Razlika između inačica stranice »Deset malih crnaca«

Obrisana 52 bajta ,  prije 11 godina
lektura
(ispravak)
(lektura)
| isbn = 9536838052
}}
'''''Deset malih crnaca''''' ([[engleski]]: '''''Ten Little Niggers'''''<ref name="CC">{{cite book|last=Peers|first=C|coauthors=Spurrier A & Sturgeon J|title=Collins Crime Club – A checklist of First Editions (2nd ed.)|publisher=Dragonby Press|year=1999 |pages=15|isbn=1-8711-2213-9}}</ref><ref name="pendergast">{{cite book|first=Bruce|last=Pendergast|title=Everyman's Guide To The Mysteries Of Agatha Christie|year=2004|publisher=Trafford Publishing|location=Victoria, BC|isbn=1412023041|pages=393|url=http://books.google.com/books?id=nMS6y9YsqXkC&pg=RA3-PA393&ots=Ya0sD7j9g0&dq=%22ten+little+niggers%22+christie+%22and+then+there+were+none%22+%22ten+little+indians%22&as_brr=3&sig=PRCJUhB5jOlcQpz7QVTjsTzmIpg}}</ref> ili '''''And Then There Were None''''') je [[kriminalistički]] je [[roman]] [[Agatha Christie|Agathe Christie]] izdan [[6. studenog]] [[1939.]] od strane [[Collins Crime Club]]a.<ref name="vuyqxh">{{cite news|work=[[The Observer]]|title=Review of ''Ten Little Niggers''|date=1939-11-05|pages=6}}</ref> Prvo američko izdanje knjige izdano je u siječnju [[1940.]] od strane [[Dodd, Mead and Company]]ja.<ref name="US">{{cite web|url=http://home.insightbb.com/~jsmarcum/agatha40.htm|title=American Tribute to Agatha Christie - The Classic Years: 1940-1944|accessdate=2008-11-24}}</ref> Roman govori o deset stranaca, ljudi koji naizgled nemaju nikakve veze jedan s drugim, ali su zapravo su svi krivi za neko ubojstvo za koje nisu oduđeni i/ili procesuirani. Iako su njih 10 jedini gosti na otoku, jedan po jedan počinje umirati, a uzrok njihove smrti prati stihove poznate pjesmice ''"[[Ten Little Niggers]]"''.
 
OvaOvaj je roman daleko najpopularniji roman Agathe Christie, te ujedno i njezin najprodavaniji. Prodan je u više od 100 milijuna primjeraka, čime je ujedno sedma najpopularnija knjiga svih vremena.<ref>{{cite web|url=http://entertainment.howstuffworks.com/21-best-selling-books-of-all-time.htm|title=21 Best-Selling Books of All Time|last=Davies|first=Helen|coauthors=Marjorie Dorfman, Mary Fons, Deborah Hawkins, Martin Hintz, Linnea Lundgren, David Priess, Julia Clark Robinson, Paul Seaburn, Heidi Stevens, and Steve Theunissen|date=14 September 2007|publisher=Editors of Publications International, Ltd.|accessdate=2009-03-25}}</ref> Ova je knjiga ekranizirana i dramatizirana u nekoliko navrata, a izašla je i u obliku video igre.
 
