Prekooceanski brod: razlika između inačica

[[Datoteka:The Lusitania at end of record voyage 1907 LC-USZ62-64956.jpg|mini|center|590px|''[[Lusitania]]'' pristaje u New Yorku 1907. Kao glavno sredstvo međunarodnih putovanja na velike udaljenosti tijekom više od stoljeća, javno mnjenje, nacionalne vlade i ekonomija prekooceanske brodove smatrali su izuzetno značajnima.]]

Prekooceanski brodovi bili su glavno sredstvo interkontinentalnog putovanja više od stoljeća, od sredine 19. st. do preuzimanja putnika od strane [[Linijski putnički zrakoplov|putničkih zrakoplova]] tijekom 1960-ih. Osim putnika, transatlantici su prevozili i [[Pošta|poštu]] i teret. Brodovi pod ugovorom s [[UK|britanskom]] Kraljevskom poštom nosili su prefiks [[Dodatak:Popis brodskih prefiksa|RMS]] (''Royal Mail Ship'' - Kraljevski poštanski brod). Također, transatlantici su bili korišteni i za transport zlata i drugih visoko vrijednih tereta.<ref>Pickford, Nigel Lost Treasure Ships of the Twentieth Century, National Geographic Society, 1999 ISBN 0-7922-7472-5</ref>

Najprometnija ruta za prekooceanske brodove bila je [[Atlantski ocean|sjevernoatlantska]], s linijama između [[Europa|Europe]] i [[Sjeverna Amerika|Sjeverne Amerike]], gdje su plovili najbrži, najveći i najmoderniji brodovi. Iako u suvremenoj javnoj imaginaciji termin "prekooceanski brod" priziva čuvene ''"[[superliner]]e"'', većina takvih brodova bila je srednje veličine, za zajednički transport putnika i tereta između država te između [[kolonija]] i matičnih zemalja u doba prije putničkih mlažnjaka. Takve rute uključivale su linije od Europe do [[Afrika|afričkih]] i [[Azija|azijskih]] kolonija, od Europe za [[Južna Amerika|Južnu Ameriku]], i promet iseljenika iz Europe za Sjevernu Ameriku od kraja 19. stoljeća do 1920-ih, te za [[Kanada|Kanadu]] i [[Australija|Australiju]] nakon drugog svjetskog rata.

 

[[Engleski]] termin za prekooceanski brod - ''ocean liner'', u prevodu "linijski oceanski brod", podrazumjeva brodove linijskih brodarskih kompanija koje prevoze putnike i teret na zadanim rutama i prema rasporedu plovidbe. Alternativa linijskim brodovima su tramperi, koji poslove i destinacije ugovaraju na mjestu ukrcaja u skladu s raspoloživim teretom. Termin "transatlantik", francuske i talijanske provenijencije, kojim se također nazivaju prekooceanski putnički brodovi, vuče porijeklo od činjenica da je prva prekooceanska plovidba obavljena na sjevernom [[Atlantski ocean|Atlantiku]] i da je većina takvih brodova bila angažirana na sjeveroatlantskim linijama.

Teretni brodovi duge plovidbe, kao linijski poluputnički brodovi, ili u novije doba veliki oceanski [[kontejnerski brod]]ovi ponekad se također nazivaju prekooceanskim brodovima, Ipak, termin "prekooceanski brod" danas se najčešće koristi za velike putničke brodove izgrađene prema višim standardima u odnosu na [[Brod za krstarenje|brodove za krstarenje]], koji omogućavaju brzu i za putnike ugodnu plovidbu preko Atlantskog ili [[Tihi ocean|Tihog oceana]], često u nepovoljnim vremenskim prilikama.

 

== Povijest ==

===19. stoljeće===

1818, brodarska tvrtka ''Black Ball Line'' s flotom [[jedrenjak]]a, ponudila je prvu redovnu putničku uslugu s naglaskom na udobnosti putnika, između [[Engleska|Engleske]] i [[SAD|Sjedinjenih Država]]. Od početka 19. stoljeća, u brodove se počinju ugrađivati [[parni stroj]]evi, ali isprva su bili nedjelotvorni i nisu nudili veliku prednost u odnosu na jedrenjake.

