Ivan Gundulić: razlika između inačica

| fusnote =

}}

 

'''Ivan Gundulić''' (Giovanni Gondola; nadimak Mačica; [[Dubrovnik]], [[8. siječnja]] [[1589]]. - [[Dubrovnik]], [[8. prosinca]] [[1638.]]) [[Hrvatska|hrvatski]] je pjesnik, [[epika|epik]], [[lirika|lirik]] i [[drama|dramatik]].

 

Rođen je kao najstariji sin Frana Gundulića i Džive Gradić. Obitelj Gundulić bila je poznata još u [[13. stoljeće|13. stoljeću]], a njezini su članovi, kao pripadnici aristokracije, obavljali različite državno-administrativne poslove u [[Dubrovnik]]u i okolici.

 

Umro je u Dubrovniku nakon dvotjedne bolesti; pretpostavlja se da je uzrok [[smrt]]i bila upala porebrice. Budući da je umro u 49. godini, nije imao priliku biti izabran za kneza [[Dubrovačka Republika|Dubrovačke Republike]] (knez nije smio biti mlađi od 50 godina).

 

Književni rad Gundulić je započeo pisanjem [[drama]] u stihu i, vjerojatno, pjesama. U predgovoru svoje prve tiskane knjige ''Pjesni pokorne kralja Davida'' ([[Rim]], [[1621.]]) svoja mladenačka djela naziva „porodom od tmine“ jer im je svrha bila zabava, tj. ta djela nisu odgovarala [[protureformacija|protureformacijskoj]] [[poetika|poetici]] i [[ideologija|ideologiji]]. Od dramskih djela sačuvane su ''[[Arijadna (Gundulić)|Arijadna]]'', ''[[Prozerpina ugrabljena od Plutona]]'', ''[[Dijana (Gundulić)|Dijana]]'' i ''[[Armida]]'', dok su ''Galatea'', ''Posvetilište ljuveno'', ''Čerera'', ''Kleopatra'', ''Adon'' i ''Koraljka od Šira'' izgubljene. Za ''Dijanu'' (obrađuje mit o božici [[Dijana|Dijani]] zaljubljenoj u lijepoga mladića [[Endimion]]a) i ''Armidu'' (tematizira epizodu o Armidi i Rinaldu iz dvadesetoga pjevanja ''Oslobođenoga Jeruzalema'' Torquata Tassa) vjerovalo se, zbog kratkoće (svaka ima tek oko 90 stihova), da su samo odlomci, dok [[Milan Rešetar]] nije dokazao da je riječ o cjelovitim tekstovima – dramskim prizorima. Ispjevane su [[osmerac (stih)|osmercem]], uz mjestimičnu upotrebu dvostruko [[rima|rimovanoga]] [[dvanaesterac (stih)|dvanaesterca]].

 

Najčešći stih Gundulićevih djela jest [[osmerac (stih)|osmerac]], a [[strofa]] [[katren]], no javljaju se i drugi oblici (dvostruko [[rima|rimovani]] [[dvanaesterac (stih)|dvanaesterac]], [[sestina]]).

 

Opsegom i vrstovnom raznolikošću svojega ukupnog opusa, privlačnošću svojih scenskih i epskih prizora, svojom baroknom frazom i oštrinom religioznih i misaonih uvida Gundulić nadvisuje većinu pisaca svojega vremena, pa je već odavno stekao status klasika. Nemjerljiv je njegov utjecaj na formiranje [[hrvatski jezik|hrvatskoga jezika]] jer je [[hrvatski narodni preporod]] pridao Gunduliću status kultnoga «[[ilirski pokret|ilirskoga]]» autora, a [[Ivan Mažuranić]] dopunio je ''Osmana''.

 

Ivan Gundulić stekao je književnu slavu još za života, a u preporodno je doba dobio i do danas sačuvao status kanonskoga pisca [[starija hrvatska književnost|starije hrvatske književnosti]].

 

* ''[[Pjesni pokorne kralja Davida]]'', s pjesmom ''Od veličanstva Božjijeh'', Rim, 1621; Venecija, 1630, 1703; Dubrovnik, 1828.

* ''[[Suze sina razmetnoga]]'', Venecija, 1622, 1670, 1703; Dubrovnik, 1628.

* ''Ivan Gundulić'' (izbor) (prir. M. Ratković i J. Ravlić), Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 12–13; Zagreb, 1962, 1964.

 

 

{{izvori}}

* Rešetar, Milan: Predgovor, u knj. ''Djela Giva Frana Gundulića'', Stari pisci hrvatski, knj. 9, Zagreb, ³1938;

 

*[http://www.google.hr/books?id=YA0HAAAAQAAJ&printsec=frontcover&dq=Gundulic&lr= Osman] , izdanje iz 1854.