Inačica od 22. ožujka 2006. u 16:20 uredi Fausto~hrwiki (razgovor \| doprinosi) 2.451 edit Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 21. lipnja 2006. u 16:07 uredi ukloni ovu izmjenu Fausto~hrwiki (razgovor \| doprinosi) 2.451 edit Dodaci Novija izmjena →
Redak 1: '''Josip Čižinski''' (Čižinsky), poznatiji pod imenom '''Milan Gorkić''' (Sarajevo, 19. veljače [[1904]]. – SSSR (Sibir) [[~~1938~~1939]]. (?), bio je jugoslavenski političar-komunist. ~~Politički~~Član ~~sekretar Centralnog komiteta (CK)~~vodstva [[KPJ]] od [[1932]]–, a generalni sekretar od [[1936]]. Godine [[1937]]. bio je smijenjen i u staljinističkim čistkama osuđen kao gestapovski špijun i vjerojatno strijeljan. Ujesen 1927. oženio se s Betti Nikolajevnom Glan, koja je također radila u [[Kominterna\|Komunističkoj internacionali]]. Imao kćer Jelenu. Otac mu je rođen u prikarpatskoj Rusiji (područje koje je nakon Prvog svjetskog rata pripalo Čehoslovačkoj), a kao činovnik je radio u Sarajevu, gdje Gorkić polazi trgovačku školu. Od 1918. djeluje kao član jedne socijaldemokratske omladinske grupe, pa zatim komunističke partije, koja krajem 1920. biva zabranjena donošenjem [[Obznana\|Obznane]]. Radi u ilegali kao član [[SKOJ]]-a. Godine 1923. odlazi na školovanje u [[SSSR]] gdje radi u aparatu [[Kominterna\|Kominterne]]. Član i organizacioni sekretar Izvršnog komiteteta Komunističke omladinske internacionale 1924-1935. Obavlja i druge funkcije. ==Mladost== Godine 1932, kada je Kominterna raspustila vodstvo KPJ i imenovala novo, postavljen je za političkog sekretara Centralnog komiteta KPJ. Boravi u Beču. Godine 1937. biva smijenjen i ubrzo u Moskvi uhićen i likvidiran u staljinističkim čistkama. Točne okolnosti ostale su nepoznate. Otac Vaclav Čižinsky rođen u Lupenici u prikarpatskoj Rusiji (područje koje je nakon Prvog svjetskog rata pripalo Čehoslovačkoj), a kao činovnik je radio u Sarajevu. Josip Čižinski završio je nižu pučku školu u Bosanskom Brodu 1910-1914, te višu pučku školu (5. do 8. razred) u Slavonskom Brodu 1914-1918. U rujnu 1918. upisuje se u Trgovačku akademiju u Sarajevu. U svibnju 1919. postaje član "Organizacije intelektualnih radnika" na Trgovačkoj akademiji, a 4. prosinca iste godine, sa nepunih 16 godina, izabran je za člana Mjesnog komiteta [[SKOJ]]-a za Sarajevo. Krajem prosinca postaje član [[SRPJ(k)]]. SKOJ i SRPJ(k), koji će 1920. promijeniti ime u [[Komunistička partija Jugoslavije]] u to su doba bili legalne organizacije. Krajem [[1920]]. bivaju zabranjeni donošenjem [[Obznana\|Obznane]]. ==Ilegalac== Nakon zabrane komunističkih organizacija, Josip nastavlja raditi za SKOJ i partiju u ilegali. Isključen je iz Trgovačke škole. Postaje sekretar Okružnog komiteta [[SKOJ]]-a za Bosnu i Hercegovinu, sa 18 godina zamjenik je glavnog urednika sindikalnog lista ''Radničko jedinstvo''. Godine [[1923]]. tajno napušta zemlju i sudjeluje na Drugoj partijskoj konferenciji SKJ u Beču. Iz Beča upućuju ga u Moskvu na školovanje. Radi u aparatu [[Kominterna\|Kominterne]] obavljajući razne dužnosti. Organizacioni sekretar Komunističke omladinske internacionale 1928-1935. Nekoliko puta dolazio je u Jugoslaviju sudjelujući u radu [[SKOJ]]-a i [[KPJ]]. Piše brojne brošure i članke u raznim časopisima. Kao istruktor [[Komunistička internacionala\|Komunističke internacionale]] putovao je po raznim europskim zemljama (Engleska, Francuska, Čehoslovačka, Grčka). ==Vođa KPJ== U lipnju. 