačkoj kao formalni zastupnik svoga oca. Savjetnici su mu bili prokuratori Carstva isprva nadbiskup [[Mainz]]a Siegfried III. von Eppstein, zatim grof [[Heinrich Raspe]] i [[Češka|češki]] kralj [[Vaclav I., češki kralj|Vaclav I.]] Otprilike od godine [[1240]]. Konrad je počeo aktivno sudjelovati u politici Carstva i tražiti kod knezova naklonost za svoga oca.
 
Konrad se [[1. rujna]] [[1246]]. oženio princezom Elizabetom, kćerkom bavarskog vojvode Otona II. Tim brakom je bavarska dinastija [[Wittelsbach]] postala najmoćnijim njemačkim saveznikom carske dinastije StaufenHohenstaufen u vrijeme zalaza njezine moći. Konrad i Elizabeta bili su roditelji posljednjeg (zakonitog) StaufovcaHohenstaufovca [[Konradin]]a, kojemu je [[1268]]. u [[Napulj]]u odrubljena glava.
 
Nakon što je godine 1246. [[papa]] [[Inocent IV.]] Fridrika II. i Konrada izopćio iz Crkve i proglasio ih svrgnutima, u Njemačkoj je iste godine za protukralja izabran Heinrich Raspe, a nakon njegove smrti 1248. [[Vilim Nizozemski]]. Konrad je ratovao s oba protukralja, ali ispočetka nije imao većeg uspjeha. 1250. uspio je odbiti napad Vilima Nizozemskog i njegovih saveznika plemstva sa srednje [[Rajna|Rajne]] . Iste je godine umro car Fridrik II. U oporuci je sina Konrada IV. imenovao univerzalnim nasljednikom i izričito ga odredio za nasljednika na prijestoljima [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]], Sicilije i [[Jeruzalemsko Kraljevstvo|Jeruzalema]]. Papa Inocent IV. to nije priznao. Osim toga od 1251. Vilim Nizozemski iznova je ostvarivao vojne uspjehe protiv Konrada.
 
Zbog beznadnog položaja u Njemačkoj Konrad je godine 1252. otišao u Italiju. Njegove trupe su u listopadu[[listopad]]u [[1253]]. osvojile Napulj, ali papa nije priznao njegovu vlast. Konrad je umro 1254. od [[Malarija|malarije]] u vojnom logoru kod mjesta Lavello u današnjoj talijanskoj pokrajini Basilicati. Njegovo srce i utroba pokopani su u mjestu Melfi. Njegovo tijelo prevezeno je u katedralu u [[Messina|Messini]]. Kako izvješćuju neki izvori u katedralu je udario grom te je izloženo Konradovo tijelo izgorjelo prije pokopa. Konradov sin [[Konradin]], kojega nikad nije vidio, bio je još maloljetan pa je regentom postao njegov polubrat [[Manfred]] .
 
U ljeto 2005. u Sveučilišnoj knjižnici u [[Innsbruck]]u otkriveno je 200 prijepisa pisama i punomoći Fridrika II. i Konrada IV. od kojih je njih 130 bilo dotada nepoznato. Oni se vrednuju u institutu [[Monumenta Germaniae Historica]] (vidi vanjske poveznice).