Špilja: razlika između inačica

Špilje i jame kategoriziramo po [[duljina]]ma i dubinama. Najdulja špilja na svijetu je Mammoth Cave sustav dugačak preko 500 km. Najdulja hrvatska špilja je Špiljski sustav [[Đulin ponor]]-Medvedica dugačak 16,4 km. Najdublja jama na svijetu je Krubera-Voronja (Arabika masiv Arabika, [[Abhazija]]), u kojoj se tijekom istraživanja 2007. došlo do dubine -2190 m. Najdublja jama u Hrvatskoj je Jamski sustav [[Lukina jama]]-Trojama u [[nacionalni park Sjeverni Velebit|Nacionalnom parku Sjeverni]] [[Velebit]], dubine 1392 m. Još dvije jame u Hrvatskoj su dublje od 1000 m, [[Slovačka jama]] (-1320 m) i Jamski sustav Velebita (-1026 m).

Špilje karakteriziraju različite vrste taloga od kojih su najzanimljivije sige. One su značajne ne samo zbog estetskih vrijednosti, većnego i zbog toga što sadrže precizne klimatske zapise iz naše daleke prošlosti. Postoje desecidesetci vrsta siga čiji oblik ovisi o mineralnom sastavu i uvjetima nastanka.

Istraživanjem špilja se bavi speleologija koja je kao znanost nastala u drugoj polovici 19. stoljeća. Ljudi koji se bave proučavanjem špilja nazivaju se speleolozi. Zahvaljujući speleolozima mnoge su špilje danas otvorene za posjetitelje. Putovanje u središte Zemlje je nemoguće. No,zato si možemo priuštiti ulazak ispod zemljineZemljine kore, opskrbljeni kacigom sa svjetiljkom i posebnom opremom za spuštanje i penjanje i kretanje u podzemlju.

Mnoge je špilje ukrasila sama priroda: odozgo vise [[stalaktit]]i,s dna niču [[stalagmit]]i, a među stjenamastijenama se ugnježđuju blijeda vodozemna stvorenja. [[Mjesec|Mjesečev]] krajolik, je samosvojan ekosustavu u koji ne prodire sunce. Kada voda uđe u unutrašnjost kore i napravi si put, među mekanim stijenama može stvoriti proširenja, klance i podzemne rovove. To su labirinti kojima često teku rijeke i potoci.

Aktualna statistika o značajnim jamama i špiljama u Hrvatskoj dana je na [http://www.speleologija.hr Hrvatskom speleološkom poslužitelju]. Do 2009. su istražene 53 jame dublje od 250 m. Više od pola tih jama (52.8%) nalazi se na planini Velebit (sjeverni, srednji i južni Velebit), dok je drugo značajno područje [[Biokovo]] s 18.,9 % jama. Do sada su hrvatski speleolozi istražili ukupno 22.,5 km u dubinu u jamama dubljim od 250 m (dubina se definira kao razlika između nadmorske visine ulaza i visine do koje se došlo). Od toga je na Velebitu istraženo 13.,3 km u dubinu, na Biokovu 4.,4 km, u Gorskom kotaru 1.,5 km, u [[Istra|Istri]] 1.2 km, u [[Lika|Lici]] 633 m, na [[Brač]]u 589 m, u Imotskoj krajini 528 m te u Hrvatskom primorju 320 m.

U 52 špilje koje su dulje od 1000 m, hrvatski su speleolozi istražili ukupno 140.,6 km horizontalne duljine špiljskih kanala. Od toga je na Kordunu istraženo 37.,6 km, u Lici 33.,3 km, na Velebitu 27.,7 km, u Dalmaciji 10.,4 km, u Cetinskoj krajini 8.,5 km, u Istri 8.,1 km, na Medvednici 7.,1 km, u Gorskom kotaru 5 km, te na Žumberku 2.,9 km.

*[[Jamajama Vrtare male]]

*[[Speleologijaspeleologija]]