Široki Brijeg: razlika između inačica

Pretpovijesno, rimsko i srednjovjekovno doba ostavilo je u okolici današnjega grada svjedočanstva brojnih kamenih zdanja: velika pretpovijesna [[Ilirske gomile|gomila]], na uzvišenju Cigansko brdo iznad Oklaja; <ref name="Dugandžić 42">Dugandžić, IvanŠirokobriješka baština, Široki Brijeg, 2004., str. 40. </ref>

[[Ilirske gomile|gomile]] iznad Soldinih kuća, kraj ceste Oklaji-Dobrkovići; <ref name="Dugandžić 44">Dugandžić, I., Širokobriješka baština, str. 44. </ref>

[[Ilirske gomile|gomile]] na širem području zvanom Radešice; <ref>[[Arheološki leksikon BiH]] , sv. 3., str. 305. </ref>

Markanovića [[Gradina (tip naselja)|gradina]] nad desnom obalom rijeke Lištice; <ref> [[Arheološki leksikon BiH]], sv. 3., str. 302. </ref>

[[Gradina (tip naselja)|gradina]] na istaknutom vrhu brijega Cigansko brdo; <ref>[[Arheološki leksikon BiH]], sv. 3., str. 291. </ref>

Ćavarova [[Gradina (tip naselja)|gradina]] na kamenoj litici uz rijeku Lišticu; <ref name="Dugandžić 42"/>velika gomila na Ćavarovu brdu, zvana Krstine (danas mjestu zvanom Bunker); <ref name="Dugandžić 42"/>[[Ilirske gomile|gomile]] na brijegu zvanom Stražnica u blizini Šuškovih kuća; <ref>[[Arheološki leksikon BiH]], sv.3., str.306. </ref>

[[Ilirske gomile|gomile]] na rubu Mokarskog polja, istočno prema Turčinovićima; <ref name="Dugandžić 44"/>

pretpovijesna [[Gradina (tip naselja)|gradina]], rimska i ranosrednjovjekovna utvrda u Mokrom (srednjovjekovni grad Mokriskik, Mokarski grad). <ref>[[Ferdo Šišić]]., Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb, 1925. </ref>

Tu su i srednjovjekovni nadgrobni spomenici (Stećak|stećci]]): Barevište, Jelinak i Polugrina u Mokrom, <ref>Bešlagić, Š., Stećci, str. 37; Benac, A., Široki Brijeg, str. 7-12. </ref>

Starokršćansko doba ostavilo je u Mokrom svjedočanstvo svoga kršćanstva: temelji [[Bazilika|bazilike]] s krstionicom (5. ili 6. stoljeće). <ref> Sergejevski, D., Bazilika u Mokrom, Glasnik zemaljskog muzeja, 16/1961., str. 211.-227.; Basler, Đ., Arhitektura kasnoantičkog doba u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1972., str. 100.-104.; Basler Đ., Kršćanska arheologija, Mostar, 1990., str. 93.; Nikić, A., Starokršćanske crkve u Hercegovini, Kršni zavičaj, 9/1976., str. 15. </ref>

Prapovijesna [[Gradina (tip naselja)|gradina]], rimska i ranosrednjovjekovna utvrda. Smještena je poviše Matijevića kuća, na brdu nad poljem, tako da zauzima istaknut vršak brda i dio platoa prema Čerigaju. S tri strane pristup je zaštićen prirodnim strminama, a s četvrte strane debelim zidom. Prostor je to veličine 180x60 m. Na najvišoj točki nalaze se ostatci bastiona, danas vidljivi u obliku velike kamene gomile, a u njezinu podnožju nalaze se dijelovi građevina zidanih obrađenim kamenom, bez žbuke. Na gornjem dijelu platoa zapaženi su ostatci pravokutne građevine i okrugle cisterne, rađenih u kamenu, s malterom. Površinski nalazi su brojni. Utvrda je sagrađena u ilirsko doba, a u kasnoantičko vrijeme na njoj je podignut refugij ili pribježište. Spominje je bizantski car Konstantin Porfirogenet (912.-959.) u svom djelu O upravljanju carstvom. Utvrda je služila za zaštitu puta koji je vodio od Brotnja iza Trtala do Privalja i Kočerinskog polja, te zaštitu naselja ispod utvrde, u kojem je otkriven temelj crkve iz petoga stoljeća.<ref>[[Arheološki leksikon BiH]], sv. 3., str. 297.; Šišć, F., Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb, 1925., str. 454.; Skok, P., Konstantinov to Mokriskik, Jug. Istor. Časopis, sv. 1.-4., 1937., str. 97. i 104. </ref>

[[Bazilika]] u Mokrom rušena je i podizana te je i u srednjem vijeku služila svrsi. U njezinoj je blizini [[nekropola]] sa [[stećci]]ma, a ima ih i drugdje. Oni brojnošću i veličinom navode na zaključak da je ovaj kraj od [[12. stoljeće|12.]] do [[15. stoljeće|15. stoljeća]] bio gusto naseljen i bogat. Iz tog vremena u selu Kočerinu sačuvao se najduži natpis na stećcima[[stećci]]ma pisan [[bosančica|bosančicom]] ili [[hrvatska ćirilica|hrvatskom ćirilicom]], poznat pod imenom [[Kočerinska ploča]]. Obilježavala je grob velikaša Vignja Miloševića, koji je preminuo [[1404.]] godine. U Borku, nedaleko od izvora rijeke Lištice, sačuvani su ostaci manjeg srednjevjekovnog grada-utvrde.

