Dominik Mandić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Flopy (razgovor | doprinosi)
m Uklonjena promjena suradnika 93.138.11.61, vraćeno na zadnju inačicu suradnika Kubura
Redak 15:
== Povjesničarski rad ==
 
Najveći je dio Mandićeva povjesničarskoga opusa nastao u inozemstvu, poglavito u [[SAD]]-u. Središnji je piščev interes hrvatska starija povijest, a u tome surječju [[Bosna i Hercegovina]]. Mandićev rad karakterizira velika akribija, umješno baratanje izvorima na više jezika (uz klasične, služio se i talijanskim, francuskim, ruskim, španjolskim, engleskim, njemačkim, poljskim, madžarskim, češkim i slovačkim jezicima), arhivarska strpljivost i pedanterija, kao i sjajno poznavanje nijansa crkvene i konfesionalne povijesti - posebice s osvrtom na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Stoga su Mandićeve povijesne knjige nabijene podatcima koje je auktor skupio iz mnogih izvora, te su zato i nezaobilazna referencija za bilo koga tko piše o povijesti Hrvatske i [[povijest Bosne i Hercegovine|povijesti Bosne i Hercegovine]], i to s težištem na razdoblju od početaka do [[18. stoljeće|18. stoljeća]].
 
=== Njegova nekritičnost ===
Redak 38:
== Djela ==
 
Glavna djela Dominika Mandića su: «Hrvati i Srbi, dva stara različita naroda», "Rasprave iprilozi iz stare hrvatske povijesti", «Bogumilska crkva bosanskih krstjana», «Crvena Hrvatska», «Državna i vjerska pripadnost sredovječne BiH», «Etnička povijest BiH». Naklada ZIRAL izdala je sabrana djela Dominika Mandića.
 
Prvo domovinsko prošireno izdanje znamenite knjige dr.fra Dominika Mandića "Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti / De Croatorum historia antiqua" objavljeno je u Zagrebu 2009., u "HrvojeBibiloteci" književnika i urednika Mile Pešorde. Knjiga, tiskana uz 800. obljetnicu Reda Sv. Franje Asiškoga, svečano je predstavljena u Hrvatskom institutu za povijest 18. studenoga 2009<ref>[http://www.isp.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=383&Itemid=31 Hrvatski institut za povijest] Predstavljanje knjige dr fra Dominika Mandića Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti, 18. studenoga 2009.</ref>.