1932. Kominterna je raspustila tadašnje vodstvo KPJ. Imenovano je tročlano Privremeno rukovodstvo: D. Parović, V. Ćopić i Josip Čižinski. Slijedećih je godina sastav Privremenog biroa više puta mijenjan, ali Čižinski/Gorkić ostaje u njemu. Boravi ponajviše u Beču i u Moskvi. Krajem srpnja 1934. prvi put susreće Josipa Broza Tita, koji dolazi u Beč. Tito je kasnije pričao kako su rukovodici partije, koji su boravili u inozemstvu, navalili na njega »kao muhe na med« da čuju o situaciji u zemlji. To nije bilo posve točno, jer Čižinski je više puta prije i poslije toga boravio u Jugoslaviji, osobito Zagrebu, čak i u doba kada je 1935-1936. Broz stalno boravio u Moskvi. Putovao je i u Pariz organizirajući prebacivanje međunarodnih dobrovoljaca za [[Španjolski građanski rat\|građanski rat u Španolskoj]]. U rujnu 1936. Izvršni komitet [[Kominterna\|Kominterne]] smijenio je sve članove Centralnog komiteta [[KPJ]] osim Gorkića. On je 9. rujna 1936. imenovan je za generalnog sekrata KPJ, dok [[Josip Broz Tito\|Josip Broz]] postaje organizacioni sekretar. Odlučeno je da Gorkić ostane u inozemstvu (sjedičte CK KPJ bilo je u Beču, a 1. siječnja 1937. prebačeno je u Pariz), dok će Broz otići u Jugoslaviju i tamo stalno boraviti. Broz je kasnije tvrdio da se Gorkić potonjoj odluci snažno protivio, ali izgleda da to nije točno. ==Žrtva staljinističkih čistki== U srpnju ili kolovozu godine 1937. biva u Moskvi uhićen. Navodno mu je suđeno kao gestapovskom špijunu te je likvidiran, ali točne okolnosti nisu poznate. Njegova supruga je godine 1956, nakon [[Dvadeseti kongres KP SS\|Dvadesetog kongresa KP SS]], uspjela isposlovati odlku o punoj rehabilitaciji. ==Josip Broz o svojem pretnodniku== [[Josip Broz Tito]] bio je ~~1935~~193t. imenovan za organizacionog sekretara CK KPJ, a nakon Gorkićevog smijenjivanja preuzima položaj generalnog sekretara i dobiva od [[Kominterna\|Kominterne]] odriješene ruke, jer je cijeli stari CK bio smijenjen. On tvrdi da sa njegovim smjenjivanjem ništa nije imao. Svojem biografu [[Vladimir Dedijer\|Vladimiru Dedijeru]] ~~o Gorkiću~~rekao je ~~rekao~~1953. o hapšenju Gorkića: ▼ »Tada su mi mnoge stvari postale jasne. Gorkić, koji je punih 14 godina boravio u Moskvi, koji je imao puno povjerenje Kominterne (…) ustvari je stalno i sistematski radio protiv [[KPJ]]. Kao frakcionaš, on je ometao razvijanje novih rukovodećih partijskih kadrova, a naročito iz redova radnika. On je, dalje, imao običaj da vara Kominternu, da šalje nerealne i lažne izvještaje o stanju u zemlji. U Kominterni se tražilo da se pokažu leci ili brošure ilegalno štampane, pa je to uzimano kao dokaz za rad u zemlji. Gorkić bi obično pronalazio nekog intelektualca u Beogradu koji bi na brzinu naparbičio kakav izvještaj, pa se to slalo u Kominternu.« ''(Dedijer, str. 239''▼ ▲[[Josip Broz Tito]] bio je 1935. imenovan za organizacionog sekretara CK KPJ, a nakon Gorkićevog smijenjivanja preuzima položaj generalnog sekretara i odriješene ruke, jer je cijeli stari CK bio smijenjen. On tvrdi da sa njegovim smjenjivanjem ništa nije imao. Svojem biografu [[Vladimir Dedijer\|Vladimiru Dedijeru]] o Gorkiću je rekao: Broz je naravno vrlo pristran svjedok. [[Ivan Očak]] u svojoj knjizi o Gorkiću tvrdi da u razdoblju 1935-1937. nije bilo stvarnih sukoba o načinu rada između njih dvojice. No, može biti istina da je Gorkić, tip intelektualca koji je dio birokratskog aparata, neučinkovit. Broz je, boraveći stalno u zemlji, od 1937. do 1941. znatno ojačao partiju. Broz ne spominje optužbe za špijunažu i izdaju, za koje vjerojatno zna da su besmislene. ▲»Tada su mi mnoge stvari postale jasne. Gorkić, koji je punih 14 godina boravio u Moskvi, koji je imao puno povjerenje Kominterne (…) ustvari je stalno i sistematski radio protiv KPJ. Kao frakcionaš, on je ometao razvijanje novih rukovodećih partijskih kadrova, a naročito iz redova radnika. On je, dalje, imao običaj da vara Kominternu, da šalje nerealne i lažne izvještaje o stanju u zemlji. U Kominterni se tražilo da se pokažu leci ili brošure ilegalno štampane, pa je to uzimano kao dokaz za rad u zemlji. Gorkić bi obično pronalazio nekog intelektualca u Beogradu koji bi na brzinu naparbičio kakav izvještaj, pa se to slalo u Kominternu.