Ulysses S. Grant: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Redak 52:
Grant se tada privremeno riješio viskija, ali njegov civilni život nije bio obilježen velikim uspjesima. Pokušao se baviti zemljoradnjom oko St. Louisa, pri čemu je kupio jednog [[Robovlasništvo|roba]]. Zatim je radio kao prodavač nekretnina, da bi se na kraju došao u [[Illinois]] i zaposlio u očevoj kožari u gradu [[Galena (Illinois)|Galena]].
 
Granta u to vrijeme, za razliku od ostatka SAD-a, politika previše nije zanimala. Nije bio član nijedne stranke, niti je ikada izašao na izbore. Jedini izuzetak su bili predsjednički izbori [[1856.]] godine, kada je dao glas [[Demokratska stranka SAD|demokratskom]] kandidatu i budućem predsjedniku [[James Buchanan|Jamesu Buchananu]], dijelom zato što je smatrao da će Buchanan spriječiti otcjepljenje [[Jug SAD-a|južnih država]], a dijelom i zato što je u [[Kalifornija|Kaliforniji]] bio osobno upoznao [[Republikanska stranka SAD|republikanskog]] kandidata [[John C. Fremont|Johna C. Fremonta]]. Četiri godine kasnije, na najvažnijim izborima u povijesti SAD-a, Grant je apstinirao, iako mu je demokrat [[Stephen A. Douglas]] bio draži od [[Abraham Lincoln|Abrahama Lincolna]].
 
== Građanski rat ==
Kada je u travnju 1861. predsjednik Lincoln, nakon južnjačkog napada na [[Fort Sumter]], uputio poziv za 75.000 dobrovoljaca, Grant je pomogao regrutirati jednu takvu postrojbu, te je doveo u [[Springfield (Illinois)|Springfield]], glavni grad Illinoisa[[Illinois]]a. Sam Grant je odbio zapovjedništvo nad tom postrojbom, a guverner [[Richard Yates]] mu je dao zadatak da regrutira dobrovoljce po državi. Grant je uporno zahtijevao zapovjedništvo na bojištu, i Yates ga je, saznavši za diplomu West Pointa, imenovao [[pukovnik]]om i [[17.6. lipnja]] dodjelio zapovjedništvo nad 21. pukompukovnijom Illinoisa.
 
Ta je jedinica poslana u Missouri, robovlasničku državu koja je formalno ostala vjerna Uniji, ali u kojoj je bilo mnogo pristaša novostvorene [[Konfederativne Države Amerike|Konfederacije]]. Grant je tamo nekoliko mjeseci proveo uvježbavajući ljudstvo i uvodeći disciplinu među uglavnom neiskusne dobrovoljce. 7.8. je imenovan za brigadnog generala, a nakon toga je stavljen pod zapovjedništvo svog poznanika, generala Fremonta.
Redak 61:
Prva ozbiljna Grantova akcija bila je okupacija [[Paducah]]a, grada u državi [[Kentucky]] koja se bila proglasila neutralnom u sporu između Sjevera i Juga. To je bio odgovor na južnjačku okupaciju [[Columbus (Kentucky)|Columbusa]] kojom je prekršena ta neutralnost. Prvi veći okršaj s Južnjacima bila je [[bitka kod Belmonta]] u studenom. Ona je završila taktički neodlučno, ali je Grant stekao vrijedno iskustvo i saznanje da su južnjačke snage u najgorem slučaju po kvaliteti jednake njegovim trupama.
 
Grant je u veljači 1862. pokrenuo uz pomoć riječne ratne flotile ofenzivu s ciljem da se osvoje važne južnjačke tvrđave [[Fort Henry]] i [[Fort Donelson]]. Nakon osvajanja Fort Henryja, kod opsade Fort Donelsona su ga napali Južnjaci, pokušavajući razbiti obruč. Grant ih je porazio, a potom zapovjendikuzapovjedniku južnjačkog garnizona poslao ultimatum kojim traži ''bezuvjetnu predaju'' (engleski ''unconditional surrender''). Ultimatum je prihvaćen, te se predalo 14.000 Južnjaka što je dotada predstavljalo najveću sjevernjačku pobjedu u ratu, a Grantu dalo nadimak "Bezuvjetna predaja" i enormnu popularnost u sjevernjačkoj javnosti.
 
