Commodore International: razlika između inačica

Nakon proučavanja načina rada japanskih kompanija [[Jack Tramiel]] koji od 1975 godine vrši samo dužnost direktora (prepustio je sav vlasnički udjel Gould-u) stvara novu viziju kompanije i njenog načina rada. Kako bi se smanjila cijena finalnog proizvoda i dobila potpuna nezavisnost kompanije od stanja na svjetskom tržištu Tramiel donosi odluku da se sve dijelove budućih proizvoda mora praviti u svojim pogonima Commodore. Drugi dio njegove vizije bila je minimalna cijena proizvoda kako bi se potkopala konkurencija i osvojilo tržište masovnom proizvodnjom. Dok prvi dio poslovne vizije se pokazao uspješnim drugi će stvoriti velike probleme kompaniji nakon što ju on napusti. Kako bi povećao prodaju svojih računala [[Commodore VIC-20]] i [[Commodore 64]] Tramiel sklapa poslovne dogovore s specijaliziranim prodavaonicama. Kratko vrijeme potom on "zaboravlja" na te dogovore kada sklapa sporazum o prodaji s [[trgovački lanac|trgovačimtrgovačkim lancima]]. Rezultat toga je bila situacija da su specijalizirane trgovine "zaglavile" s kompjuterima Vic 20 po 299 $ dok se on istovremeno prodavao po 199 $ u trgovačkim centrima. Zbog te poslovne politike Commodore neće imati prodajnu mrežu voljnu prodavati računala Amiga u drugoj polovici osamdesetih godina. Također Tramiel je imao jedan različit problem tijekom upravljanja kompanijom što proizvodi računala koji se sastojao u minimalnom ulaganju u razvoj tako da na primjer [[MOS Technology]] (kupljen od Commodora) neće nikada izdati 16 bitni procesor iako je posjedovala projekt za to još iz 1978. godine. Bez obzira na te nedostatke on će uspijeti svojim poletom motivirati inžinjere Commodora da naprave najbolje moguće proizvode s tehnologijom koju posjeduju.