« ''(Dedijer, str. 239'' Broz nastavlja sa optužbama: »Osim toga, Gorkić je održavao i direktne veze s jednim krilom beogradske buržoazije, koja je, naročito za vrijeme prošlog rata, ustvari postala vodeća snaga reakcije, a naročito one oko Draže Mihailovića. Gorkić je imao veze sa Slobodanom Jovanovićem, profesorom Beogradskog univerziteta, koji je kasnije postao ~~pretsjednik~~predsjednik emigrantske vlade u ~~Lonodnu~~Londonu, zatim sa književnikom Dragišom Vasićem, koji je za vrijeme rata bio glavni politički savjetnik u štabu Draže Mihailovića. Treće lice s kojim je Gorkić držao vezu bio je beogradski advokat Mladen Žujović, koga je Draža Mihailović za vrijeme rata bio postavio za komandanta zapadne Jugoslavije.« ''(Dedijer, str. 239-240)'' ▼ Iako naravno treba imati na umu da je Broz vrlo pristrani svjedok, optužbe za neučinkovitost mogu biti osnovane. Gorkić je boravio u Moskvi i Beču, bio je dio birokratskog aparata. Razumljivo je da je Broz, koji je stalno radio u zemlji, došao s njim u sukob; a svojim je uspješnim radom 1937-1941. uvjerljivo dokazao točnost svoje tvrdnje da rukovodstvo mora biti u zemlji. Broz ne spominje optužbe za špijunažu i izdaju, za koje vjerojatno zna da su besmislene. Ivan Očak u svojoj knjizi o Gorkiću uopće ne spominje ove navodne veze; vjerojatno se radi o izmišljotini. ▲Broz nastavlja sa optužbama: »Osim toga, Gorkić je održavao i direktne veze s jednim krilom beogradske buržoazije, koja je, naročito za vrijeme prošlog rata, ustvari postala vodeća snaga reakcije, a naročito one oko Draže Mihailovića. Gorkić je imao veze sa Slobodanom Jovanovićem, profesorom Beogradskog univerziteta, koji je kasnije postao pretsjednik emigrantske vlade u Lonodnu, zatim sa književnikom Dragišom Vasićem, koji je za vrijeme rata bio glavni politički savjetnik u štabu Draže Mihailovića. Treće lice s kojim je Gorkić držao vezu bio je beogradski advokat Mladen Žujović, koga je Draža Mihailović za vrijeme rata bio postavio za komandanta zapadne Jugoslavije.« ''(Dedijer, str. 239-240)'' Broz, koji inače kritički govori o [[staljinizam\|staljinističkim]] [[čistka]]ma, nonšalantno konstatira da se nakon uhićenja 1937. o Gorkiću »više ništa nije čulo«. Pa ipak, kada je pune tri godine kasnije na V. zemaljskoj konferenciji KPJ 19-23. listopada 1940. u Zagrebu Gorkić, u uobičajenom ritualu gdje svatko mora dokazivati svoju lojalnost blateći osuđenog, Gorkić osuđivan kao izdajnik, bandit, trockist, špijun, agent klasnog neprijatelja… Tito je staloženo izjavio da »ne valja sve prebacivati na Gorkića«. Bio je to za ono vrijeme neuobičajen i smion korak. ''(Očak, str. 349)'' ==Literatura==▼ Dedijer, Vladimir: ''Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita'', 1. knjiga, Zagreb: Mladost i Spektar, Rijeka: Liburnija, 1980.▼ ▲==Literatura== [[Kategorija:Povijest]]▼ ▲[[Vladimir Dedijer\|Dedijer, Vladimir]]: ''Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita'', 1. knjiga, Zagreb: Mladost i Spektar, Rijeka: Liburnija, 1980. [[Ivan Očak\|Očak, Ivan]]: ''[[Gorkić. Život, rad i pogibija. Prilog biografiji]]'', Zagreb: Globus, 1988. ▲[[Kategorija:Povijest Jugoslavije]] [[Kategorija:SSSR]]

Josip Čižinski: razlika između inačica