Teški akutni respiratorni sindrom: razlika između inačica

'''Teški akutni respiratorni sindrom''' (en. SARS - Severe acute respiratory syndrome) je bolest dišnih putova u ljudi koju uzrokuje SARS coronavirus (SARS - CoV)<ref name=Thiel>{{cite book | author = Thiel V (editor). | title = Coronaviruses: Molecular and Cellular Biology | edition = 1st | publisher = Caister Academic Press | year = 2007 | url=http://www.horizonpress.com/cor | isbn=978-1-904455-16-5]}}</ref>. Virus je zamalo uzrokovao [[pandemija|pandemiju]] između studenog 2002. i srpnja 2003., sa 8,096 poznatih slučajeva i 12 potvrđenih smrtnih ishoda, prema izvještaju [[Svjetska zdravstvena organizacija|Svjetske zdravstvene organizacije]] iz 21. srpnja 2004. godine<ref>{{cite web |url=http://www.who.int/csr/sars/country/table2004_04_21/en/index.html |title= Summary of probable SARS cases with onset of illness from 1 November 2002 to 31 July 2003 |publisher=WHO |accessdate=2008-10-31}}</ref>. U nekoliko tjedana SARS se proširio iz Guangdong provinicije u [[Kina|Kini]] na 37 zemalja diljem svijeta.

Smrtnost kroz dobne skupine do 8. svinja 2003. iznosila je manje od 1% za mlađe od 24 godine, 6% za one od 25 do 44 godine, 15% za one od 45 do 64 godine i više od 50% za one starije od 60 godina<ref>[http://www.who.int/csr/sarsarchive/2003_05_07a/en/ Update 49 - SARS case fatality ratio, incubation period], World Health Organization, 7 May 2003. URL Accessed 17 May 2008.</ref>. Za usporedbu, smrtnost [[gripa|gripe]] je obično oko 0.6% (među starijima) ali može porasti do 33% kada dođe do novih mutacija virusa. Stopa smrtnosti za virusnu upalu pluća može dosegnuti i 70%.

Corona virusi su [[RNA virusi]], uzročnici bolesti u [[sisavci|sisavaca]] i [[ptice|ptica]]. Ova grupa virusa uzrokuje probavne ili dišne infekcije u velikog broja životinja, uključujući i ljude. Prvotna skeniranja elektronskim mikroskopom u Hong Kongu i Njemačkoj pokazala su virusne čestice koje su nalikovale na paramyxovirus u sekretu pacijenata koji su oboljeli od SARS-a. Kasnije, pregled elektronskim mikroskopom u Kanadi pokazao je strukture koje su nalikovale na metapneumovirus (podtip paramyxovirusa) u sekretu. Pasteurov Institut u Parizu identificirao je coronavirus u uzorcima šest pacijenata, kao i laboratori Malika Peirisa na hongkoškom sveučilištu, koje je i prvo i objavilo da bi taj virus mogao biti uzročnik, nakon što su ga uzgojili iz uzoraka tkiva te su bili među prvima koji su razvili test kojim se dokazuje prisutnost virusa. [[Centar za kontrolu bolesti]] američkog javnog zdravstva (CDC) primjetio je virusne čestice u pogođenom tkivu (nalaz u tkivu znači da je virus patogen, a ne slučajno otkriće u sekretu). Nakon elektronskog mikroskopiranja, primjetili su da se radi o coronavirusu, provjera genoma i usporedba s postojećim bazama podataka pokazala je da je riječ o neprepoznatom coronavirusu.

Sekvenciranje genoma - koje je dovršeno u Vancouveru u 4 ujutro 12. travnja 2003. bilo je prvi korak u razvijanju dijagnostičkog testa za virus, i mogućeg cjepiva<ref>{{cite journal |author=Marra MA, Jones SJ, Astell CR, ''et al.'' |title=The Genome sequence of the SARS-associated coronavirus |journal=Science (journal) |volume=300 |issue=5624 |pages=1399–404 |year=2003 |pmid=12730501 |doi=10.1126/science.1085953 |url=http://www.sciencemag.org/cgi/pmidlookup?view=long&pmid=12730501}}</ref>. Razvijen je i test za antitijela za virus. 16. travnja 2003. WHO je izdala priopćenje u kojem je potvrdila da je coronavirus uzročnik SARS-a<ref>[http://www.who.int/mediacentre/releases/2003/pr31/en/ Coronavirus never before seen in humans is the cause of SARS], New York: United Nations World Health Organization, 16 April 2006. URL Accessed 5 July 2006.</ref>. Znanstvenici na Erasmus University u Rotterdamu u Nizozemskoj dokazali su da coronavirus ispunjava Kochove postulate i dolazali da je baš on uzročnik virusa. U ekperimentu su životinje zaražene virusom razvile iste simptome kao i ljudi prilikom zaraze SARS-om<ref>{{cite journal |author=Fouchier RA, Kuiken T, Schutten M, ''et al.'' |title=Aetiology: Koch's postulates fulfilled for SARS virus |journal=Nature |volume=423 |issue=6937 |pages=240 |year=2003 |pmid=12748632 |doi=10.1038/423240a |url=}}</ref>.

