Leopold II., car Svetog Rimskog Carstva: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
vraćeno ultimativno - mislim da je prikladan izraz, jer ipak se sve desilo nakon smrti braće, dakle na koncu... odnosno ultimativno :-) Ostalo nisam mijenjao
Flopy (razgovor | doprinosi)
m Uklonjena promjena suradnika Edgar Allan Poe, vraćeno na zadnju inačicu suradnika Flopy
Redak 51:
'''Leopold II.''', punim imenom '''Peter Leopold Joseph Anton Joachim Pius Gotthard''' ([[Beč]], [[5. svibnja]] [[1747]]. - [[Beč]], [[1. ožujka]] [[1792]].), treći sin [[Marija Terezija Austrijska|Marije Terezije]] i cara [[Franjo I., car Svetog Rimskog Carstva|Franje Stjepana Lotarinškog]], veliki vojvoda [[Toskana|Toskane]] ([[1765.]] -[[ 1790.]]), [[rimsko-njemački car]], [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|ugarsko-hrvatski]] i [[Češka|češki]] kralj ([[1790.]] - [[1792.]])
 
Smrt njegove braće Karla (koji nije imao djece) i [[Josip II., njemačko-rimski car|Josipa II.]], [[20. veljače]] [[1790]]., ultimativnoučinila ga je učinila nasljednikom carske titule. No, sam Leopold nije se previše miješao u bratovu politiku dok je ovaj bio na vlasti, primarno jer je bio zadovoljan svojom funkcijom [[Veliko Vojvodstvo Toskana|velikog vojvode Toskane]], a i jer je njegov brat, zbog brojnih reformi, postao iznimno nepopularan. Njegovo nemiješanje došlo je do te granice da je, kada ga je umirući Josip II. pozvao u [[Beč]] da postane suvladar, Leopold to hladno odbio. Po Josipovoj smrti naslijedio je prijestolje, ali je u Beč stigao tek 10-ak dana poslije bratove smrti.
 
Leopold II. vladao je iznimno kratko, samo dvije godine, a njegovu vladavinu obilježilo je povlačenje bratovih reformi. Kako je Josip II. ulaskom u [[Dubički rat]] doveo državu u krizu, a pomoć mu nije pružena zbog radikalnih reformi, morao je povući većinu svojih reformi. Njegovom smrću [[1790.]], Leopold II. je, kao novoizabrani car, dovršio povlačenje tih reformi, ostavivši tako samo bratov Patent o vjerskoj toleranciji i Patent o ukidanju kmetstva važeći. Uz to, Leopold II. je već sljedeće godine, uvidjevši kako Monarhija gubi u ratu, potpisao [[Mir u Svištovu]] i tako istupio iz Dubičkog rata.