== Radnja ==
 
Deset ljudi, koji se međusobno ne poznaju, dolaze iz različitih društvenih slojeva i, naizgled, nemaju nikakvu međusobnu vezu, bivaju pozvani na fiktivni Nigger Island, inspirian [[Otok Burgh|otokom Burgh]], koji se nalazi u blizini obale [[Devon]]a.<ref>{{cite book|author=Poole S & Wagstaff V|title=Agatha Christie: A Reader's Companion|publisher=Aurum Press|location=London|year=2004|pages=160–67|isbn=1-84513-015-4|oclc=|doi=|accessdate=2008.|url=http://www.amazon.com/gp/reader/1845132033/ref=sib_dp_pt#reader-link}}</ref> Po dolasku, saznaju da su njihovi ekscentrični domaćini, izvjesni gospdin i gospođa U.N. Owen (Ulick Norman Owen i Una Nancy Owen), trenutno odustni, no da će im se pridružiti. U međuvremenu, o njima će se brinuti posluga, supružnici Thomas i Ethel Rogers. Gosti odlaze u svoje sobe gdje, svaki od njih, pronalazi čudni dio [[bric-à-brac]]a, te uokvirnu dječju brojalicu ''"[[Ten Little Niggers|Deset malih crnaca]]"'' (''"Ten Little Niggers"'').
{| class="toccolours" style="float: left; margin-left: 1em; margin-right: 1em; font-size: 85%; background:#E2DDB5; color:black; width:30em; max-width: 28%;" cellspacing="1"
| style="text-align: left;"|
<center>'''''Ten Little Niggers'''''<ref>Zbog nemogućnosti korištenja hrvatskog prijevoda pjesme, u članak je ubačena izvorna, engleska verzija ove pjesme kako bi se ilustrirala pjesma, ali i radnja romana koja uvelike ovisi o pjesmi.</ref></center>
 
Ten little Niggers went out to dine;<br />
|-
|}
Prije večere, gosti su u blagovaonici primijetili pladanj sa deset figurica malih crnaca na njemu. Tijekom večere, Rogers je, prema natuknici U.N. Owena, upalio [[gramofon]] i pustio ploču na kojoj je neidentificirani glas optužio svakog od gostiju za ubojstvo. Marston je optužen za ubojstvo dvoje djece zbog nemarne vožnje; Rogersovi su optuženi za ubojstvo svoje bivše poslodavke, Jennifer Brady; general MacArthur optužen je za ubojstvo Arthura Richmonda, ljubavnika svoje supruge; Emily Brent je optužena je za ubojstvo svoje bivše sluškinje, Beatrice Taylor; sudac Wargrave je otpužen je za ubojstvo Edwarda Setona, čovjeka za kojega se smatralo da nije kriv; doktor Armstrong je u pijanom je stanju ubio Louisu Clees za kirurškim stolom; Blore je optužen da je lažnim svjedočenjem uzrokovao smrt Jamesa Landora; Lomabrd je uzrokovao smrt 21 člana jednog afričkog plemena, a Vera Clythorne je optužena je za ubojstvo mladog Cyrila Hamiltona. Nakon inicijalnog šoka (gđa. Rogers je čak je izgubila svijest), svaki od gostiju priznaje da je svjestan ubojstva (ili da je u nekom obliku upleten) ubojstva, ali negira bilo kakvu podložnost zakonskom procesu.
 
Ubrzo gosti shvate kako je dolazak na otok zapravo prevera, no ne mogu otići. Narracottova brodica više ne dolazi, a oluja je izolirala otok. Ubrzo, jedan po jedan, gosti bivaju ubijeni prema stihovima brojalice, a nakon svakog ubojstva, jedna figura maloga crnca biva uklonjena.
 