Dominacija [[kliper]]a bila je ugrožena kada je 1837. uveden u promet ''[[SS Great Western|Great Western]]''. Novom putničkom parobrodu, kojeg je projektirao željeznički inženjer Isambard Kingdom Brunel,<ref name="PRE2">{{cite web

|publisher=Design Museum

|title=A Brief History

}}</ref> Napredniji [[Brodski vijak|propeleri]] zamijenili su kotače sa lopaticama koje su koristili raniji prekooceanski brodovi.

1870, ''[[RMS Oceanic (1870)|RMS Oceanic]]'' kompanije ''White Star Line'', postavio je nove standarde za oceanska putovanja svojim kabinama prve klase u sredini broda, s dodatnim komforom velikih prozora, električne energije i tekuće vode.<ref name="PRE6">{{cite web

|publisher=The Red Duster

<br clear="all">

===20. stoljeće===

Period između kraja 19. stoljeća i [[2. svjetski rat|drugog svjetskog rata]], smatra se "zlatnom dobi" prekooceanskih brodova. Potaknute velikom europskom emigracijom u Sjedinjene Države i Kanadu, brodarske tvrtke nadmetale su se izgradnjom sve većih, bržih i udobnijih brodova.

 

Kanadsko pacifičke željeznice (''Canadian Pacific Railway'') postale su jedan od najvećih transportnih sustava na svjetu povezavši [[Željeznica|željeznice]] i brodove. 1891, pomorski odjel CPR-a otvorio je prvu tihooceansku liniju. 1903, CPR je započeo službu i na Atlantiku radi povećane imigracije europljana u zapadnu Kanadu, privučenih besplatnom zemljom koju je nudila kanadska vlada.

Od 1830-ih, putnički linijski brodovi neslužbeno su se natjecali za počast najbržeg prelaska Atlantika, koja je postala poznata kao [[Plava vrpca]]; 1897. [[Njemačka]] je preuzela trofej s nizom novih prekooceanskih brodova, počevši s transatlantikom ''[[SS Kaiser Wilhelm der Große|Kaiser Wilhelm der Große]]''. 1905, britanski ''[[Cunard Line]]'' opremio je svoj brod ''[[HMS Carmania|Carmania]]'' [[Parna turbina|parnim turbinama]] kojima je nadmašio svog blizanca ''Caronia'', pogonjenog parnim strojevima trostruke ekspanzije. U to doba, bili su to najveći brodovi u floti ''Cunarda'', te je korištenje različitih pogonskih sustava u sličnim brodovima kompaniji omogućilo procijenu kvaliteta obije metode.<ref name="PRE9">{{cite web

|publisher=The Cunarders, THE MOST FAMOUS OCEAN LINERS IN THE WORLD

|title=Hamburg-American Packet Company

}}</ref>

Povećanje dimenzija prekooceanskih brodova, pomorske propise učinilo je zastarjelima. 1912, ''[[Titanic]]'' je potonuo nakon udara u ledenjak, s više od 1,500 poginulih. Faktor koji je doprinjeo velikom broju žrtava bio je nedovoljan broj čamaca za spašavanje. Nakon ''Titanicove'' katastrofe, uvedeni su propisi koji svim prekooceanskih brodovima nalažu dovoljan broj čamaca za spašavanje za sve putnike i posadu na brodu. Dodatno, osnovana je

''International Ice Patrol'', organizacija koja nadgleda kretanje ledenjaka na prometnim sjeveroatlantskim rutama.<ref name="PRE12">{{cite web

}}</ref> Radi toga, mnogi brodovi preusmjereni su u krstarenja te je najjefitnija treća klasa preuređena u turističku klasu. Dodatno, [[velika gospodarska kriza]] mnoge je brodarske kompanije dovela do bankrota.

