U bilanci plaćanja primjenjuje se načelo dvostrukog knjiženja, a transakcije i bilančne pozicije se dijele na kreditne i debitne (prema [[model]]umodelu [[MMF]]-a iz [[1977.]] godine). Kreditne transakcije rezultiraju priljevom plaćanja iz inozemstva (npr. po osnovi uvoza i izvoza roba ili usluga, dohotka primljenog od investiranja u inozemstvu, pomoći primljene od stranih vlada i dr.). Debitne transakcije dovode do plaćanja prema inozemstvu po osnovi uvoza robe, plaćanja za usluge, dohotka plaćenog na lokalne investicije stranaca, pomoći koju država šalje u inozemstvo i dr.). Svaka kreditna stavka ima uravnotežujuću debitnu stavku i obrnuto, pa je ukupna bilanca plaćanja knjigovodstveno uvijek u ravnoteži (zbroj svih stavki bilance plaćanja iznosi nula), no istovremeno svaka od navedenih stavki može imati pozitivne ili negativne neto vrijednosti (npr. vrijednost uvoza može biti veća od izvoza robe, što može voditi negativnom saldu tekućeg računa).
Kao cjelinu, može ju se prikazati na sljedeći način:
