Razlika između inačica stranice »Krštenje«

Dodano 2.036 bajtova ,  prije 10 godina
bez sažetka
m (robot Dodaje: te:బాప్టిజం)
[[Datoteka:Benin - batism ceremony in Cotonou.jpg|mini|419px|Krštenje u [[Cotonou]], [[Benin]]]]
'''Krštenje''' je [[1|prvisakrament]] od [[7|sedam]] svetih sakramenata, temeljni sakramenat; postupak, kojim se postaje član zajednice vjernika kod [[Kršćanstvo|kršćana]]: [[Katoličanstvo|katolika]], [[Pravoslavlje|pravoslavaca]] i [[Protestantizam|protestanata]], i ponekih nekršćanskih zajednica poput [[Sikhi|Sikha]]{{fact}}.
 
== Naziv ==
[[Grčka]] riječ baptizein - odakle [[latinski]] izraz baptismus - znači "uroniti", "uranjati". Uranjanje u vodu je središnji [[obred]] krštenja. U [[Hrvatski jezik|hrvatskom]] i drugim [[Slaveni|slavenskim]] jezicima riječ krstiti (krst, krštenje) pobliže znači: unijeti u [[Isus|Krista]], učiniti (nekoga) Kristovim.
 
[[Grčka]] riječ baptizein - odakle [[latinski]] izraz baptismus - znači "uroniti", "uranjati". Uranjanje u vodu je središnji [[obred]] krštenja. U [[Hrvatski jezik|hrvatskom]] i drugim [[Slaveni|slavenskim]] jezicima riječ krstiti (krst, krštenje) pobliže znači: unijeti u [[Isus|Krista]], učiniti (nekoga) Kristovim.
Krštenje je temelj cijeloga kršćanskog [[život]]a, ulaz u život Duha i [[vrata]] koja otvaraju pristup drugim sakramentima. Po krštenju smo oslobođeni od [[istočni grijeh|istočnog grijeha]] i nanovo rođeni kao sinovi [[Bog Otac|Božji]], postajemo Kristovi udovi i pritjelovljeni smo Crkvi te bivamo dionici njezina poslanja.
 
== Teologija krštenja ==
Isus tvrdi kako je krštenje nužno za spasenje. Stoga je zapovjedio učenicima da naviještaju [[Evanđelje]] i da krste sve [[narod]]e. Krštenje je nužno za spasenje onih kojima je evanđelje naviješteno te koji su imali mogućnost da zatraže sakrament. Crkva ne pozna drugog sredstva osim krštenja, da zajamči ulazak u vječno blaženstvo; zbog toga pazi da ne zanemari poslanja što ga je primila od Gospodina, tj. da "iz vode i Duha nanovo rađa" sve koji mogu biti kršteni.Oduvijek je Crkva čvrsto uvjerena da su svi koji su podnijeli [[smrt]] radi [[vjera|vjere]], premda nisu primili krštenje, kršteni svojom smrću za Krista i s njime. To krštenje [[krv]]lju, kao i [[želja]] za krštenjem, donose [[plod]] krštenja, a da po sebi nisu sakrament. Što se tiče [[katekumen]]a koji umru prije krštenja, izričita želja da ga prime, sjedinjena s [[kajanje]]m za [[grijeh]]e i s [[ljubav]]lju, jamči im spasenje koje nisu mogli primiti po sakramentu. Svaki [[čovjek]] koji, ne poznavajući Kristovo evanđelje i njegovu Crkvu, traži istinu i čini volju Božju onako kako je spozna, može biti spašen.
Što se tiče [[djeca|djece]] umrle bez krštenja, Crkva ne može drugo nego ih povjeriti [[Božje milosrđe|Božjem milosrđu]], što i čini u obredu njihova ukopa. Veliko Božje milosrđe, koje želi da se svi ljudi spase, i Isusova [[nježnost]] prema djeci, dopuštaju da se nadamo, da postoji put spasenja i za djecu umrlu bez krštenja.
 
Krštenje je sakrament kojim postajemo djeca [[Bog Otac|Božja]], oslobađamo se od
Krštenje utiskuje [[krštenik]]u u [[duša|dušu]] neizbrisiv duhovni biljeg, [[karakter]], koji vjernika posvećuje za [[bogoslužje]] kršćanske vjere. Zbog toga pečata krštenje se ne može ponoviti.
[[istočni grijeh|istočnog grijeha]]i brišu nam se svi osobni grijesi. Njime postajemo Kristovi udovi i pritjelovljeni smo Crkvi te bivamo dionici njezina poslanja.
 