 

 

Unatoč teškim ekonomskim prilikama, nekoliko kompanija nastavilo je graditi veće i brže brodove.

|title=The Blue Riband of the North Atlantic

}}</ref>

Period nakon drugog svjetskog rata bio je kratak ali buran. Iz tog doba ističu se najbrži prekooceanski brod ikada izgrađen, ''[[SS United States|United States]]'', koji je 1952. oborio rekord transatlantika ''Queen Mary'' i osvojio Plavu vrpcu koju nosi i danas,<ref>Kludas, Arnold (1999). Record breakers of the North Atlantic, Blue Riband Liners 1838-1953. London: Chatham.</ref> i ''[[France (1961)|France]]'' iz 1962. (kasnije preimenovan u ''Norway'') koji je držao rekord najdužeg putničkog broda do izgradnje ''[[RMS Queen Mary 2|Queen Mary 2]]'' 2003.

 

 

===U doba ratova===

Prekooceanski brodovi igrali su značajnu ulogu u [[Prvi svjetski rat|prvom svjetskom ratu]]. Veliki transatlantici kao ''[[RMS Mauretania (1906)|Mauretania]]'' i ''[[RMS Olympic|Olympic]]'' korišteni su kao brodovi za trupe ili bolnički brodovi dok su manji prerađeni u naoružane trgovačke brodove. ''[[HMHS Britannic|Britannic]]'', blizanac brodova ''[[Titanic]]'' i ''[[RMS Olympic|Olympic]]'', nikada nije služio u linijskom prometu za koji je izgrađen, već je uveden u ratnu službu kao bolnički brod čim je izgrađen, gdje je potopljen nakon samo godinu dana.<ref name="PRE18">{{cite web

|publisher=Atlantic Liners

|title=H.M.H.S. Britannic

}}</ref> Neki drugi prekooceanski brodovi prerađeni su u naoružane [[Q-brod]]ove kao zamke za [[Podmornica|podmornice]]. 1915. ''[[RMS Lusitania]]'', još u službi kao civilni putnički brod, torpedirala je i potopila njemačka podmornica, te je veliki broj žrtava bio jedan od povoda ulaska Sjedinjenih Država u prvi svjetski rat.

U drugom svjetskom ratu, brodovi kao ''[[Queen Mary]]'' i ''[[Queen Elizabeth]]'' korišteni su za transport trupa. ''[[Normandie]]'' je 1942. zahvatio požar, prevrnuo se i djelomično potonuo u New Yorku tijekom konverzije u brod za trupe. Većina ''superlinera'' 1920-ih i 1930-ih, završili su kao žrtve podmornica, mina i neprijateljskog zrakoplovstva. ''[[RMS Empress of Britain (1930)|Empress of Britain]]'' napali su njemački avioni, i kasnije je torpediran od podmornice,<ref name="PRE19">{{cite web

|publisher=Great ships

 

== Kraj velikih prekooceanskih brodova ==

Prije drugog svjetskog rata, [[avion]]i nisu bili velika prijetnja prekooceanskim brodovima. Većinom su bili nepouzdani, osjetljivi na loše vrijeme, rijetki su raspolagali doletom za prekooceanske letove, s malim kapacitetom putnika i vrlo skupi. Iako se već u to doba pojavljuju neki napredniji modeli putničkih zrakoplova, kao [[Douglas DC-3]] koji je u upotrebi čak i danas, nisu mogli ugroziti dominaciju velikih oceanskih brodova. Ipak, drugi svjetski rat ubrzao je razvoj zrakoplova. Četveromotorni bombarderi kao [[Avro Lancaster]] i [[B-29 Superfortress|Boeing B-29]], sa svojim dugim doletom i velikim kapacitetom ukrcaja, bili su logični prototipovi [[Linijski putnički zrakoplov|putničkih zrakoplova]] slijedeće generacije. Tehnologija [[Mlazni motor|mlaznog motora]] također je napredovala nakon razvoja ratnih zrakoplova na mlazni pogon u drugom svjetskom ratu. 1953, [[de Havilland Comet]] postao je prvi komercijalni putnički mlažnjak, kojem su se uskoro pridružili [[Sud Aviation Caravelle]], [[Boeing 707]] i [[Douglas DC-8]]. Brodovi

