Rudolf, prijestolonasljednik Austro-Ugarske: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Luckas-bot (razgovor | doprinosi)
Flopy (razgovor | doprinosi)
mNema sažetka uređivanja
Redak 1:
[[Datoteka:Rudolf Portrait.jpg|mini|'''Rudolf Habsburg''']]
[[Datoteka:Crown_Prince_Rudolf_1.jpg|mini|desno|'''Rudolf''' oko [[1880]].]]
'''Rudolf, princ prijestolonasljednik Austro-Ugarske''' ([[Dvorac Laxenburg]] kraj [[Beč]]a, [[21. kolovoza]] [[1858]]. - Dvorac [[Mayerling]], [[30. siječnja]] [[1889]].), nadvojvoda i sin [[Franjo Josip I., car Austrije|austrijskog cara Franje Josipa I.]] i [[Elizabeta (Austro-Ugarska)|carice Elizabete]] ("Sisi").
 
 
== Život ==
 
U suprotnosti s vrlo konzervativnim ocem, Rudolf je za života bio izričito liberalnih shvaćanja čime je bio bliži svojoj majci [[Elizabeta (Austro-Ugarska)|Elizabeti]]. Rudolf je bio vrlo senzibilno dijete, no po želji oca [[Franjo Josip I., car Austrije|Franje Josipa I.]] koji je bio pod velikim utjecajem svoje majke nadvojvotkinje Sofije, bilo mu je određeno strogo vojničko obrazovanje. Uspjevši se usprotiviti svekrvinim planovima, Elizabeta prekida takav način obrazovanja i potiče njegove sklonosti ka prirodnim znanostima. Unatoč tome odnos majke i sina nikada nije bio pretjerano dubok i obilježen toplinom. Kao mladić proputovao je Europom i cijelim svijetom te prikupljao raznu građu, posebice s područja [[ornitologija|ornitologije]]. [[1883]]. uređuje enciklopedijsko izdanje ''"Die österreichisch-ungarische Monarchie in Wort und Bild"'' (Austro-Ugarska monarhija u riječi i slici), koje je od [[1885]]. izašlo u 24 sveska. Kasnije piše pod pseudonimom ''Julius Felix'' i to ponajviše novinske članke uperene protiv politike vlastitog oca. S 20 godina boravi u [[Prag]]u gdje se zaljubljuje u mladu Židovku koja je bila njegova prva velika ljubav, iako joj nikada nije otkrio svoj pravi identitet.
 
Na nagovor Franje Josipa I. oženio se dana [[10. svibnja]] [[1881]]. [[Belgija|belgijskom princezom]] [[Stephanie (Austro-Ugarska)|Stephanie]], kćerkom kralja [[Leopold II.|Leopolda II.]], kada je upriličena bještavablještava i pompozna ceremonija državnog vjenčanja u crkvi sv. Augustina u [[Beč]]u. Iako na početku sretno zaljubljeni dobivaju i jedino dijete, nadvojvodtkinju Elisabeth, koja je rođena [[2. rujna]] [[1883]]., par se uskoro sve više udaljuje. Svrha braka bilo je i osiguranje muškog nasljednika krune, a po svemu sudeći Rudolf je [[1886]]. svoju suprugu zarazio spolnom bolešću zbog koje Stephanie više nije mogla rađati. Rudolf sve češće ulazi u konflikte s vlastitim ocem, te postaje sve veći ovisnik o alkoholu i morfiju, a povelik je i niz njegovih ljubavnica od kojih je jedino s [[Mizzi Kaspar]] ostvario dužu vezu.
 
Godine [[1887]]. kupuje dvorac [[Mayerling]] i uređuje ga kao lovački dvorac. U jesen [[1888]]. godine tada 30-ogodišnji princ upoznaje 17-ogodišnju barunicu [[Marija Vetsera|Mariju Vetseru]]. Od samog početka mlada ga barunica obožava i spremna je za njega sve učiniti. Iako mu to nije bila najveća romansa u životu, Rudolf je ipak gajio osjećaje prema Mariji, posebice zbog njezine nesebične, gotovo fanatične ljubavi.
Redak 16:
== Mayerling ==
 
Nesretna sudbina Rudolfa i Marije Vetsere pobuđuje i dalje veliko zanimanje javnosti, te zahvaljujući proturječnostima i detaljima otkrivenim u novije vrijeme i danas predstavlja nerazjašnjenu tajnu. Mnogi su već po tragičnom događaju posumnjali u istinitost službenog priopćenja bečkog dvora. Prije svoje smrti [[1989]]. godine i posljednja austro-ugarska carica [[Zita vonod Bourbon-Parma (Austro-Ugarska)Parme|Zita]], udovica [[Karlo I., car AustrijeAustrijski|Karla I.]] (vladao od [[1916]].–[[1918]].), više je puta javno iznijela optužbe kako su ubojstvo nesretnog para izvršili francuski špijuni koji su htjeli ušutkati Rudolfa nakon što je odbio sudjelovati u zavjeri protiv Nijemcima naklonjenog i konzervativnog Franje Josipa I. Navedene tvrdnje Zita za svog života ipak nije potkrijepila materijalnim dokazima.
 
Posmrtni ostaci Marije Vetsere ukradeni su s groblja u Heiligenkreuzu u prosincu [[1992]]. godine. Kada su ponovno pronađeni podvrgnuti su ispitivanjima forenzičara kako bi se utvrdilo da li uistinu pripadaju mladoj Rudolfovoj ljubavnici, što je na koncu i dokazano. Utvrđeno je, međutim, da na lubanji pokojnice ne postoje tragovi smrti od pucnja iz vatrenog oružja, te je dokazana mogućnost da je preminula od niza nasilnih udaraca u glavu. Postoje i izvješća s mjesta nesreće prema kojima su na Rudolfovom tijelu pronađeni dokazi o nasilnoj borbi, a u istim se izvješćima navodi i šest prostrijelnih rana od metaka ispaljenih iz puške koja mu očito nije pripadala.
 
Službeno je priopćeno da je rastrojeni Rudolf najprije ubio [[Marija Vetsera|Mariju Vetseru]], a potom i sebe iz vlastitog oružja, te se ne spominju ranije navedene činjenice iz čega proizlazi da su pravi razlozi i činjenice o ubojstvu iz nekog razloga zataškani. Očito je da se pravi tijek događaja nikada neće otkriti, a danas o tome postoje dvije teorije. Prva je da su se Rudolf i Marija borili prije smrti, te da je Rudolf ipak prvo ubio svoju ljubavnicu, a potom i sebe što je za konzervativni bečki dvor zasigurno zvučalo bolje od dvostrukog samoubojstva. Međutim ova teorija propada kada treba dokazati kako je Rudolf uspio upucati samog sebe šest puta, k tome još iz oružja koje mu nije pripadalo. Druga je, možda i izglednija teorija, da je oboje napao netko treći, nasmrt pretukao Vetseru i potom ubio prijestolonasljednika Rudolfa. Carica Zita, koja je i sama iznosila ovakve tvrdnje, zasigurno je kao prijestolonasljednikova supruga od [[1914]].-[[1916]]. čula za ovu teoriju i od samog Rudolfovog oca [[Franjo Josip I., car Austrije|Franje Josipa I.]] te od drugih članova carske obitelji.
 
Priznanje da mu je sin u stanju "duševne rastrojenosti" ubio ljubavnicu i potom izvršio samoubojstvo starom je caru vjerojatno teško palo. Priča o zavjeri i nepoznatoj ubojici ili ubojicama para bila je stoga mnogo prihvatljivija od javnog priznanja o prinčevom ludilu i samoubojstvu.
Redak 26:
 
== Posljedice Rudolfove smrti ==
Smrću jedinog sina carskog para konačno se raspao brak Franje Josipa I. i [[Elizabeta (Austro-Ugarska)|Elizabete]], koja će sve više vremena progonjena nemirom provoditi u inozemstvu, posebice u [[Engleska|Engleskoj]] i [[Irska|Irskoj]] u kojima je voljela sudjelovati u lovu. I sama će priželjkujući smrt uskoro stradati u besmislenom atentatu na Ženevskom jezeru. Prijestolonasljednikom postaje najstariji živući carev brat, nadvojvoda [[KarlKarlo LudwigLudvig]], kojeg će po smrti naslijediti sin [[Franjo Ferdinand|Franz Ferdinand]]. Njegova pogibelj u [[Sarajevski atentat|atentatu u Sarajevu]] [[1914]]. godine dovest će i do [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]].
 
Da je Rudolf poživio vjerojatno bi car Franjo Josip I. abdicirao kao što je to učinio i njegov ujak, ustupajući carskicarsko tronprijestolje mnogo liberalnijem sinu suprotstavljenom austrijskom vojnom savezu s njemačkim carem [[WilhelmVilim II., njemački car|WilhelmomVilimom II]].
 
Na koncu, Franju Josipa I. nasljeđuje nećak [[Karlo I., car AustrijeAustrijski|KarlKarlo]], koji će [[1916]]. godine postati posljednji austrijski car i iako će pokušati neće uspjeti zaustaviti rat i sačuvati Habsburšku monarhiju od konačne propasti.
 
== Nasljednici ==