Inačica od 5. studenoga 2009. u 12:50 uredi FriedrickMILBarbarossa (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, IP blok iznimke 3.152 edits m + kategorija "Biografije, Split" (HotCat) ← Starija izmjena		Inačica od 30. kolovoza 2010. u 13:49 uredi ukloni ovu izmjenu Rovoobob (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 12.236 edits malo sredio, dodao djela i obnovio poveznice Novija izmjena →
Redak 1: {{Književnik '''Slobodan Novak''' ([[Split]], [[3. studenog]] [[1924]].), [[Hrvatska\|hrvatski]] prozaik, romanopisac i esejist. ▼ \| Ime = Slobodan Novak \| boja = #B0C4DE \| slika = \| veličina = \| opis slike = \| puno ime = Slobodan Novak \| rođenje = [[3. studenog]] [[1924]].<br>[[Split]], [[Hrvatska]] \| smrt = \| nagrade = \| utjecao = \| utjecali = \| period = \| djela = \| period pisanja = \| potpis = \| supruga = Nada \| djeca = Ranko i Javor }} ▲'''Slobodan Novak''' ([[Split]], [[3. studenog]] [[1924]].), [[Hrvatska\|hrvatski]] prozaik, ~~romanopisac~~[[roman]]opisac i esejist. Pučku je školu završio u [[Rab]]u, a [[gimnazija\|gimnaziju]] polazi u Splitu, te maturira u [[Sušak]]u. Diplomirao je hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti u [[Zagreb]]u 1953. [[Drugi svjetski rat]] proveo je u partizanima, što je kasnije ironijski opisao u autobiografsko-esejističkim zapisima «Digresije» i «Protimbe» (2003). Radio je kao lektor i korektor, dramaturg u [[Hrvatsko narodno kazalište u Splitu\|HNK u Splitu]], te kao novinar i urednik u nakladničkim kućama. Član [[HAZU]] od [[1983]]. Počeo je tendencioznim i patetičnim pjesmama prepunima bolnih reminiscencija na ratne strahote. Stihovi su okupljeni u zbirci ''Glasnice u oluji'' (1950.). No, vrlo brzo se preorijentirao na pripovjednu prozu koju počinje objavljivati u «Krugovima» i «Republici». Pažnju kritike i publike svratio je kratkim autobiografskim romanom ''Izgubljeni zavičaj'', 1955. u kojemu tematizira događaje iz djetinjstva provedena na idiličnom otoku. Roman protječe u znaku nostalgične evokacije emocijama natopljenih slika, lirskih i arkadijskih ugođaja, dok pripovjedački ritam pomno slijedi cikličnost izmjene godišnjih doba. Pripovjedač se javlja u dva lika: infantilnom «ja» koje promatra, registrira i upija sve oko sebe te sadašnjem, odraslom «ja» koje sentimentalno i s priličnom dozom rezignacije rekreira mladenačke slike i dojmove. Ta dvojnost, kojom postiže duboko intimno seciranje, jedna je od ključnih točaka Novakove umjetnosti pripovijedanja. ▼ == Životopis == Rođen u Splitu [[3. studenoga]] [[1924.]] godine od oca Duje i majke Marije Smoje, kao deseti odvjetak stare splitske hrvatske pučke porodice Novakovih. Kršten u katoličkoj crkvi imenom Ante Slobodan. Pučku je školu završio u [[Rab]]u, a [[gimnazija\|gimnaziju]] polazi u Splitu, te maturira u [[Sušak]]u. Diplomirao je hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti u [[Zagreb]]u [[1953.]] [[Drugi svjetski rat]] proveo je u [[Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj\|partizanima]], što je kasnije ironijski opisao u autobiografsko-esejističkim zapisima «Digresije» i «Protimbe» (2003). Radio je kao [[lektor]] i [[korektor]], [[dramaturg]] u [[Hrvatsko narodno kazalište u Splitu\|HNK u