Krštenje utiskuje [[krštenik]]u u [[duša|dušu]] neizbrisiv duhovni biljeg, [[karakter]], koji vjernika posvećuje za [[bogoslužje]] kršćanske vjere. Zbog toga pečata krštenje se ne može ponoviti. Nužno je za primanje ostalih sakramentata.
Redoviti službenici krštenja jesu [[Biskup|biskup]] i [[Svećenik|svećenik]], u latinskoj Crkvi također i [[Đakon|đakon]]. U slučaju nužde svatko može krstiti, uz uvjet da ima nakanu činiti ono što čini Crkva te izlije vodu kršteniku na glavu govoreći: "Ja te krstim u ime [[Bog Otac|Oca]] i [[Isus|Sina]] i [[Duh Sveti|Duha Svetoga]]".
 
Razlog za tu mogućnost vidi Crkva u Božjoj volji sveopćeg spasenja i u nužnosti krštenja za spas.
=== "Bez krštenja nema spasenja" ===
 
Nauk [[Katolička crkva|Katoličke crkve]] oduvijek govori da "bez krštenja nema spasenja". Taj nauk treba shvatiti u bitnome, a ne doslovno, te se danas obično tumači da je krštenje nužno za spasenje onih kojima je evanđelje naviješteno te koji su imali mogućnost da zatraže sakrament. Crkva ne pozna drugog sredstva osim krštenja da zajamči ulazak u vječno blaženstvo; zbog toga uvijek nastoji provoditi zapovijed što ga je primila od [[Isus|Gospodina]] da krsti sve ljude.
 
Nauk o nužnosti krštenja za spasenje kroz povijest je ipak stvarao mnoge probleme jer se osjećalo da je prestrog shvaćen doslovno. Stoga se nastojalo omogućiti alternativne metode spasenja.
 
Crkva je oduvijek uvjerena i da su svi koji su podnijeli [[smrt]] radi [[vjera|vjere]], premda nisu primili krštenje, spašeni. Kaže se da su oni kršteni svojom smrću za Krista i s njime. To je krštenje "[[krv]]lju". Također, ako osoba ([[katekumen]]) koja se iskreno želi krstiti umre prije isljunjenja te želje, smatra se da je krštena "voljom". Krštenje voljom i krštenje krvlju nisu sakramenti, ali osiguravaju spasenje.
 
Što se tiče [[djeca|djece]] umrle bez krštenja, niti njima Crkva nije nikada nijekala mogućnost spasenja. Crkva ih povjerava Božjem milosrđu. Veliko Božje milosrđe, koje želi da se svi ljudi spase, i Isusova nježnost prema djeci, dopuštaju da se nadamo, da postoji put spasenja i za djecu umrlu bez krštenja. Ipak, u srednjem vijeku je izumljen pojam [[limb]]a kamo idu pravednici koji su umrli bez krštenja, uglavnom djeca (odraslima se uvijek može naći neki grijeh po kojem bi zaslužili pravi [[pakao]]). Limb je također pakao, jer bez krštenja se ne može u raj, ali bez muka; jedina muka je Božja odsutnost. Danas limb teolozi uglavnom odbacuju, što je formalno učinio i papa [[Benedikt XVI]].
 
Također, preme tumačenju većine današnjih teologa svaki [[čovjek]] koji, ne poznavajući Kristovo evanđelje i njegovu Crkvu, traži istinu i čini volju Božju onako kako je spozna, može biti spašen.
 
Radi svih problema, nauk o nužnosti krštenja ne može se tumačiti kao nužnost sakramenta za spasenje. Za sada nam preostaje da se nadamo da je krštenje, odnosno efekt krštenja moguć za sve ljude. Sama činjenica da Crkva ni za koga nije konačno rekla da je u paklu, a ima jako puno nekrštenih, ostavlja nam mnogo prostora za tu nadu.
 
Ipak, nauk da bez krštenja nema spasenja je definitivan; jedino je moguće jasnije ga protumačiti, a tumačenje ne može ići u smjeru negiranja nauka, koliko god to u ovom slučaju izgledalo kao najjednostavnije rješenje. U svakom slučaju, krštenje je jedino redovito sredstvo spasenja koje Crkva posjeduje i stoga vrlo ozbiljno treba shvatiti svoju obvezu krštenja.
 
=== Valjanost krštenja===
 
Katolička crkva svako krštenje smatra valjanim, uz uvjet na je krštenik imao nakanu činiti ono što čini Crkva te da je krstio u ime [[Bog Otac|Oca]] i [[Isus|Sina]] i [[Duh Sveti|Duha Svetoga]], tj. svakako je nužno spomenuti sve tri božanske osobe pri krštenju.
 
Svi ovako kršteni, neovisno o crkvi kojoj pripadaju, kršćani su, dok oni koji nisu tako kršteni, Katolička crkva ih ne smatra kršćanima.
 
== Obred krštenja ==
 
U smrtnoj pogibelji svatko smije krstiti, pa i nekršteni. Krštenik, ukoliko je sposobvan iznijeti volju, mora se složiti sa krštenjem. Razlog za tu mogućnost vidi Crkva u Božjoj volji sveopćeg spasenja i u nužnosti krštenja za spas.
 
U Katoličkoj crkvi redoviti službenici krštenja su [[Biskup|biskup]] i [[Svećenik|svećenik]], u [[Latinska crkva|Latinskoj crkvi]] također i [[Đakon|đakon]].
 
Vidljivim znakovima sakramentalnog obreda simbolički se označuju različiti krsni učinci. Uranjanje u [[voda|vodu]] upozorava na smrt i čišćenje, ali također na obnavljanje i novo rođenje. Dakle, dva poglavita krsna učinka jesu očišćenje od grijeha i novo rođenje u [[Duh Sveti|Duhu Svetome]].
 
U latinskojLatinskoj Crkvicrkvi službenik uz trostruko polijevanje izgovara riječi: "I. (ime), ja te krstim u ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga". U istočnim [[liturgija]]ma katekumen je okrenut prema [[Orijent|Istok]]uistoku, a svećenik govori: "Sluga Božji I. (ime), krsti se u ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga". Na zaziv svake od osoba [[Trojstvo|Presvetog Trojstva]] on ga uranja u vodu i pridiže.
 
Krste se redovito djeca jer se smatra da će one odrastanjem u kršćanskom obiteljskom ozračju samim odrastanjem primiti kršćanski duh. Za tu praksu je stoga nužno imati temelja za to očekivanje, pa se krštenje djece može i odbiti. Ipak, radi nužnosti krštenja za spasenje u smrtnoj pogibelji se djeca uvijek krste, pa i mimo volje roditelja.
 
== Krštenje kod protestanata ==
{{stilska dorada}}
 
Neke protestantske crkve poput [[Adventisti|Adventista]], [[Baptisti|Baptista]] i Kristove crkve pak krštavaju samo one koji prihvaćaju Kristov nauk, [[Papa#Stav o papi u protestantskim crkvama|Njegovonjegovo poglavarstvo nad crkvom]]Crkvom i spremni su živjeti po Njegovimnjegovim načelima. Naime [[Novi zavjet]] govori da je preduvjet za krštenje obraćenje, odnosno vjera "''Tko bude vjerovao i pokrstio, spasit će se''" (Mk 16,16). U apostolskojranoj crkviCrkvi samo oni koji su povjerovali u evanđelje, bili su kršteni (Dj 8,12.36-37; 18,8).
 
Odgovarajući na Božji poziv, ljudi uviđaju svoje izgubljeno stanje, priznaju svoju grješnost, pokoravaju se Bogu, kaju zbog svojih grijeha, prihvaćaju [[Ispovijed#Stav protestanata|Kristovu žrtvu pomirnicu]] i posvećuju se novome životu s Njim. Bez obraćenja ne mogu stupiti u osobni odnos s Isusom Kristom. Samo pokajanjem oni mogu iskusiti umiranje grijehu - preduvjet za krštenje. Smatraju da im samo krštenje ne jamči ''vječno blaženstvo'', već da je za ''vječno blaženstvo'' potrebna osobna vjera u Isusa Krista, ljubav prema Bogu i ljudima, te samim time i krštenje, dakle smatraju krštenje posljedicom vjere, a ne obrnuto. Vjeruju da samo krštenje bez vjere, ne jamči da će se netko spasiti, te isto tako i da će se onaj koji vjeruje krstiti, te tako ispuniti uvjet za spasenje.
415

uređivanja