Balkanski ratovi: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 59:
=== I.
==== Crnogorska bojišnica ====
Redak 88:
Tijekom napada na Čataldžu, bugarske snage su od [[27. listopada]] držale Jedrene pod opsadom.
==== Grčka bojišnica ====
Operacije na grčkoj bojišnici započele su jednovremeno napadom dviju grčkih armija, teslijske i epirske, 18. listopada u dva odvojena pravca.
Tesalijska vojska je nakon vrlo brzih pobjeda nad manjim turskim snagama, 22. listopada stigla do [[Sarandaporon]]a i tamo porazila turske snage pod zapovjedništvom Hasana Taksim-paše, a 29. listopada zauzela Naus, Veri i Katerinu i stigla pred [[Solun]], gdje se ujedinila sa srpskim i bugarskim snagama. Nakon borbi, Hasan Taksim-paša je [[8. studenog]] potpisao kapitulaciju i grčke snage su [[9. studenog]] ušle u Solun, čime je bila presječena i veza između istočne i zapadne turske armije. Suprotno drugim zaraćenim snagama, Grčka nije potpisala primirje s Turskom već je nastavila sa operacijama, a na području Makedonije je organizirala svoju vlast. Operacije grčke vojske su na makedonskoj bojišnici su završene [[16. prosinca]] osvajanjem Korčua.
Epirska vojska je protjerala turske snage prema [[Janjine|Janjinama]], koje nije bila u mogućnosti zauzeti. Na položajima prema Janjinama je ostavila svoje manje snage a sa ostalim očistila prestalo područje, pri čemu je 21. listopada zauzela otok [[Lemnos]] i na njemu ustrojila manevarsku bazu i počela blokadu [[Dardaneli|Dardanela]]. Iako je nakon pada Soluna, prikupila dovoljno snaga za napad na Janjine, Grčka nije uspjela zbog zime, planinskog terena i opsežnih priprema, izvršiti napad prije primirja na Janjine, koje je nastupilo [[4. prosinca]] i čime je bilo utvrđeno da sve snage ostanu na svojim položajima a da se utvrde Jedrene, Janjine i Skadar ne mogu snabdijevati izvana.
=== Primirje (4. prosinca 1912. - [[29. siječnja]] 1913.) ===
Pregovori oko primirja su otpočeli [[13. prosinca]] u [[London]]u a vođeni su pod utjecajem '''Velikih sila''', koje su bile iznenađene brzim i uspješnim prodorom savezničkih snaga. U cilju očuvanja svojih interesa, Velike sile su već 4. prosinca osnovale autonomnu Albaniju koja je bila pod jamčevinom i kontrolom Velikih sila. Od Turske se zahtijevalo da ustupi sva područja zapadno od linije '''Tekirdag''' - '''Midija''' kao i sve otoke u [[Egejsko more|Egejskom moru]], uključujući i [[Krit]]. Turska nije prvobitno pristala na te zahtjeve već je samo nudila autonomiju Makedonije i Albanije, nakon čega su i pregovori prekinuti. Ipak, po nagovoru Velikih sila, Turska je pristala [[22. siječnja]] prihvatiti savezničke zahtjeve, ali je [[23. siječnja]] izbila [[Mladoturska revolucija]], na čelu sa '''Enver-bejom''', pri čemu je Nazim-paša ubijen a vlada bila oborena. Mladoturci su se bili usprotivili ustupanju Jedrena i egejskih otoka nakon čega je [[29. siječnja]] prekinuto primirje.
=== II. razdoblje – operacije nakon primirja (29. siječnja – 30. svibnja 1913.) ===
Vrijeme tijekom primirja su iskoristile obje strane za reorganiziranje i obnovu svojih snaga i za pripreme za nove operacije. To je pogotovu dobro došlo Turcima, jer su im snage bile demoralizirane i oboljele epidemijom kolere. Nakon odbijanja savezničkih zahtijeva 3. veljače nastavljene su ratne operacije. Turci su na bojišnici svoje Istočne vojske započeli napade na bugarske snage i u kratkoj ofenzivi (5.- [[9. veljače]]) uspjeli potisnuti bugarske predstraže i povratiti Čataldžu. Usprkos početnoj premoći, bugarske snage su uspjele odbiti turske snage i slomiti posljednje pokušaje turskih snaga deblokiranja Jedrena.
Grci su, po završetku pripremnih operacija, [[4. ožujka]] napale na Janjine i poslije teških borbi zauzele 6. ožujka utvrdu, tijekom čega su zarobili veliki broj turskih snaga. Osim toga, grčka mornarica je vodila žestoke borbe sa turskom mornaricom, sprječavajući joj prebacivanje snaga putem mora.
Nakon odbijanja turske ofenzive, Bugari su odlučili zauzeti Jedrene, u kojima se nalazilo oko 60 tisuća turskih vojnika, pa su zajedničkim napadom bugarskih i srpskih snaga 25. ožujka počele borbe za Jedrene. Usprkos velikom broju snaga, turski zapovjednik '''Šukri-paša''' je [[26. ožujka]] bio prinuđen predati Jedrene, čime je bugarski položaj u mnogome poboljšan, jer je uspostavljena željeznička veza '''Svilengrad-Jedrene-Čataldža'''. Uvidjevši prednosti bugarske vojske, Turci su odmah predložili primirje koje je zaključeno [[16. travnja]]. U jedrenama je zarobljeno 12 paša, tisući turskih časnika i oko 35 tisuća vojnika, kao i znatne količine ratnog materijala.
Na crnogorskoj bojišnici, odmah nakon prestanka primirja, crnogorske snage su u suradnji sa srpskim [[7. veljače]] otpočele napad na Skadar koji je odbijen uz velike žrtve. Želeći da stavi Velike sile pred svršen čin, crnogorski kralj Nikola, ponovno u suradnji sa jačim srpskim snagama, koje su prebačene iz Soluna pripremao ponovni napad na Skadar. Zbog prijetnje Velikih sila da Skadar mora pripasti Albaniji, Srbija je povukla snage u Srbiju, a kralj Nikola je sam nastavio opsadu Skadra, koja je završena predajom [[23. travnja]] zbog gladi. Pod prijetnjom Velikih sila, crnogorske snage su napustile [[14. svibnja]] Skadar, predajući ga u ruke snaga Velikih sila.
Konačan svršetak rata je bio [[30. svibnja]] [[1913]]. godine, kad je Turska potpisala mirovni ugovor u Londonu i odrekla se svih područja zapadno od linije '''Enos – Midija'''. Kao ishod Prvog balkanskog rata, ustanovljena je država Albanija i srušen je turski feudalni sustav.
= Drugi balkanski rat (lipanj - srpanj 1913.)=
==Izvor==
| |||