Na tu je popularnost postao zavidan njegov pretpostavljeni [[Henry Wager Halleck|general Halleck]], koji ga je pokušao smijeniti, ali ga je Lincolnova intervencija vratila na položaj. Početkom travnja je Grantova vojska kod [[Shiloh]]a iznenađena od strane južnjačke vojske na čelu s [[Albert Sidney Johnston|Albertom Sidneyem Johnstonom]]. Ispočetka su sjevernjačke snage potisnute, ali je Grant uspio stabilizirati situaciju do dolaska pojačanja i slijedeći dan organizirati veliki i uspješni protunapad. Iako je odnio veliku pobjedu, a Johnston poginuo, u američkoj javnosti je dotada nezamislivi broj poginulih - 23.000 mrtvih i ranjenih na obje strane - izazvao bijes i zahtjeve za Grantovom smjenom. Grant je ovaj put sačuvao svoj položaj samo zahvaljujući intervenciji svog dobrog prijatelja [[William T. Sherman|Williama T. Shermana]].
 
Slijedećih nekoliko mjeseci je Grant sudjelovao u operacijama snaga Unije u zapadnom [[Tennessee]]ju, a potom ga je zaokupio plan osvajanja [[Vicksburg]]a - ključne južnjačke utvrde kojom se kontrolirala [[Mississippi (rijeka)|rijeka Mississippi]]. Nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja u proljeće je lansirao složenu operaciju tijekom koje je, suprotno dotadašnjim načelima ratovanja, operirao u neprijateljskom području bez vlastite logističke baze. Cilj je bio postići što je moguće veću mobilnost i spriječiti Južnjake da protiv njega koncentriraju nadmoćne snage.
 
[[Viksburška kampanja|Grantova viksburška operacija]] - koju mnogi drže jednom od najblistavijih u povijesti ratovanja - je prvo osvajanjem grada [[Jackson (Mississippi)|Jacksona]] u [[Mississipi]]ju odsjekla Vicksburg od opskrbnih linija, a potom nakon bitke kod [[Champion Hill]]a stjerala južnjačke snage u zidine Vicksburga. Opsada grada je završila južnjačkom predajom [[3.7. srpnja]] [[1863.]] Njome je Konfederacija presječena napola, a Sjever stekao kontrolu nad ključnom prometnom arterijom. Uz [[Bitka kod Gettysburga|bitku kod Gettysburga]], koja je završila isti dan, taj se događaj drži prekretnicom nakon koje Jug više nije imao nikakve šanse dobiti rat.
 
Međutim, rat se nastavio. U rujnu su Južnjaci poduzeli ofenzivu u istočni Tennessee, porazili Sjevernjake u [[Bitka kod Chickamauge|bitci kod Chickamauge]] i blokirali sjevernjački garnizon u gradu [[Chattanooga]]. Grant je u listopadu uspio deblokirati garnizon, a u studenom u odlučnoj [[Bitka kod Chattanooge|bitci kod Chattanooge]] teško poraziti Južnjake te tako stvoriti bazu za budući prodor u [[Georgia|Georgiju]].
Redak 79:
Grantove snage su pretrpile teške gubitke, ali ih je Grant, za razliku od Leeja, mogao nadoknaditi. U međuvremenu je [[William Tecumseh Sherman|general Sherman]] uspješno probio južnjačke linije i u svojem [[Shermanov marš do mora|maršu na more]] opustošio Georgiju i [[Južna Karolina|Južnu Karolinu]], lišivši Jug hrane i drugih resursa.
 
Iscrpljeni Južnjaci nisu više mogli pružati otpor ni Grantu. U ožujku su rovovi ispred Richmonda probijeni, a potom zauzet južnjački glavni grad. Leejeve snage su pokušale pobjeći, ali ih je Grant sustigao i natjerao na predaju kod [[Appomatox]]a [[9.4. travnja]] [[1865.]] Taj se dan obično uzima kao završetak građanskog rata.
 
Grant je prilikom predaje inzistirao da se prema poraženom neprijatelju dobro postupa, kako bi se što više očuvao njegov ponos i tako olakšalo nacionalno pomirenje nakon rata koji je i dan-danas najkrvaviji u američkoj povijesti.
Redak 89:
 
Međutim, kada je Johnson došao u sukob sa ministrom rata [[Edwin Stanton|Edwinom Stantonom]], Grant se okrenuo republikancima i počeo podržavati njihov program [[Rekonstrukcija (SAD)|Rekonstrukcije]] južnih država. Formalno je postao član stranke i u svibnju 1868. na republikanskoj konvenciji prihvatio kandidaturu za predsjednika. U studenom je relativno lako pobijedio demokratskog kandidata [[Horatio Seymour|Horatija Seymoura]].
 