Prvi koji je preminuo bio je Anthony Marston, nakon što se ugušio od posljedica trovanja [[cijanid]]om koji mu je ubačen u piće. Gđa. Rogers je tijekom noći primila smrtonosnu dozu lijeka za spavanje, što je uzrokovalo njezinu smrt i uperilo prst sumnje u njezina supruga. Sljedeće jutro, gosti kreću u potragu za gospodinom Owenom, no ubrzo ustanove kako je otok prazan. General MacArthur je, u međuvremenu, je boravio na plaži, s nostalgijom se sjećajući svoje supruge, da bi, na koncu, Veri Claythorne predvidio kako nitko od njih neće napustiti otok. Dok je boravio na otoku, stijenom mu je smrskana lubanja, čime je postao treća žrtva. Istovremeno ustanove kako već 3 figurice malih crnaca nedostaju sas pladnja. Sudac Wargrave se, kao iskusni pravnik koji se susreo sa raznim slučajevima, postavlja se za vođu grupe i prvi, javno i otvoreno, govori kako je ubojica zapravo jedan od njih. Tada je zahtijevao da svatko ispriča svoju priču, što je u ovoj ili onoj mjeri i uspio, a uspio je i pojasniti komično značenje imena U.N. Owen, što je protumačio kao "Unknown" ([[engleski]]: nepoznati). TuRogers je tu istu večer, Rogers je, kao mjeru predustrožnosti, zaključao figure malih crnaca, no sljedeće je jutro nestao. Ubrzo su ga pronašli u vrtu, sasječenog na pola pomoću sjekire s kojom je cijepao drva, a nestao je i još jedan mali crnac. Gosti se počinju grupirati i upirati prst sumnje u ostale. To poslijepodne, u kuhinji je, ubrizgavanjem [[cijankalij]]a u vrat, ubijena Emily Brent. Emily Brent je ubijena je pomoću Armstrongove injekcije, zbog čega je isprva izgledalo kao ubod insekta, no kasnije je ta injekcija pronađena u vrtu, ispod prozora. Preostalih pet gostiju postaje iznimno preplašeno, paranoično, pa čak i manično u jednom trenutku.
 
Na sljedećem sastanku, Wargrave predloži da na jedno mjesto zaključaju sva potencijalna oružja, uključujući i Armstrongovu lječničku opremu, te njegove vlastite tablete za spavanje. Lombard priznaje kako je sa sobom ponio [[revolver]], ali kada ga krenu potražiti, ustanove da je nestao. Svi sumnjaju kako ga je Lombard namjerno sakrio, te kako je on ubojica, no on njihove argumente pobija tako što kaže da im, da stvarno jest ubojica, sigurno ne bi rekao da sa sobom ima revolver. Odlučivši kako je to najbolji način, dogovore se kako će se stalno držati zajedno, a skupinu će, u jednom trenutku, moći napustiti samo jedna osoba. Prva koja to pravo iskoristi je Vera Claythorne koja ode u svoju sobu, no ubrzo se sa gornjega kata čuje stravičan vrisak. Blore, Lombard i Armstrong pohitaju gore samo kako bi ustanovili da je Veru preplašila morska trava koju je netko položio na kuku u sredini njezine sobe. Kako je na otoku nestalo struje, a već je bio mrak, Vera se prepala da je netko u sobi. Uskoro, gosti ustanove da sudac Wargrave nije među njima, te brzo pohitaju dolje samo da bi posvjedočili novom ubojstvu. Sudac je položen u stolicu, sa komično nataknutim komadom bijele vune Emily Brent na svojoj glavi (simbol sudstva) i sa rupom od metna na čelu. Armstrong ode do njega i potvrdi da je zaista mrtav. Pokriju sučevo tijelo i odu na počinak, a Lombard uskoro ustanovi kako mu je pištolj vraćen.
 
Iste te noći, Blore je čuo korake u hodniku i otišao probuditi Lombarda kako bi istražili. Uskoro otkrivaju kako je Armstrong nestao. Bude Veru i njih troje provodi noć van kuće. Ujutro, Blore odluči otići do kuće kako bi nešto pojeo, ostavivši tako Veru i Lombarda same. Uskoro, nakon što su rekli kako si međusobno vjeruju, čuju tup udarac. Odlaze provjeriti o čemu se radi samo da bi otkrili mrtovg Blorea, kojemu je glava smrskana velikim satom u obliku medvjeda koji je bačen iz Verine sobe. Isprva misle kako je Armstrong u kući, no ubrzo otkriju njegovo truplo u vodi. Nastupio je trenutak opće paranoje i obećanje da si vjeruju palo je u vodu - počeli su međusobno sumnjati jedan u drugog. Vera tada lukavo zamoli Lombarda da izvuku Armstrongovo tijelo iz vode, na što se ovaj ironično nasmije. Dok su vukli tijelo, Vera mu je izvukla revolver iz džešpadžepa i uperila u njega. Lombard joj ga je pokušao preoteti, no neuspješno, te ga je ova hladnokrvno propucala. Vera se tada zadovoljna, ali na rubu psihičkog sloma, vraća u kuću samo da bi u svojoj sobi našla omču i stolicu. Nastupio je psihički slom, kombiniran sa traumom i grižnjom savjesti, koji je rezultirao time da se Vera popela na stolicu, stavila omču oko vrata i počinila samoubojstvo, time dovršivši inicijalni plan misterioznog domaćina U.N. Owena.
 
