Vespazijan: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
mNema sažetka uređivanja
Redak 3:
'''Tit Flavije Vespazijan''' (lat. Titus Flavius Vespasianus, kasnije Caesar Vespasianus Augustus), ([[17. studenog]] [[9.]] - [[23. lipnja]] [[79.]]) [[Dodatak:Popis rimskih careva|rimski car]], posljednji iz plejade careva koji su vladali [[69]]. ([[Godina četiri cara]]) i jedini među njima koji se duže zadržao na vlasti. Bio je rimski vojskovođa za vrijeme cara [[Neron]]a. Vojska ga je proglasila carem dok je bio gušio ustanak u [[Judeja|Judeji]]. Kada je proglašen carem, prepustio je gušenje ustanka svome sinu Titu. Nakon dolaska za vlast, svoje sinove je proglasio cezarima, a sina Tita je uzeo za suvladara. Dao je latinsko građansko pravo stanovnicima [[Hispanija|Hispanije]]. Napunio je državnu blagajnu koju je ispraznio Neron, a dio novca je uložio na gradnju [[Kolosej]]a u Rimu (dovršili sinovi). Prema legendi prije smrti je izjavio da se osjeća kao da postaje bog, aludirajući na rimsko postmuhno proglašavanje careva bogovima.
 
Ploča sa natpisom cara Vespazijana nedavno je pronađena na pročelju građevine amfiteatra u sklopu rimskog vojnog logora u Burnumu, današnjem selu Ivoševci kraj Kistanja. Neukrašena monumentalna natpisna ploča cara Tita Flavija Vespazijana u vidu ''tabulae ansatae'', načinjena je od znatno kvalitenijeg vapnenca nego što je to slučaj sa samom zgradom amfiteatra. Taj natpis nedvojbeno s određenom sigurnošću omogućuje datiranje lokaliteta odnosno, vjerojatno, jedne od njegovih građevinskih faza gradnje amfiteatra. Od jednakog značaja ujedno je i očitovanje posebnog interesa cara Vespazijana za područje Burnuma, jer se time naznačuje kako je car i u provincijama poticao izgradnju tamošnjih javnih građevina u svrhu carske promidžbe i propagande. Iz dotičnog natpisa možemo restituirati i iščitavati službeno carevo ime u standardiziranoj formi, formalne titulature, funkcije i nomeklature vezane uz samu ličnost-osobu cara. Isto tako možemo saznati da je dotična građevina nedvojbeno carska donacija, budući da ime cara stoji u nominativu (''nominativus casus''). Drugim riječima, formulacija nedvojbeno upozorava da je investitor radova u amfiteatru bio sam car, a znakovito je da je upravo tada u logoru boravila legija koja nosi počasni naziv Vespazijanova gensa – Flavia, koji je jedino car mogao udijeliti. Car promicatelj rimskih običaja, među koje su spadali i različiti spektakli u amfiteatru, nije se oglušio o molbe „njegove“ legije i poklonom jedne takve građevine olakšao je tešku legionarsku službu u dalmatinskom zaleđu. Monumentalni Vespazijanov natpis pronađen na pročelju južnog ulaza datira dovršetak izgradnje u godinu 76./77., odnosno, nedvojbeno datira građevinu amfiteatra ili jednu od njezinih građevinskih faza u 76./77.godinu poslije Krista na temelju navoda titule narodnog tribuna. Budući da je Vespazijan bio donator ovoga amfiteatra, to pokazuje kako je car i u provincijama poticao izgradnju javnih građevina. Poznato je da je u Rimu potaknuo obnovu hrama na Kapitoliju, pa novoga foruma, a za njegove vladavine počinje i izgradnja čuvenog Koloseja. S druge strane, pak, izgradnja amfiteatra ukazuje na prosperitet rimske provincije Dalmacije u kojoj je civilno naselje Burnum imalo status municipija. Potrebno je napomenuti da su se javne građevine gradile ne samo sredstvima iz državne blagajne nego i onim privatnim. O tome najbolje svjedoče brojni graditeljski natpisi na kojima se, uz ostale podatke, uvijek navode i imena donatora.