Povijest hrvatskog kazališta: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
koncept za početak |
||
Redak 1:
'''Srednjovjekovno kazalište'''
Prve, oskudne podatke o počecima kazališne prakse u Hrvatskoj daju nam [[liturgijske drame]] sačuvane u obrednicima. One su isključivo pisane na latinskom jeziku kao npr. [[Tractus stellae]] u obredniku zagrebačke stolne crkve iz 11. stoljeća.
Usporedo sa liturgijskom praksom javlja se i svjetovna, u počecima povezana s putujućim glazbenicima i zabavljačima koji su kao pojedinci ili družine izvodili svoje vještine za crkvenih blagdana, krunidaba, na svadbama ili u pokladnim povorkama.
Liturgijsku dramu su uskoro potisnula [[''prikazanja'']] ili ''skazanja'', koja su se razvila iz pučkih pobožnosti, dijaloških pjesama i tzv. plačeva. Obzirom na tematiku dijelimo ih na sljedeće: mirakl ili [[mirakul]] (legende o svecima i čudesima); [[pasija]], misterij ili muka (legende o mukama Isusovim ili stradanjima svetaca) ; [[moralitet]] (kršćanskomoralna poučavanja).
Poluliturgijske dramske prikazbe donose i neke svoje osobitosti: pozornicu je predstavljao ''podij'' ili ''pulpit'', podignut obično pred crkvom te podijeljen na nekoliko prizorišta odnosno kućica - tzv. [[mansioni]]. Takav raspored uvjetovao je uzdužno kretanje glumaca.
'''Renesansno kazalište'''
'''Barokno kazalište'''
'''Kazalište 18. i 19. stoljeća'''
'''Suvremeno kazalište'''
|