===Epilog===
 
Inspektor Maine, detektiv koji vodi slučaj Nigger Islanda, raspravlja, u [[Scotland Yard]]u, sa Sir Thomasom Leggeom o pojedinostima ovog tajanstvenog slučaja. Na samom otoku nema nikakvih tragova, a čovjek koji je kupio vilu za "U.N. Owena" dobro je prikrio svoje tragove, a i ubijen je na dan kada su putnici otišli na otok. Jedini trag koji im je ostao su dnevnici putnika koji im omogućuju da djelomično utvrde kronologiju događaja, no smrti Blorea, Armstronga, Lombarda i Vere Claythorne ostaju misterij: Blore nije mogao baciti sat sam na sebe; Armstrongovo tijelo je tijelo izvađeno iz mora; Lombard je upucan na plaži, dok je njegov revolver pronađen ispred Wargraveove sobe. Činjenica da su na Lombardovom revolveru pronađeni Verini otisci prstiju, te da je sat kojim je ubijen Blore došao iz njene sobe, upućuju na to da je Vera Claythorne "U.N. Owen", no jedan, ključni dokaz, dokazuje suprotno. Stolica koju je Vera iskoristila kako bi se objesila kasnije je pomaknuta i pozicionirana uz zid, što znači da ona nikako nije mogla izvesti taj čin. Činjenica da je otok bio potpuno izoliran od kopna sprečavala je bilo koga da ode ili dođe na otok, što znači da je ubojica morao biti jedan od njih. No, kako je policija pronašla sva trupla, svih 10 gostiju, inspektori ostaju u čudu zbog činjenice da ne mogu pronaći nikakvo valjano objašnjenje za slučaj.
 
===''Post scriptum''===
 
Ribar, vlasnik čamca ''Emma Jane'', pronalazi pismo u boci nedaleko od obale [[Devon]]a. Uskoro se ispostavlja kako je poruka u boci zapravo osobna ispovijest pokojnog suca Wargravea. Wargrave otkriva kako je cijeli život imao sadistički temperament kombiniran sas izrazito oštrim osjećajem za pravdu: želio je mučiti, strašiti, ubiti, ali nikada nije mogao opravdati činjenicu da netko naudi nedužnoj osobi. Kao sudac, izdavao je nemilosrdne posljednje riječi i optužujuće presude, ali se ograničavao samo na one slučajeve u kojima bi se on sam dovoljno uvjerio u krivnju optuženika, uživajući gledati lice optuženog, lice puno straha zbog činjenice da će uskoro umrijeti. Ali sudačka halja nije bila dovoljna: on je sam, vlastoručno, želio počiniti ubojstvo. Potaknut činjenicom da je smrtno bolestan, odlučio je pronaći one ubojice koje pravda nije uspjela sustići. Odlučio ih je namamiti na otok. Kako je ubijao jednog po jednog, gledao je i likovao nad njihovim strahom, nad njihovim reakcijama koje su neizbježno potvrđivale njihovu krivnju njegovom istesanom sudačkom oku. Također, ubijao je prema težini ubojstava, prvo se riješivši onih čija su ubojstva najblaža ili počinjena iz nemara, ili pak onih koji su osjećali najveću grižnju savjesti, ostavivši tako one najhladnokrvnije i najbrutalnije ubojice za kraj, tvredćitvrdeći da ovi prvi tako ''"ne bi morali podnositi onu dugotrajnu napetost i strah koje sam namijenio težim krivcima."''
 