Vjerojatni slučaj SARS-a ima, uz gore navedeno i rengenski nalaz atipične pneumonije ili akutno [[zatajanje pluća]]. Sam snimak ne potvrđuje SARS, ali abnormalni infiltrati u plućima se uzimaju kao dokaz. Početni snimak pluća može biti normalan.

Trenutni laboratorijski testovi za SARS su ELISA, imunofluorescencija i lančana reakcija polimeraze. ELISA test dokazuje [[antitijela]] na SARS ali tek 21 dan nakon početnih simptoma. Drugi, test imunofluorescencije može detektirati antitijela nakon 10 dana, ali je riječ o iscrpnom testu koji zahtijeva imunosfluorescentni mikroskop i iskusnog tehničara. PCR detektira genetski materijal virusa u krvi, sluzi, uzorcima tkiva i stolici. PCR se pokazao izrazito precizan ali ne osjetljiv. To znači da pozitivan test znači infekciju SARS-om, dok negativan ne znači da pacijent nema SARS.

[[Leukociti|Bijela krvna zrnca]] su često visokipovišena. Rani izvještaji su prijavili neutrofiliju i limfopeniju - ali relativnu, jer je ukupan broj bio snižen.

[[Antibiotici]] ne djeluju s obzirom da je SARS virusna bolest. Liječenje se uglavnom temelji na olakšavanju simptoma, snižavanju temperature i raspiratornoj podršci ukoliko je potrebna.

Sumnjivi slučaju koji podsjećaju na SARS trebaju biti [[karantena|izolirani]], po mogućnosti u sobama s negativnim tlakom, a pristup ovim pacijentima treba biti moguć samo uz potpunu zaštitu.

Znanstvenici trenutno testiraju sve antivirusne lijekove, uključujući i one za [[AIDS]], [[hepatitis]] i [[gripa|gripu]] na coronavirus.

U prosincu 2004. godine kineski su znanstvenici prijavili da su proizveli cjepivo za SARS.<ref>[http://www.chinadaily.com.cn/english/doc/2005-01/15/content_409255.htm First SARS vaccine trials a success] [[China Daily]] 15 January 2005</ref> Testirano je na grupi od 36 dobrovoljaca, od čega su kod 24 pronađena antitijela.

Kliničko tretiranje SARS-a je bilo neefikasno, a većina visokorizičnih pacijenata trebala je raspirator. Trenutno, kortikosteroidi i Ribavirin su najčešća kombinacija lijekova za SARS (Wu et al, 2004.). Studije in vitro su pokazale da je Ribavirin u kliničkim dokazana neefikasan protiv SARS-a. Bolje kombinacije lijekova, ukoliko se upotrijebe rano, su Kaletra, Ribavirin i kortikosteroidi. Uporaba kortikosteroida je kontroverzna. Limfopenija može biti i nuspojava uporabe kortikosteroida, što može dodatno smanjiti odgovor tijela na infekciju. Ipak, njihovo antiupalnoprotuupalno djelovanje je nužno i liječnici moraju balansirati (Murphy 2008). Rezultati su ostvareni i uporabom interferona i glicirrizina. Lijekovi koji djeluju inhibitorski na virus nisu postigli uspjeh. Inhibitori HIV proteaze Ritonavir i Saquinavir nisu djelovali u neotrovnim dozama.

16. studenog 2002. godine došlo je do izbijanja bolesti za koju se smatra da je bio teški akutni respiratorni sindrom (SARS), tada poznata i kao Žuta pneumonija u [[Guangdong provincija|Guangdong provinciji]] u Kini, na granici s Hong Kongom. Slučaj farmera u Foshan okrugu smatra se prvim slučajem. Kina je obavijestila svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO) o ovoj [[epidemija|epidemiji] 10. veljače 2003., te su prijavili 305 slučajeva (uključujući i 105 zaposlenih u zdravstvu) i 5 smrtnih slučajeva<ref>World Health Organization. Severe Acute Respiratory Syndrome (SARS) - multi-country outbreak - Update 6. Available at http://www.who.int/csr/don/2003_03_21/en/index.html</ref>. Kasnije je prijavljeno kako je epidemija uzela maha sredinom veljače, ali je broj slučajeva bio umanjen, jer je kasnije prijavljeno 806 zaraženih i 34 smrtnih ishoda.