Splitu]], te kao novinar i urednik u nakladničkim kućama. Član [[HAZU]] od [[1983]]. Godine [[1999.]], [[27. srpnja]], Slobodan Novak proglašen je počasnim građaninom Grada [[Rab]]a. == Književno stvaralaštvo == ▲Pučku je školu završio u [[Rab]]u, a [[gimnazija\|gimnaziju]] polazi u Splitu, te maturira u [[Sušak]]u. Diplomirao je hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti u [[Zagreb]]u 1953. [[Drugi svjetski rat]] proveo je u partizanima, što je kasnije ironijski opisao u autobiografsko-esejističkim zapisima «Digresije» i «Protimbe» (2003). Radio je kao lektor i korektor, dramaturg u [[Hrvatsko narodno kazalište u Splitu\|HNK u Splitu]], te kao novinar i urednik u nakladničkim kućama. Član [[HAZU]] od [[1983]]. Počeo je tendencioznim i patetičnim pjesmama prepunima bolnih reminiscencija na ratne strahote. Stihovi su okupljeni u zbirci ''Glasnice u oluji'' (1950.). No, vrlo brzo se preorijentirao na pripovjednu prozu koju počinje objavljivati u «Krugovima» i «Republici». Pažnju kritike i publike svratio je kratkim autobiografskim romanom ''Izgubljeni zavičaj'', [[1955.]] u kojemu tematizira događaje iz djetinjstva provedena na idiličnom otoku. Roman protječe u znaku nostalgične evokacije emocijama natopljenih slika, lirskih i arkadijskih ugođaja, dok pripovjedački ritam pomno slijedi cikličnost izmjene godišnjih doba. Pripovjedač se javlja u dva lika: infantilnom «ja» koje promatra, registrira i upija sve oko sebe te sadašnjem, odraslom «ja» koje sentimentalno i s priličnom dozom rezignacije rekreira mladenačke slike i dojmove. Ta dvojnost, kojom postiže duboko intimno seciranje, jedna je od ključnih točaka Novakove umjetnosti pripovijedanja. Najveći estetski domet ostvario je u romanu ''Mirisi, zlato i tamjan'', [[1968]]. To je priča o rezigniranome umirovljenom intelektualcu srednjih godina koji sa svojom ženom na izoliranu otoku svodi životne račune i njeguje prastaru Madonu Markantunovu, nekadašnju bogatu patricijku i vlasnicu polovice otoka. Radnja se odvija šezdesetih godina, dok je vrijeme priče određeno Madoninim ekskrementalnim ciklusom: 18 dana između dva staričina «pražnjenja». Glavni lik - Mali - vezan je uz Madonu složenim odnosom koji je mješavina altruizma i mazohizma. Služeći staricu, Novakov antijunak zapravo okajava grijehe prošlosti i na simboličan, gotovo ritualan način, čisti se od bivšeg života, zabluda, bezbožništva i dogmatizma. U glavnome liku sabijeno je iskustvo čitave jedne generacije koja je vjerovala u politički projekt i socijalnu utopiju, a potom doživjela potpun slom, bolno otrježnjenje i deziluziju. U tom je svjetlu i lik Madone polivalentan: ona je simbol tradicije, povijesti, starog društva i Crkve - svega onoga što je generacija Malog u svojemu revolucionarnomu mladenačkom zanosu htjela srušiti. Zato se i kaže da «invalid budućnosti njeguje invalida prošlosti». Prepun vjerskih rituala i biblijske simbolike, na što upućuje već i naslov, roman operira s dvama slojevima značenja i s dvama planovima zbivanja: konkretnim i alegorijskim; profanim i sakralnim. Na prvoj razini problematizira se aktualna društvena stvarnost, dok se na drugoj uspostavlja alegorijska priča o otuđenju čovjeka. Slična dvojnost prati i glavnog lika: on