Nakon što se riješio prvih pet žrtava, Wargrave je lako nagovorio naivnog Armstronga da udglume sučevu smrt, tako podmečući "crnu sipu" (u izvorniku "red herring", lažni trag; u prijevodu Mirana Stihovića koristi se fraza "crna sipa") pravom ubojici koji bi postao iznimno rastresen i lagana meta za neizgled mrtvog suca. Iste te večeri, dogovorio je sastanak s Armstrongom samo da bi ga gurnuo s litice u njegovu smrt. Wargrave je, kao izvrstan psiholog, znao da će Armstrongov nestanak uzrokovati sumnju kod preostalih. Dok su istraživali otok, Wargrave se slobodno šetao kućom da bi, na koncu, iz Verine sobe bacio teški metalni sat u obliku medvjeda Bloreu na glavu, tako ga ubivši. Nakon toga je sa zadovoljstvom promatrao kako Vera ubija Lombarda, te kako se na koncu i sama objesi. Wargrave je vratio stolicu koju je lukavo podmetnuo kako bi natjerao ionako rastresenu Veru da u psihotičnom napadu počini samoubojstvo, napisao poruku, stavio ju u bocu i bacio ju u more. Wargrave je priznao kako je žudio za posthumnim uvažavanjem ove njegove igre. Čak i ako se ovo pismo ne pronađe (sam je procijenio kako je šansa da se pronađe 1/100), ostavio je tri traga koja optužuju direktno njega, ali je (točno) pretpostavio kako slučaj neće biti riješen:
#Znak od crvene gline za kojeg je Armstrong rekao da je trag metka, sličan je znaku kojega je [[Jahve]] dao [[Kain]]u nakon što je ovaj ubio svog brata [[Abel]]a.
 
Na kraju, Wargrave opisuje kako planira ubiti sam sebe: kroz pištolj će provući elastičnu nit, vežući jedan kraj za svoje naočale, a drugi za vrata,. Tada će, pomoću maramice (kako ne bi ostavio otiske), uzeti pištolj i prostrijeliti se u glavu. Njegovo će tijelo pasti natrag i biti u istom položaju u kojem ga je Armstrong ostavio. Inercijska sila koju će proizvesti pištolj povučipovući će ga sve do vrata i odbaciti vani, u hodnik, i na koncu uzrokovati da se vrata zatvore. Nit će neprimjetno visiti s njegovih naočala, a maramica ne bi trebala uzrokovati sumnju. Tako će policija pronaći deset trupala i nerješiv zločin na Nigger Islandu.
 