 
== Predsjednik Grant ==
Po dolasku u Bijelu kuću, ispostavilo se da Grantu nedostaju političko iskustvo kako bi uspješno mogao obavljati svoj mandat. To su zloupotrijebili mnoge nečasne ličnosti, te je Grantova administracija već na samom početku stekla reputaciju legla [[korupcija|korupcije]]. Sam Grant, frustriran nizom skandala koje nije mogao spriječiti, sve je više utjehe pronalazio u piću.
 
Ako se zanemari korupcija, njegov prvi mandat je, s druge strane, bio relativno uspješan. Grant je provodio program Rekonstrukcije na Jugu te nastojao suzbiti [[Ku Klux Klan]] i očuvati građanska prava netom oslobođenih robova. Istovremeno su SAD doživjele ekonomski bumprocvat, pogotovo na ratom nepogođenom Sjeveru, kao i na Zapadu, odnedavno s ostatkom zemlje spojenim [[Transkontinentalna željeznica|Transkontinentalnom željeznicom]].
 
Zahvaljujući tome je Grant lako dobio drugu republikansku nominaciju 1872. godine. Iako se pred izbore [[1872.]] godine frakcija republikanskih nezadovoljnika otcijepila, formirala [[Liberalna republikanska stranka SAD|Liberalnu republikansku stranku]] i zajedno s demokratima podržala [[Horace Greeley|Horacea Greeleya]], Grant je dobio još veći broj glasova.
Line 100 ⟶ 99:
Međutim, [[1873.]] godine je SAD zahvatila velika ekonomska kriza. Slijedeće godine su demokrati osvojili većinu u Zastupničkom domu Kongresa, prvi put nakon građanskog rata. Drugi mandat su obilježili još gori korupcijski skandali nego u prvom. Zbog toga je Grant, svjestan gubitka popularnosti, odlučio ne natjecati se za treći mandat.
 
Posljednji Grantov predsjednički akt od važnosti bilo je imenovanje posebne predsjedničke komisije koja je imala zadatak riješiti spor oko rezultata predsjedničkih izbora [[1876.]] godine. Ta se komisija drži zaslužnom za tzv. [[Kompromis 1877.]] godine, kojim je za skoro cijelicijelo jedanjedno vijekstoljeće cementirana rasna segregacija na Jugu.
 
Grantova predsjednička administracija uživa neslavnu reputaciju jedne od najkorumpiranijih, a samog Granta se dugo držalo jednim od najgorih predsjednika u američkoj povijesti. Međutim, u posljednje vrijeme takvu Grantovu reputaciju američki historičari manje tumače stvarnim rezultatima, koliko posljedicom ogromnog razočaranja suvremenika koji su, s obzirom na Grantove ratne uspjehe, imali nerealna očekivanja o njegovim političkim i državničkim sposobnostima.
Line 115 ⟶ 114:
Očajnički nastojeći prehraniti obitelj, Grant je pristao na ponudu časopisa ''[[The Century Magazine|The Century]]'' da za sitan honorar opiše svoje ratne doživljaje u nekoliko članaka. Kada ih je pročitao čuveni pisac i izdavač [[Mark Twain]], kontaktirao je Granta i naručio cijelu knjigu memoara, ovaj put za daleko bolju cijenu. Grant je nakon toga svu svoju preostalu energiju uložio u projekt, dovršivši knjigu na samrtnoj postelji, nekoliko dana prije smrti.
 
U knjizi je opisao svoj rani život, vojničku karijeru, sudjelovanje u meksičko-američkom ratu, civilni život između ratova te završio s trijumfom kod Appomatoxa. Iako je iz svoje biografije izbacio neke kompromitirajuće detalje, kao što je alkoholizam i držanje [[Robovlasništvo|robova]], Memoari predstavljaju izuzetno kvalitetan prikaz SAD-a i Meksika sredinom 19. vijeka, isto kao i vrijedan izvor mnogih povijesnih podataka. U Memoarima je Grant iskoristio priliku da iskaže svoje mišljenje o mnogim važnim događajima, pa je tako meksičko-američki rat nazvao "zločinom radi kojeg je Bog Ameriku kaznio građanskim ratom". Međutim, memoare je završio u optimističnom tonu, držeći kako će SAD biti jedna od glavnih svjetskih sila u 20. vijeku.
 
''[[Grantovi memoari]]'' su doživjeli veliki uspjeh i prehranili njegovu obitelj. Danas se smatraju jednim od najboljih vojničkih memoara u povijesti, odnosno jednim od najvećih djela u američkoj i svjetskoj književnosti.