Paolo Nutini: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 34:
=== These Streets ===
U svibnju 2006. na tržište izlazi prvi Paolov singl, „These Streets“, namijenjen besplatnom skidanju s [[Internet]]a, a dva mjeseca poslije penje se do petog mjesta u Ujedinjenom Kraljevstvu uspješnicom „Last Request“.<ref>[http://www.discoogle.com/wiki/Nutini,_Paolo_-_Last_Request_%28Uk,2006,Atuk034Cd,SINGLE%29 Last Request]</ref> Preostale dvije pjesme također prolaze dobro na ljestvicama; „Jenny Don't Be Hasty“ popela se do 20., a „Rewind“ do 27. mjesta.<ref>[http://www.chartstats.com/artistinfo.php?id=10758 Podatci o Nutinijevom uspjehu na ljestvicama]</ref> Album u cijelosti izdan je 17. srpnja 2006. i munjevito dospijeva na treće mjesto u Ujedinjenom Kraljevstvu te se zadržava rekordnih 150 tjedana pri vrhu.<ref>[http://www.chartstats.com/artistinfo.php?id=10758 Pozicija „These Streets“ na ljestvicama]</ref> Kritičari su albumu dali ocjene u rasponu od
=== Sunny Side Up ===
Izlazak drugog studijskog albuma najavljen je objavljivanjem singla „Candy“ 25. lipnja 2009., a točno tjedan dana kasnije izdan je ''[[Sunny Side Up]]'', album koji dospijeva na prvo mjesto britanskih i irskih ljestvica uz još nekolicinu zapaženih rezultata na preostalim europskim ljestvicama.<ref>[http://acharts.us/album/44042 Uspjeh albuma „Sunny Side Up“ na europskim ljestvicama]</ref> Ubrzo slijede nastupi u emisijama [[Jonathan Ross|Jonathana Rossa]] i [[Conan O'Brien|Conana O'Briena]], gdje uživo izvodi tek izdane singlove „Pencil Full of Lead“ i „Coming Up Easy“.
Instrumente na albumu svira Paolov prateći sastav s kojim nastupa diljem svijeta, The Vipers. ''Sunny Side Up'' mješavina je raznih glazbenih pravaca koji zvuče „kao ekscentrične uspješnice zalutale iz sedamdesetih“,<ref>[http://www.telegraph.co.uk/culture/culturecritics/neilmccormick/5393530/Paolo-Nutini-Sunny-Side-Up-CD-review.html Recenzija albuma „Sunny Side Up“ - telegraph.co.uk]</ref> odnosno „predstavljaju značajni [Nutinijev] iskorak u mnogim glazbenim žanrovima“.<ref>[http://www.independent.co.uk/arts-entertainment/music/reviews/album-paolo-nutini-sunny-side-up-atlantic-1692411.html Recenzija albuma „Sunny Side Up“ - the independent]</ref> Graeme Thomson, glazbeni kritičar za list The Guardian, manje je impresioniran drugim Paolovim uratkom tvrdeći kako se „bezuspješno pokušava predstaviti kao mješavina [[Bob Marley|Boba Marleya]], [[Otis Redding|Otisa Reddinga]] i [[John Martyn|Johna Martyna]]“.<ref>[http://www.guardian.co.uk/music/2009/may/17/paolo-nuttini-sunny-side-up Recenzija albuma „Sunny Side Up“ - the guardian]</ref> Ipak, Nutini je ostvario još jednu četverostruku platinastu nakladu i osvojio brojne nagrade, među kojim se ističe ona za najbolji album godine uručena od strane [[Colin Farrell|Colina Farrella]] na dodjeli „Meteor Awards“.<ref>[http://www.rte.ie/ten/2010/0219/meteor.html „Meteor Awards“ - nagrada za najbolji album godine]</ref>
== Izvori ==
|