Rimsko pravo: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Ex13 (razgovor | doprinosi)
manja dopuna
Ex13 (razgovor | doprinosi)
uvod dopunjen, manje izmjene
Redak 1:
'''Rimsko pravo''' označava pravni poredak koji je vrijedio u rimskoj [[državaAntički Rim|rimskoj državi]] od [[Osnutak Rima (mitologija)|osnutka]] [[Rim]]a, koji se prema predaji veže uz [[753. godinepr. Kr.|753. godinu pr. Kr.]], pa do smrti [[Bizant|istočnorimskog]] [[car]]a [[Justinijan I. Veliki|Justinijana]]a [[565.]] godine. Zaključnu fazu toga razvoja čini kodifikacija cara Justinijana - ''[[Corpus Iuris Civilis]]''.
 
Recipirano rimsko pravo je negdje prije, a negdje kasnije prestalo vrijediti kao pozitivno pravo, te je zamijenjeno građanskim kodifikacijama, tako u Francuskoj s Napoleonovim ''[[Code Civile]]'' iz [[1804.]] godine, u Austriji austrijskim [[Opći građanski zakonik|Općim građanskim zakonikom]] iz 1811., najzad i u Njemačkoj jedinstvenim njemačkim [[Njemački Građanski zakonik|Građanskim zakonikom]] iz [[1896.]] godine.
==Razdoblja rimskog prava==
 
Rimski klasični pravnici postavili su prve temelje [[pravna znanost|pravne znanosti]]. Njihovo djelo su nastavili i dovršili [[glosatori]] i [[postglosatori]] u Italiji, zatim francuski pravnici srednjeg vijeka te njemački i nizozemski pravnici počevši od 16. stoljeća dalje. Tako su na temelju rimskog prava izgrađeni pravni pojmovi, klasifikacije i kategorizacije osnovnih pravnih instituta, koje je prihvatila pravna znanost svih civiliziranih naroda.
Rimska pravna povijest obuhvaća vremenski period od trinaest stoljeća. Uobičajena podjela poznaje četiri razdoblja razvitka rimskog prava, utvrđena prema značajnim političkim i društveno-ekonomskim zbivanjima .
 
==Razdoblja rimskog prava==
'''''Ta su razdoblja :'''''
Rimska pravna povijest obuhvaća vremenskivremensko periodrazdoblje od trinaest stoljeća. Uobičajena podjela poznaje četiri razdoblja razvitka rimskog prava, utvrđena prema značajnim političkim i društveno-ekonomskim zbivanjima .
 
* 1. razdoblje '''civilnog prava''' :- obuhvaća vrijeme nastanka rimske države i prva tri stoljeća republike[[Rimska Republika|Rimske Republike]] (od [[753. pr. Kr.]] do kraja [[Drugi punski rat|drugog punskog rata]] [[201. pr. Kr.]]) ;
 
* 2. razdoblje '''honorarnog prava''' :- obuhvaća posljednja dva stoljeća republikeRepublike (od [[201. pr. Kr.]] do osnivanja [[Rimsko Carstvo|Carstva]] (uvođenja principata po Augustu) [[27. pr. Kr.]]) ;
* 3. razdoblje '''klasičnog prava''' - vrijeme principata (od [[27. pr. Kr.]] do smrti [[Aleksandar Sever|Aleksandra Severa]] [[235.]] godine) ;
 
3* 4. razdoblje '''klasičnogpostklasičnog prava''': vrijeme- principatarazdoblje dominata (od 27. pr. Kr[[235.]] do smrti Aleksandracara SeveraJustinijana 235[[565.]] ngodine). Kr.) ;
 
4. razdoblje '''postklasičnog prava''' : vrijeme dominata (od 235. do 565. g.)
 
==Podjela rimskog prava==
Line 19 ⟶ 18:
Najčešća podjela prava danas, je ona iz XIX stoljeća, tzv. pandektna (pandectae - grčko ime Digesta). Po njoj građansko pravo djelimo na:
1.# [[Statusno pravo]]
2.# [[Obiteljsko pravo]]
3.# [[Stvarno pravo]]
4.# [[Obvezno pravo]]
5.# [[Nasljedno pravo]]
6.# [[Građanski postupak]]
 
Iako primjenjiva na Rimskorimsko pravo, ova podjela nije nešto po čemu bi rimski pravnik prepoznao svoj pravni sustav. Duhu rismkog pravničkog razmišljanja bliži je tzv. Gajev ili institucionalni sustav građanskog prava:
2. [[Obiteljsko pravo]]
 
I* [[Ius Privatum]] - Privatno pravo
3. [[Stvarno pravo]]
I/1** [[Ius quod ad personas pertinet]] (doslovce: pravo koje se odnosi na osobe)
 
*** [[Osobe sui iuris te alieni iuris]] (doslovce: vlastitog i tuđeg prava)
4. [[Obvezno pravo]]
*** [[Latini]] i [[Peregrini]]
 