Wargrave se na kraju pokazao kao izniman psiholog. Uspio je, nakon samo jedne bezazlene ideje, skrojiti nevjerojatno ingeniozan plan, napraviti nedokučivu igru u kojoj on izlazi kao sigurni pobjednik i još, uz sve to, detaljno predvidjeti ponašanje svih prisutnih. Ako se izuzmu ona ubojstva koja je sam napravio, možemo govoriti o briljantnosti njegovog plana nakon pakta s Armstrongom. Za svog je saveznika uzeo čovjeka koji je pod svaku cijenu želio preživjeti, čovjeka koji bi, vjerojatno, napravio sve samo da izvuće živu glavu i to je vrlo precizno odabrao samo njega. No, znao je da će ga upravo ta njegova želja za životom koštati tog istog života. Blorea, jednog lukavog detektiva, uspio je efektno namamiti do kuće i ubiti bez većih problema, a nakon toga je na red došla njegova teorija. Lombard je u sebi imao onaj životinjski instinkt za preživljavanje, ali Wargrave je znao što se skriva u Veri Claythorne. Ona je bila potpuno psihički rastrojena, na stanju psihičkog sloma i bila je spremna učintiiučinti sve, pa čak i ubiti Lombarda, kojemu je koliko toliko vjerovala, da preživi. Wargrave je to znao i (točno) predvidio. Nakon toga, na red je došao posljednji čin njegove igre. Vera, uvjerena kako je preživjela igru, vraća se u kuću samo da bi, u svojoj sobi, našla omču. Njezino manično veselje se raspada, njezina ličnost nestaje, ona postaje kao hipnotizirana u trenutku kada ugleda tu omču. Vera Claythorne je doživjela onaj konačni psihički i nervni slom kojega je Wargrave anticipirao od samoga početka, i morala se, suočena sas grižnjom savjesti, činjenicom da je ubojica i činjenicom da ipak nije pobijedila u toj igri, objesiti. Ona je, nesvjesno, izvršila Wargraveov naum i potvrdila njegov genij i znanje psihologije. Wargrave se tako na kraju, iako hladnokrvni, sadistički ubojica, postavlja u ulogu neobičnog pravednika, čovjeka koji nekažnjena ubojstva, najgore zločine, kažnjava na jednak način. On jest kriv, ali je kriv samo u toj mjeri što je neprimjerenom metodom učinio ono što je pravosuđe već davno trebalo učiniti. Potpunu osudu njegova lika sprečava jedino taj neosporivi osjećaj pravde kojeg je imao i koji ga je spriječio da nedužne osobe kazni bez povoda i opravdanja, a nije ga spriječio da rukom pravde dohvati one koji su to zaslužili. Sve u svemu, Wargraveov lik treba biti osuđen zbog 10 ubojstava koje je izveo i/ili prouzročio, ali je ujedno i toliko kompleksan da se mora pogledati i sa druge strane, čime se automatsku ublažava njegova osuda, jer ipak, on nije tipični ubojica (iz romana Agathe Christie) - on je ubojica koji ubija za pravdu.
 
==Likovi==
===''Deset malih crnaca''===
 
*'''Anthony James Marston''' je zgodan je mladić, dobro građen, kovrčave kose, preplanula lica i intenzivno placihplavih očiju poznat po neopreznoj vožnji. Rođen je u bogatoj obitelji, što mu je omogućilo mnoge privilegije. Owen ga je otpužio da je pregazio dvoje djece, što Marston, bez imalo grižnje savjesti, priznaje. Marston je bio prva Owenova žrtva i ubijen je trovanjem nakon što mu je u piće krišom stavljen [[cijankalij]] kojeg je popio i na koncu konca umro.
 
*'''Gđa. Ethel Rogers''' je kuharica je na Nigger Islandu i Rogersova supruga. U romanu je opisana kao blijeda, sablano beskrvna žena monotonog glasa, otmjena, kose začešljane od čela i čudnih, svijetlih i nemirnih očiju. Unatoč poštovanju kojeg je imala i efikasnosti koju je prikazivala, bila je prisiljena pomoći svom dominantnom suprugu Thomasu da zajedno ubiju svoju bivšu poslodavku, Jennifer Brady, za što ih Owen zajednički optužuje, tako što joj nisu davali lijekove, da bi nakon njezine smrti naslijedili novac. Ona je druga Owenova žrtva, a ubijena je na spavanju tako što joj je ubrizgan otrov.
 
*'''General John Gordon MacArthur''' je umirovljeni je general iz [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] kojeg je Owen optužio da je Arthura Richmonda, ljubavnika svoje supruge, poslao na "samoubilačku" misiju i tako prouzročio njegovu smrt. Od samoga početka pesimistično tvrdi kako nitko neće napustiti ovaj otok, što kasnije kaže Veri. Nedugo nakon toga, postaje Owenova treća žrtva nakon što mu je glava smrskana stijenom dok je sjedio na plaži.
 
