Tacit je bio jedan od najznačajnijih govornika svoga vremena; svoje govore držao je u stilu i po uzoru na najvećega rimskog govornika [[Marco Tulije Ciceron|Marka Tulija Cicerona]]. U doba cara Trajana počeo je pisati svoja djela na kojima je radio do kraja života. Pisao ih je iz perspektive jednoga senatora o razdoblju rimske povijesti od [[Tiberije|Tiberija]] do [[Domicijan]]a iskazujući pritom simpatije za republikansko uređenje koje je nekad bilo u Rimu. Njegove oštre i jezično briljantne analize znatno su pridonijele oblikovanju današnje slike o [[Rimsko Carstvo|Rimskom Carstvu]] u [[1. stoljeće|1. stoljeću]] poslije Krista. Tacit je na temelju odabranih odlomaka iz rimske povijesti kritizirao tadašnje društvene odnose u Rimu, dekadenciju i moralnu pokvarenost. Subtilnom koloracijom svojih djela htio je da čitatelj stekne točno određenu sliku. Tacit je doduše rekao da se pri pisanju svojih djela drži maksime ''sine ira et studio'' (hrv. „bez srdžbe i pristranosti“), dakle objektivnoga načina pisanja, ali toga se često nije držao, karakterizirajući primjerice cara [[Tiberije|Tiberija]].
