Josip II., car Svetog Rimskog Carstva: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
{{Monarh
| ime = Josip II.
Line 56 ⟶ 55:
Josip II. je bio jedan od prvih političara na Balkanu koji je u obzir dovodio ideju o stvaranju jedinstvenog naroda. Želio je sve narode Monarhije ujediniti u jedno i na taj način stvoriti snažnu (ujedinjenu) snagu. Ovo je jedan od razloga zbog kojih se odbio kruniti [[Kruna sv. Stjepana|krunom sv. Stjepana]], smatrajući kako jednistveni narod ne bi trebao praviti razlike vezane uz određene obrede koji se tiču samo jednog od sastavnih naroda te cjeline. Taj mu je potez donio veliku nepopularnost među Mađarima i probudio je mađarski [[nacionalizam]], zbog čega će i izgubiti podršku istih.
Po dolasku na vlast, [[1780.]] godine, Josip II. je počeo s brojnim i radikalnim reformama. Kao i njegova majka, držao se načela [[prosvijećeni apsolutizam|prosvijećenog apsolutizma]] i na taj način provodio svoju vladavinu.<ref>Derek Beale, ''Joseph 11: Against the World, 1780-1790,'' Cambridge University Press, 2009</ref> Njegove reforme bile su izrazito radikalne i donijele su mu velik broj političkih oponenata, što je na koncu rezultiralo povlačenjem gotovo svih reformi.
Već [[1781.]] godine donosi [[Edikt o vjerskoj toleranciji među kršćanskim vjerama|Patent o vjerskoj toleranciji]] koji je, po prvi puta, omogućio slobodu vjerovanja i dao je puno veća pravima svim nekatoličkim vjerama, a to se u velikoj mjeri odnosilo na [[Judaizam|židove]], čiji je pravni status čak i u to toba bio mizeran. Ovim će ediktom dobiti puno veća prava. Iste godine donosi i [[Patent o ukidanju kmentstva]] kojim na cijelom austrijskom dijelu monarhije ukida kmetstvo. Sličan zakon biti će i u [[kolovoz]]u [[1785.]] donešen za područje [[Ugarska|Ugarske]], a tako je postao važeći i za Hrvatsku (iako će u Hrvatskoj kmetstvo službeno biti ukinuto tek [[25. travnja]] [[1848.]] od strane [[Josip Jelačić|bana Josipa Jelačića]]). Ukidanjem kmetsva zamjerio se plemićima koji su mo do tada pružali potporu.<ref>McKay, Hill, Buckler, Ebrey, Beck, ''A History of World Societies'' p.551</ref> Na gospodarskom se planu držao načela [[fiziokratizam|fiziokratizma]] [[François Quesnay|Françoisa Quesnayja]], a kako bi se pokazao kao bolji vladar sam je često znao dolaziti kod seljaka i pomagati prilikom obrade zemlje.
Uvelike je oslabio moć i autoritet Crkve. Ukinuo je velik broj samostana diljem Monarhije (zemlju bi iskoristio za, npr. gradnju škola), ali je isto tako i oduzimao zemljišta Crkvi i iskorištavao ih u provjetiteljske svrhe (našto što će se raditi i nakon [[Francuska revolucija|Francuske revolucije]]). Oduzeo je Crkvi primat nad obrazovanjem te je isto povjerio školama i svjetovnim profesorima. Ovi potezi oduzeli su mu potporu svećenstva, tako da je Josip II. u posljednjim godinama vladavine ostao bez ičije potpore u ključnim trenutcima.
Line 66 ⟶ 65:
U posljednjim godinama svoje vladavine, Josip ulazi u [[Dubički rat]], manji sukob Monarhije i [[Osmansko Carstvo|Osmanlija]] održan u sklopu [[Rusko-turski rat 1787.-1792.|Rusko-turskog rata]] [[1787.]] - [[1792.]] Car nije imao previše uspjeha u tom ratu, zbog čega i jest potražio potporu onih koji su mu nekoć bili odani (plemstvo, Mađari, Crkva). No, naišao je ja odbijanje, odnosno na osvetu jer je svojim reformama "pogoršao" unutardržavno stanje. Kada je uvidio da mu nitko ne želi pomoći, Josip II. je "kupio" pomoć obećavši kako će povući sve svoje reforme - tada je stigla i pomoć. Josip II., veliki reformator, tako je morao povući sve svoje reforme, izuzev Patenta o vjerskoj toleranciji i Patenta o ukidanju kmetstva. Kako je većinu vremena proveo na bojištu u Dubičkom ratu, Josip II. se razbolio (kao i mnogi drugi) te, po povratku u Beč, umro od posljedica bolesti [[20. veljače]] [[1790]]. Car tako nije doživio kraj rata kojeg je započeo (kao ni [[Franjo Josip I.]] stotinjak godina kasnije), a ovaj je završen već sljedeće godine, [[Svištovski mir|Svištovskim mirom]] iz [[1791.]], kojega je potpisao Josipov brat, [[Leopold II., car Svetog Rimskog Carstva|Leopold II.]]
U dvama brakovima, s princezama [[Isabella od Parme|Izabelom Marijom od Bourbon-Parme]] (ženidbeni savez) i [[Marija Josipa Bavarska|Marijom Josipom od Bavarske]] (nakon smrti prve supruge, Josip II. se više nije želio ženiti, ali je iz političkih razloga morao stupiti u drugi brak),<ref>Hopkins, p 63</ref> imao je samo dvije kćeri koje su umrle još kao djevojčice.<ref>Beales, p 70</ref> Naslijedio ga je njegov brat, [[Leopold II., njemačko-rimski car|Leopold II.]], koji je, povukavši ostatak bratovih reformi, vladao od [[1790.]] do [[1791.]]
==Izvori==
{{izvori}}
{{Redoslijed|
| |||