Razlika između inačica stranice »Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom«

U Mađarsko-bosanskim ratovima (1404. – 1407.), Sigismund je uspio prodrijeti u neke bosanske gradove, savladavši bosanski otpor kod [[Dobor]]a, poslije čega ga Hrvoje i ostali hrvatski velikaši priznaju za kralja.
 
Ladislav Napuljski, vidjevši da se ne može održati na prijestolu, [[1409]]. godine za 100 tisuća dukata prodaje Veneciji svoja prava na Dalmaciju ustupajući joj i gradove Zadar, Novigrad, Vranu i Pag. Venecija ubrzo pokorava i sve sjeverne otoke osim Krka. Sigismund [[1410]]. godine postaje [[Rex Romanorum]] (njemačko - rimski kralj) a već se slijedeće godine pokušava snažnim [[Mađarsko – mletački rat (1411. – 1413.) |ratom]] obračunati sa Venecijom ([[1411]].- [[1413]].), koja od 1409. godine opsjeda Šibenik, a 1411. godine od [[Sandalj Hranić Kosača|Sandalja Hranića]] kupila Ostrovicu i Skradin i napadala Lombardiju i Furlaniju. Rat se svršava petogodišnjim primirjem sklopljenim u Kasteletu, uz ''status quo'' i mletačku ratnu odštetu.
 
Sisigmund je proglasio [[1413]]. godine hercega [[Hrvoje Vukčić Hrvatinić |Hrvoja]] izdajnikom zbog pustošenja Sandijevih posjeda i povezanosti sa Turcima, oduzeo mu sve gradove, lišio ga titule splitskog hercega i naredio zauzimanje njegovih posjeda. Brač, Korčula i Hvar dolaze pod dubrovačku upravu a župa Sanu pod upravu blagajskih knezova. Hrvoje bježi u [[Jajce]] i poziva Turke u pomoć. [[1414]]. godine Turci pobjeđuju velikaške postrojbe i prodiru u duboko u Hrvatsku i Slavoniju, a [[1415]]. godine pobjedom kod [[Doboj]]a i istjeruju mađarsko-hrvatsku vojsku iz Bosne, koja je bila došla kako bi održala mađarski utjecaj.
715

uređivanja