*** [[Cives Romani|Rimski građani]]
5. [[Nasljedno pravo]]
I/2** [[Ius quod ad res pertinet]] (doslovce: pravo koje se odnosi na stvari)
 
*** [[Rimsko stvarno pravo]]
6. [[Građanski postupak]]
*** [[Rimsko pravo sukcesija za slučaj smrti]] (nasljedno pravo)
 
*** [[Rimsko obvezno pravo]]
Iako primjenjiva na Rimsko pravo, ova podjela nije nešto po čemu bi rimski pravnik prepoznao svoj pravni sustav. Duhu rismkog pravničkog razmišljanja bliži je tzv. Gajev ili institucionalni sustav građanskog prava:
I/3** [[Ius quod ad actiones pertinet]] (doslovce: pravo koje se odnosi na tužbe)
 
*** [[Rimske tužbe i druga procesna sredstva]]
I [[Ius Privatum]] - Privatno pravo
I/1 [[Ius quod ad personas pertinet]] (doslovce: pravo koje se odnosi na osobe)
* [[Osobe sui iuris te alieni iuris]] (doslovce: vlastitog i tuđeg prava)
* [[Latini]] i [[Peregrini]]
* [[Cives Romani|Rimski građani]]
I/2 [[Ius quod ad res pertinet]] (doslovce: pravo koje se odnosi na stvari)
* [[Rimsko stvarno pravo]]
* [[Rimsko pravo sukcesija za slučaj smrti]] (nasljedno pravo)
* [[Rimsko obvezno pravo]]
I/3 [[Ius quod ad actiones pertinet]] (doslovce: pravo koje se odnosi na tužbe)
* [[Rimske tužbe i druga procesna sredstva]]
* Postupci:
** [[LegisactioniLegisakcioni postupak]]
** [[Formularni postupak]]
** [[Ekstraordinarni postupak]]
Osim toga rimsko pravo obuhvaća i javni dio, danas manje značajan:
 
II* [[Ius Publicum]] - Javnojavno pravo
gdje su osobito važna pitanja:
II/1* [[Ustavnopravni koncepti i instituti Rima]] te
II/2* [[Rimsko kazneno pravo]]
 
==Utjecaj rimskog prava nakon prestanka rimske države==
II/1 [[Ustavnopravni koncepti i instituti Rima]] te
Nakon sloma [[Istočno Rimsko Carstvo|Istočnog Rimskog Carstva]] nastavlja život kroz [[Bizant]]sko pravo te kroz recepciju Rimskog prava u [[barbari|barbarskim]] državama Zapada tijekom [[srednji vijek|srednjega vijeka]]. Ponovno oživljava tijekom [[renesansa|renesanse]], kada se njegovi instituti iznova otkrivaju te izučavaju za potrebe novonastale robne privrede začetka [[kapitalizam|kapitalističkog]] sustava, a zatim, sve do danas, ima utjecaj i živi u institutima, osobito građanskim, i u suvremenom pravu.
 
Recepcija rimskog prava uobičajeni je naziv za preuzimanje rimskog prava u državama zapadne i srednje Europe za [[pozitivno pravo]] koje je važilo kao supsidijarno opće pravo pored feudalnog, partikularnog prava. Osnovni uzrok recepcije rimskog prava je razvoj buržoaskih odnosa u srednjovjekovnim gradovima koji su tražili svoju pravnu formulaciju; porast trgovine; pojava rano kapitalističkih odnosa.
II/2 [[Rimsko kazneno pravo]]
 
==Izvori==
Line 65 ⟶ 61:
* Romac, A. (ur.), Zakonik XII ploča, Zagreb, 1994.
 
==Utjecaj rimskog prava nakon prestanka rimske države==
Nakon sloma [[Istočno Rimsko Carstvo|Istočnog Rimskog Carstva]] nastavlja život kroz [[Bizant]]sko pravo te kroz recepciju Rimskog prava u [[barbari|barbarskim]] državama Zapada tijekom [[srednji vijek|srednjega vijeka]]. Ponovno oživljava tijekom [[renesansa|renesanse]], kada se njegovi instituti iznova otkrivaju te izučavaju za potrebe novonastale robne privrede začetka [[kapitalizam|kapitalističkog]] sustava, a zatim, sve do danas, ima utjecaj i živi u institutima, osobito građanskim, i u suvremenom pravu.
 
Recepcija rimskog prava uobičajeni je naziv za preuzimanje rimskog prava u državama zapadne i srednje Europe za [[pozitivno pravo]] koje je važilo kao supsidijarno opće pravo pored feudalnog, partikularnog prava. Osnovni uzrok recepcije rimskog prava je razvoj buržoaskih odnosa u srednjovjekovnim gradovima koji su tražili svoju pravnu formulaciju; porast trgovine; pojava rano kapitalističkih odnosa.
 
[[Kategorija:Rimsko pravo| ]]