je dualist, vjernik dviju vjera, razapet između ideala i stvarnosti. Tu će svoju idejnu rastrganost možda najbolje izraziti željom da mu, kad umre, na grob stave crvenu zvijezdu petokraku razapetu na crni križ. Kroz osobnu ispovijest i kroz mučan proces samospoznaje glavnog lika ovaj, u biti, moralistički roman analizira generacijsku sudbinu, obračunava sa svakom ideologijom i traži odgovore na temeljna egzistencijalna pitanja modernog čovjeka. Djelo je moderno strukturirano, realizirano kao veliki solilokvij s razgranatim asocijacijama. Pisano je tonom razorne ironije i sarkazma, a osnovni osjećaj u znaku je egzistencijalističke mučnine i gađenja prema svijetu. Line 11 ⟶ 35: Opsegom neveliko, Novakovo je djelo svojom kakvoćom, izražajnošću i ujednačenošću jedan od vrhunaca hrvatske moderne proze, ravnopravno najboljim svjetskim književnim ostvarajima egzistencijalističke usmjerbe. == Djela == * "Glasnice u oluji", Zagreb 1950. * "Izgubljeni zavičaj", Split 1954. * "Trofej", Zagreb 1960. * "Tvrdi grad", Zagreb, 1961. * "Mirisi, zlato i tamjan", Zagreb 1968. * "Dolutali metak", Zagreb 1969. * "Izvanbrodski dnevnik", Zagreb 1977. * "Tri putovanja", Zagreb 1977. * "Južne misli", Zagreb 1990. * "Digresije", Zagreb2001. * "Protimbe", Zagreb 2003. * "Pristajanje", (Naklada Ljevak, Zagreb 2005.)<ref>{{cite web \|url=http://www.sanjamknjige.hr/index.php?id=9,69,0,0,1,0 \|title=Sa(n)jam knjige u Istri, AUTORI & KNJIGE, Slobodan NOVAK \|publisher=sanjamknjige.hr \|accessdate=30. kolovoza 2010 }}</ref> == Nagrade i odlikovanja == Zadnje ažurirano 30. kolovoza 2010.<ref>{{cite web \|url=http://info.hazu.hr/slobodan_novak_biografija \|title=akademik Slobodan Novak, književnik \|publisher=hazu.hr \|accessdate=30. kolovoza 2010 }}</ref> === Nagrade === * 1955. Nagrada Grada Zagreba za "Izgubljeni zavičaj" * 1962. Nagrada Grada Zagreba za "Tvrdi grad" * 1966. Nagrada Jugoslavenskog festivala radio-drame u Novom Sadu za najbolji radio-dramski tekst "Majstore, kako vam je ime?" * 1968. Concours international du drame radiophonique Praha-Warszawa-Zagreb / Međunarodnog natječaja radio–drame Prag–Varšava–Zagreb za "Zakrivljeni prostor" * 1969. [[Nagrada Vladimir Nazor]] za roman godine "Mirisi, zlato i tamjan" * 1969. Nagrada Matice hrvatske za roman godine "Mirisi, zlato i tamjan" * 1969. [[NIN-ova nagrada]] kritike za najbolji jugoslavenski roman godine, "Mirisi, zlato i tamjan" * 1969. Nagrada kritike “Večernjeg lista” za knjigu godine, "Mirisi, zlato i tamjan" * 1990. [[Nagrada Vladimir Nazor]] za životno djelo * 1994. Nagrada “Vjesnika” na Tjednu hrvatske drame u Teatru ITD, za tekst predstave "Mirisi, zlato i tamjan" * 2005. Nagrada "Miroslav Krleža" Društva hrvatskih književnika * 2005. Nagrada Matice Hrvatske "August Šenoa" za roman * 2005. Nagrada Slobodne Dalmacije "Emanuel Vidović" za životno djelo === Odlikovanja === * [[Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića]] * [[Red kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom]] == Izvori == {{izvori}} == Vanjske poveznice == * [http://~~www~~info.hazu.hr/~~Akademici/SNovak_Bio.html~~slobodan_novak_biografija '''HAZU''' - Biografija] {{Književnici razdoblja 1857. - 1952.}}

Slobodan Novak: razlika između inačica