Ferdinand I. Austrijski: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
|||
Redak 28:
| regent3 =
| nasljeđe = -
| supruga = [[Marija
| supruge =
| suprug =
Redak 44:
| mjesto smrti = [[Prag]], [[Češka]]
| datum pokopa =
| mjesto pokopa = [[
| potpis =
| zanimanje =
Redak 61:
Ferdinand je odmah po dolasku na prijestolje etiketiran kao malouman i nesposoban za vladanje, no, iako je zasigurno bio [[epilepsija|epileptičar]] i niske inteligencije, vodio je vrlo detaljan i ažuran dnevnik, a govorilo se kako je bio i poprilično domišljat.
Unatoč svemu, njegov otac je u nacrtu svoje oporuke naredio svom nasljedniku da svako pitanje unutarnje politike provjeri s [[Nadvojvoda Luj Austrijski|nadvojvodom Lujem]], a da se po pitanju vanjske politike (i vladavine općenito) konzultira s ministrom [[Klemens Metternich|Metternichom]].<Ref>Taylor, AJP: "The Habsburg Monarchy 1809-1918" Penguin Books, Great Britain, 1990, ISBN 978-0-14-013498-8, pp.52-53</ref> Po dolasku na vlast, cara nitko nije službeno proglasio nesposobnim, no svejedno je formirano Regentsko vijeće (nadvojvoda [[Nadvojvoda Luj Austrijski|Luj]], grof [[Franz Anton von Kolowrat-Liebsteinsky|Kolowrat]] i princ [[Klemens Metternich|Metternich]]) koje je upravljalo vladom. Njegov brak sa suprugom Marijom Anom najvjerojatnije nikada nije konzumiran, niti je poznato da je imao ikakvu drugu vezu. Bio je poznat po jednoj poznatoj naredbi koju je kontinuirao tražio, a poznata je ostala po sljedećoj anegdoti: Car je bio poznat po iznimnoj ljubavi prema valjušcima od marelice i konstantno ih je tražio. Kada mu je dvorski kuhar jednom prilikom rekao kako ih ne može napraviti jer je završila sezona marelica, car mu je odgovorio: ''"Ja sam
===Revolucija 1848. i abdikacija===
U jeku [[Proljeće naroda|"Proljeća naroda"]] [[1848.]], revolucionarna zbivanja zahvatila su i Monarhiju. U Češkoj su pripadnici mlađe generacije studenata postavili barikade na [[Karlov most]], [[Mađari]] su proglasili [[Mađarska Republika (1848. - 1849.)|samostalnu republiku]] na čelu s [[Lajos Kossuth|Lajosom Kossuthom]] (koju će [[1849.]] ugasiti vojska [[Josip Jelačić|bana Jelačića]] uz pomoć ruskog generala [[Ivan Paskjevič|Ivana Paskjeviča]]), a revolucionari su [[Bečka revolucija|marširali]] i po samom [[Beč]]u. Kada je iznenađeni car vidio revolucionare kako marširaju prema palači, navodno je pitao Metternicha za objašnjenje. Metternich mu je objasnio kako je narod pokrenuo revoluciju, na što mu je ovaj odgovorio: ''"Ali, smiju li oni to?"'' ([[bečki njemački]]: ''"Ja, dürfen's denn des?"''). Ubrzo ga je [[Felix
Ferdinand je taj dokgađaj u svom dnevniku zabilježio ovako:
{{Citat5|Afera je završila tako što je Novi Car
Ferdinand I. je ujedno bio i posljednji [[Popis čeških vladara|češki kralj]] okrunjen kao takav. Zbog svoje velike ljubavi prema [[Češka|Češkoj]] (gdje je sa suprugom ostao do kraja života, živeći u [[Praški dvorac|Praškom dvorcu]] - u jednom je navratu kritizirao austrijsko gušenje češkog ustanka, a surađivao je i sa [[Bedřich Smetana|Smetanom]]) dobio češki nadimak '''Ferdinand V. Dobri''' ('''Ferdinand Dobrotivý'''). U Austriji je bio znan samo kao '''Ferdinand Dobrohotni''' ('''Ferdinand der Gütige'''), ali i po ironičnom nadimku '''Gütinand der Fertige''' ('''Dobrinand Svršeni''').
Umro je u [[Prag]]u [[29. lipnja]] [[1875]]., u 82. godini, a pokopan je u [[
==Zanimljivost==
|