''[[Michelangelo (prekooceanski brod)|Michelangelo]]'' i ''[[Raffaello (prekooceanski brod)|Raffaello]]'',<ref name="PRE23">{{cite web

|title=T/n Michelangelo and Raffaello

}}</ref> izgrađeni 1962. i 1963. za talijansku državnu brodarsku tvrtku ''Italia - Società di Navigazione'', bili su posljednji brodovi izgrađeni isključivo za sjeveroatlantsku rutu, dok je koncept posljednjeg britanskog transatlantika ''[[Queen Elizabeth 2]]'', izgrađenog 1967, predvidio i mogućnost konverzije u brod za krstarenje. 1960-ih, putnički zrakoplovi postepeno su preuzeli putnički promet kojeg su ranije obavljali brodovi, te je prvi komercijalni

let novog [[Boeing 747|Boeinga 747]] 1970, označio definitivni kraj masovnog pomorskog putničkog prometa.

 

 

== Slavni i zloglasni ==

Mnogi prekooceanski brodovi izgubljeni su u raznim okolnostima.

"Nepotopivi" [[RMS Titanic|''Titanic'']] potonuo je 1912. na svom prvom putovanju iz Britanije u Sjedinjene Države s gubitkom preko 1,500 života, te je naziv broda postao sinonim za arhetipsku katastrofu. Neznatno veći blizanac ''[[HMHS Britannic|Britannic]]'', koji je 1915. prerađen u bolnički brod, potonuo je u [[Egejsko more|Egejskom moru]] nakon što je naletio na minu, te ostaje do danas najveći potopljeni prekooceanski brod.

 

1914. ''Empress of Ireland'' potopljen je nakon sudara u Saint Lawrence River s 1,012 poginulih. ''[[RMS Lusitania|Lusitania]]'' je torpedirana i potopljena od njemačke podmornice kraj [[Irska|irske]] obale na putu iz Amerike u Veliku Britaniju. ''Morro Castle'' je 1934. izgorio uz obalu [[New Jersey]]a. Kao rezultat ratnih sukoba, za vrijeme drugog svjetskog rata zbile su se najgore pomorske katastrofe: 1940. gubitak Cunardovog broda ''Lancastria'' kraj Saint-Nazairea tijekom njemačkog bombardiranja pri pokušaju evakuacije britanskih trupa iz francuske (''British Expeditionary Force'') s gubitkom više od 3,000 života, i 1945. potonuća brodova ''Wilhelm Gustloff'' s više od 9,000 žrtava i ''Cap Arcona'' s više od 7,000 poginulih. Katastrofa talijanskog transatlantika ''[[Andrea Doria (prekooceanski brod)|Andrea Doria]]'' 1956, koji je potonuo nakon sudara s švedskim brodom ''Stockholm'', smatra se posljednjim potonućem iz doba velikih prekooceanskih brodova.

Nasuprot tome, mnogi su brodovi svojom pouzdanošću, dugogodišnjom službom i udobnošču postali posebno omiljeni među tadašnjim putnicima. Cunardovi brodovi ''[[RMS Mauretania (1906)|Mauretania]]'' i ''[[RMS Aquitania|Aquitania]]'' smatrani su najboljim brodovima tog doba, dok su idućih desetljeća

''supelineri'' kao ''[[Normandie]]'' i ''[[RMS Queen Mary|Queen Mary]]'', postali simboli nacionalnog ponosa i značajni subjekti zapadne civilizacije s utjecajima na dizajn, tehnologiju, popularnu kulturu i međunarodnu povezanost.