Razlika između inačica stranice »Jugoslavenska ratna mornarica«

bez sažetka
Moć JRM je povećana tijekom 1960-ih kada je iz [[SSSR]]-a dopremljeno deset raketnih čamaca [[Raketni čamci klase Osa|klase Osa-I]] i četiri torpedna čamca [[Torpedni brodovi klase Shershen|klase Shershen]]. Za Shershene je kasnije dobivena i licenca tako da je u Jugoslaviji izrađeno još 11 brodova.
[[Datoteka:VPB Destroyer (Razarac) Split.jpg|minijatura|lijevo|200px|Razarač ''[[R-11 Split|Split]]'']]
[[1980.]] i [[1982.]] iz SSSR-a su dostavljene dvije raketne [[fregate klase Koni]] pritom dobivši nazive [[VPBR-31 Split]] i VPRB-32 Koper (VPBR = Veliki Patrolni BRod). [[1988.]] na osnovu klase Koni, u Kraljevici su izrađene dvije domaće [[Raketne fregate klase Kotor|fregate klase Kotor]]: VPBR-33 Kotor ([[1986.]]) i VPBR-34 Pula ([[1988.]]). Još tijekom 1960-ih SFRJ je razvila mogućnost izrade domaćih podmornica. [[1990.]] glavna napadačka podmornica je bila [[Podmornice klase Sava|klasa Sava]] koja je bila naoružana s šest torpednih cijevi promjera 533 mm (u službu ušla [[1978.]]), a ranije tijekom kasnih 1960-ih u službu su ušle i tri manje [[podmornice klase Heroj]] koje su bile naoružane s četiri torpedne cijevi. Tada već zastarjele, dvije [[podmornice klase Sutjeska]] su uglavnom korištene za potrebe obuke mornara te su na početku 1980-ih povučene. Zadnja izrađena klasa podmornica su diverzantske [[podmornice klase Una]] s šest napravljenih plovila a korištene su za prijevoz diverzanata i minopolaganje unutar neprijateljskog područja. U to vrijeme je izrađena i mokra [[ronilica R-2 Mala]] koje su korištene za podvodne radove i za potrebe specijalnih postrojbi.
[[Datoteka:P-832 Drava.jpg|minijatura|desno|200px|P-832 Drava]]
Od brodova za izvođenje brzih raketnih napada, osim sovjetskih Osa I, JRM je raspolagala sa šest raketnih topovnjača (RTOP) klase 401 (Končar). Izrađene su na temelju švedskog dizajna a bile su naoružane s dvije [[P-15 Termit|P-15]] rakete i Bofors topovima za protuzračnu obranu. Patrolni brodovi su uglavnom korišteni za ophodnju granica te protupodmorničku borbu. U trenutku raspada SFRJ najnoviji ophodni brodovi su bili [[Ophodni brodovi klase Mirna|klase Mirna]] s 11 izrađenih plovila, ranije tijekom 1960-ih je izrađeno i pet brodova klase C-80, a u službi su bili i protupodmornički brodovi klase Kraljevica.
 
JRM je raspolaga s flotom [[minolovac|minolovaca]] koja je za ono vrijeme smatrana adekvatnom. Korišteni su minolovci klase Vukov Klanac te određen broj drugih brodova koji su mahom izrađivani na stranim dizajnima. U skladu s ondašnjom doktrinom JRM je tijekom 1980-ih koristila veći broj desantno-jurišnih čamaca (DJČ) koji su trebali osigurati dobru povezanost s otocima. <br>
 
Obalne bitinice su bile opremljene [[raketa]]ma zemlja-zemlja i topovima. Raketni sustavi su uključivali mobilni sustav Rubež i jugoslavenski BROM. Topnički sustavi su bili raznolikih izvora. Korišteno je preko 400 88 mm, 122 mm, 130 mm i 152 mm topova koji su nabavljeni iz SSSR-a, SAD-a, poslijeratne Njemačke i iz domaćih tvornica.
[[Datoteka:Rtop-406 01.jpg|minijatura|desno|200px|RTOP-406 Ante Banina]]
== Organizacija ==
Cijela obala SFR Jugoslavije je bila dio zone kojoj je zapovjedno središte bilo u [[Split]]u. Ta zona je još bila podijeljena na tri manja mornarička distrikta i riječnu flotu. Velike mornaričke baze su bile smještene u Splitu, [[Šibenik]]u, [[Pula|Puli]], [[Ploče|Pločama]] i [[Kotor]]u a za riječnu flotilu glavna luka je bio [[Novi Sad]] na [[Dunav]]u. Flota je bila podijeljena u raketne, torpedne i patrolne brigade, podmorničarsku diviziju i flotile minolovaca. JRM je imala i potporu jedne eskadrile protupodmorničkih [[helikopter]]a za djelovanje u obalnim područjima. Središte joj je bilo u Divuljama a bila je opremljena svojetskim [[Ka-25]], [[Ka-28]] i [[Mi-8]] te domaće izrađenim [[Aérospatiale Gazelle|Gazellama]].<br>
 
Članovi 12. Mornaričke Pješadijske Brigade su bili marinci jugoslavenske ratne mornarice a formalno prestali su postojati [[4. veljače]] [[2003.]] kada su uključeni u mornaricu [[Srbija i Crna Gora|Srbije i Crne Gore]]. Prvobitno sjedište 12. brigade je bilo u Splitu, no kasnije je premješteno u Kotor. Sastojala se od 900 do 2000 vojnika koji su bili raspoređeni u dva do tri bataljuna. Kako se radilo o višenacionalnoj skupini, početkom sukoba na području SFRJ brigada se raspala te je vrlo malo sudjelovala u borbi. Najveći ostaci brigade su s vremenom prešli u Crnu Goru.
 
Anonimni suradnik