21. veljače, 64-godišnji kineski doktori koji je radio u Guangdongu otišao je u [[Hong Kong]] na vjenčanje. Prijavio se u Metropole Hotel (na 9. kat - soba 911.) Iako su se kod njega simptomi javili 15. veljače, osjećao se dovoljno dobro da bi mogao putovati, kupovati i razgledavati grad. 22. veljače potražio je hitnu medicinsku pomoć u Kwong Wah bolnici i primljen je na odjel intezivne njege. Preminuo je 4. ožujka.<ref>World Health Organization. Update 95 - SARS: Chronology of a serial killer. Available at http://www.who.int/csr/don/2003_07_04/en/index.html</ref> Oko 80% slučajeva u Hong Kongu povezano je s ovim doktorom.

2123. veljače<ref>[http://www.cdc.gov/mmwr/preview/mmwrhtml/mm5212a1.htm CDC. Update: Outbreak of Severe Acute Respiratory Syndrome--worldwide, 2003. MMWR 2003;52(12):241-248]</ref>, 47-godišnji američko-kineski poslovni čovjek Johnny Chen, koji je ostao na 9. katu. istog hotela<ref>[http://www.who.int/csr/don/2003_07_04/en/index.html WHO. Update 95 - SARS: Chronology of a serial killer. op cit]</ref>. Razbolio se nakon što je otputovao u Vijetnam i primljen je u bolnicu u Hanoiju 26. veljače. Nakon 7 dana prebačen je u Hong Kong, ali je tada 7 zaposlenih liječnika iz Vijetnama koji su se skrbili za njega razvilo simptome SARS-a. Preminuo je 13. ožujka. Barem 38 medicinskih radnika u Hanoiju bilo je zaraženo.

Doktor svjetske zdravstvene organizacije [[Carlo Urbani]], specijalist za [[zarazne bolesti|infektivne bolesti]] koji je radio u Hanoiju i skrbio se za Johnyja Chena primjetio je širenje bolesti među bolničkim radnicima i prvi je prepoznao SARS kao novu bolest. Prvotno je sumnjao da je riječ o [[ptičja gripa|ptičjoj gripi]].

25. veljače, 53-godišnji [[šurjak]] doktora iz Guangdonga osjetio se bolesnim i posjetio Kwong Wah bolnicu u Hong Kongu. Nije primljen taj dan, ali kada se njegovo stanje pogoršalo i primljen je 1. ožujka. Preminuo je 18 dana kasnije.

4. ožujka, 27-godišnji muškarac iz Hong Konga koji je posjetio gosta u Metropole Hotelu na 9. katu primljen je u Prince of Wales Hospital. Barem 99 medicinskih radnika (uključujući i 19 studenata9 bili su zaraženi dok su ga liječili.<ref>[http://www.cdc.gov/mmwr/preview/mmwrhtml/mm5212a1.htm CDC. Update: Outbreak of Severe Acute Respiratory Syndrome--worldwide, 2003. op cit]</ref>

2. travnja kineski su medicinski službenici počeli prijavljivati slučajeve SARS-a. Prijavljeno je 361 novih slučaeja i 9 smrti, što je povećalo ukupan broj zaraženih u Kini. WHO je savjetovao da se izbjegava putovanje u Hong Kong i Guangdong[http://www.who.int/csr/sars/press2003_04_01/en/]<br>. Dječak u Hong Kongu je uhićeg zbog plasiranja lažnih informacija na Internetu kako je Hong Kong proglašen zonom zaraze.

9. travnja James Earl Salisbury je umro od SARS-a u bolnici u Hong Kongu. Američki mormon<ref>[http://www.lds.org/portal/site/LDSOrg/menuitem.cb5725b59dcb4a2b2c5e2ba6942826a0/?vgnextoid=7cecc8fe9c88d010VgnVCM1000004d82620aRCRD&locale=0&sourceId=4565902dbedad010VgnVCM1000004d82620a____ Church Member Dies of SARS]</ref> koji je radio kao profesor na politehničkom sveučilištu<ref>[http://www.theage.com.au/articles/2003/04/11/1049567875256.html Panic as China's SARS toll rises]</ref> bio je bolestan oko mjesec dana prije svoje smrti<ref>[http://www.findarticles.com/p/articles/mi_qn4196/is_20030410/ai_n10881024 Doctor accuses China of covering up SARS outbreak]</ref>, ali mu je prvotno dijagnosticirana upala pluća<ref>Reported on [[CBS]]'s [[The Early Show]] [http://www.cbsnews.com/stories/2003/04/11/earlyshow/health/main548830.shtml American Family Affected By SARS]</ref>. Njegov sin Micheal Salisbury je bio s njim u Kini te se također zarazio, ali je preživio. Smrt Jamesa Salisburyja natjerala je kinesku vladu da otvorenije govori o širenju SARS-a.<ref>[http://www.cnn.com/2003/HEALTH/04/10/sars/index.html CNN - SARS death leads " Salisbury was with him in China and also contracted the disease, but survived it.to China dispute]</ref>