Omanje srednjovjekovno utvrđenje smješteno je na jednoj kamenoj kosi i izvanredno lijepu prirodnom ambijentu blizu nekoliko izvora koji zajedno čine rječicu Lišticu. Ime samoga grada još je nepoznato, ali okolno stanovništvo lokalitet naziva [[Gradina (tip naselja)|Gradina]], a ponekad i Borak, kako se zove i jedan od izvora koji sačinjavaju rječicu Lišticu.

Oblik srednjovjekovne utvrde (nepravilan četverokut) prilagođen je konfiguraciji terena. Uz obje uže strane grada prizidane su četvrtaste kule, a jugoistočni zid naknadno je pojačan visokim podzidama i jednim jakim kontraforom. Debljina gradskih zidova ide od 1 do 1,5 m, a visine 1 do 6 m. Od brdskog masiva grad štiti jedan veći i jedan manji usjek. Unutar utvrde nalazi se cisterna. Pokretne nalaze uglavnom sačinjava keramika, željezni predmeti (strjelice, čavli i dr.) i kamene kugle. Ta je utvrda štitila raskrižje putova [[Mostar]] - [[Duvno]] i [[Hercegovina]] - planina. [[Turci]] su je osvojili 1477. Dr. Dominik Mandić i neki drugi povjesničari misle da je [[Gradina (tip naselja)|gradina]] u Borku ostatak utvrde Nebojša ili srednjovjekovni Kruškovac, <ref>Mandić, D., Bosna i Hercegovina I, Chicago, 1960., str. 96; Bonić, R., Srednjovjekovni grad Kruševac u Humu, Mandićev zbornik, Rim, 1965., str. 127. </ref> glavni grad srednjovjekovne župe Večerić. Sustavno arheološko iskapanje na srednjovjekovnom gradu izvođeno je u dva navrata: prvo u 1975., a drugo u 1976. godini. <ref>[[Arheološki leksikon BiH]], sv. 3., str. 297.; Anđelić, P., Srednjovjekovne Humske župe, Mostar, 1999.,str. 180.; Kosir, V., Starine u okolici Širokoga Brijega, Naša ognjišta, br. 74., 1981., str. 16.; Anđelić T., Srednjovjekovni grad kraj vrela Lištice, Vitko br. 3./2003., str. 46.- 59. </ref>

Podno ovih brda, na mjestu zvanom Sajmište, nalazi se staro [[groblje]] sa stećcima[[stećci]]ma. <ref> Benac, A., Široki Brijeg, srednjovjekovni nadgrobni spomenici, sv. III., Sarajevo, 1952., str. 5-12. </ref>

Padom pod [[Osmansko Carstvo|Turke]] sredinom druge polovice 15. stoljeća, pučanstvo se razbježalo i prorijedilo. Prvi turski popisi u [[Hercegovina|Hercegovini]] (god. 1468./69., potom 1475.-75. i 1519.) pokazuju da se pučanstvo zadržalo samo u brdskim selima. Od pada pod Turke pa do sredine [[19. stoljeće|19. stoljeća]] Hercegovina je bila gotovo posve odsječena od društvenih, kulturnih i političkih zbivanja u drugim europskim zemljama. Kao jedini vođe s preostalim narodom bili su [[franjevci]]. [[Kršćani]] su bili obespravljeni, a crkve i samostane, koji su preostali nakon rušenja u osvajačkim pohodima, [[Turci]] porušili su [[1563.]] Otada pa do sredine 19. stoljeća zapadno od [[Neretva|Neretve]] nije bilo niti jedne crkve ni samostana.

Za vrijeme drugog[[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] pored [[Ustaše|Ustaša]] su i gradu bile smještene i talijanske postrojbe. [[Talijani]] su u tom razdoblju sagradili 4 utvrde na brdima sa pogledom na grad.

Oko 11 sati ujutro 7. veljače 1945. godine [[partizani]] su ušli u samostan na Širokom Brijegu. Tamo su našli 12 fratara, nekoliko đaka i narod koji se skrio u crkvi, misleći da je tamo sigurnije. Fratre su, jednog po jednog, odvodili u protuzrakoplovno sklonište i tamo ih ubijali. Najviše samokrijesom u zatiljak. Potom su zapaljeni. Njihova imena su:

Njihova imena su: 1. Fra Bonifacije Majić 2. Fra Fabijan Kordić 3. Fra Radoslav Vukšić 4. Fra Fabijan Paponja 5. Fra Andrija Jelčić 6. Fra Leonard Rupčić 7. Fra Melhior Prlić 8. Fra Miljenko Ivanković 9. Fra Mariofil Sivrić Tih dana su ubili i više desetina nenaoružanih žitelja, a sljedećih mjeseci, i godina, na stotine nedužnih ljudi, tako da je ubijen svako deseti Širokobriježanin. U povodu smrti franjevaca svake godine 7. veljače se obilježava njihova smrt sa popratnom misom zadušnicom.<ref name="komemoracija"/><gallery>Datoteka:Ploča-ubijeni_fratri-ŠB4766.jpg|Ploča u počast franjevcima ubijenim od strane partizana u Drugom svjetskom ratu

Procjenjuje se da je stradalo u [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]] i poraću na području općine stradalo između 786 <ref name=“O Širokom“> http://siroki.info/o_sirokom.asp</ref> i 2157 osoba <ref name="plan grada"/>

Po okončanju borbi, [[partizani]] uspjeli zarobiti oko 1400 njemačkih i hrvatskih vojnika <ref name="ŠB-povjerenstvo-iskop"> [http://sirokibrijeg.ba/index.php?option=com_content&task=blogcategory&id=27&Itemid=309 Povjerenstvo za iskop]</ref>, a čelnici tadašnje OZNE[[OZNA]]-e, tih su dana, dali uhititi preko 2000 Širokobriježana. <ref name="ŠB-povjerenstvo-iskop"/>