*'''G. Thomas Rogers''' je batler je na Nigger Islandu i suprug gđe. Rogers. Owen ga je optužio da je, zajedno sa svojom suprugom, ubio Jennifer Brady, svoju bivšu poslodavku, samo kako bi naslijedio novac. Rogers je bio Owenova četvrta žrtva, a ubijen je rano ujutro tako što je sjekirom sasječen na dva dijela. Njegovo ubojstvo bilo je najbrutalnije od svih 10 koja će se dogoditi.
 
*'''Emily Caroline Brent''' je zatvorena je, konzervativna žena iznimno strogih moralnih principa koja konstantno čita i citira ''[[Biblija|Bibliju]]'' kako bi opravdala manjak suosjećanja za sve koji se nalaze oko nje. Owen ju je optužio da je ubila svoju sluškinju, Beatrice Taylor, koja je ostala trudna nakon izanbračne veze. Brentova ju je prvo otpustila, a nakon što ju je odbila i vlastita obitelj, Beatrice Taylor se bacila u rijeku i ubila. Cijelo je vrijeme poricala krivnju, a nije pokazala ni trunku suosjećanja jer je, prema pretjerano strogim pravilima ''Biblije'', suicid bio još veći grijeh. Nakon što je ostala sama u blagovaonici, ubijena je ubrizgavanjem cijankalija u vratnu arteriju (preko lječničke injekcije), time postavši Owenova peta žrtva.
 
*'''Sudac Lawrence Wargrave''' je umirovljeni je sudac, poznat po čestom korištenju [[smrtna kazna|smrtne kazne]] kao konačne presude tijekom svojih procesa. Owen ga je optužio da je Edwarda Setona, čovjeka za kojeg se smatralo da nije kriv, bez dovoljno dokaza, poslao na smrtnu kaznu. Za Wargravea se mislilo da je šesta Owenova žrtva nakon što su ga pronašli propucanog, a i poklapalo se sa stihom koji govori o odlasku na sud. No, kasnije se otkrilo kako je upravo sudac Wargrave tajanstveni gospodin Owen. Na samom kraju, nakon što vidi kako se Vera Claythorne objesila, propuca si glavu i tako dovrši svoj zadatak.
 
*'''Dr. Edward George Armstrong''' je kirurg je s [[Harley Street]]a kojega je Owen optužio da je, pod utjecajem [[alkohol]]a, ubio pacijenticu Louisu Clees, tijekom operacije. Ubrzo nakon Wargraveovog lažnog ubojstva, Owen je ubio i Armstronga tako što ga je gurnuo s litice u more. Njegovo je tijelo neko vrijeme bilo nestalo, tako da su preživjeli misili da je on Owen i krenuli su u potragu za njim, no ubrzo je njegovo tijelo otkriveno, čime je roman ušao u svoj klimaks.
 
*'''William Henry Blore''' je bivši je policijski inspektor koji sada radi kao privatni istražitelj. Owen ga je optužio da je nedužnog čovjeka, Jamesa Landora, poslao na doživotni zatvor nakon što je primio mito i krivo svjedočio. Landor je kasnije umro u zatvoru. Bio je Owenova osma žrtva, a ubijen je tako što mu je teški sat u obliku medvjeda bačen na glavu s prvog kata kuće.
 
*'''Philip Lombard''' je bivši je vojnik i avanturist koji živi bez ikakvih prihoda. Na otok dolazi bez ikakvog novca, ali sa sobom nosi napunjeni [[revolver]]. Iako ima reputaciju čovjeka koji se lako izvlači iz teških situacija, Owen ga je optužio da je skrivio smrt jednog afričkog plemena. Rečeno je kako je ukrao hranu tom plemenu i tako ih ostavio da izgladne i, na koncu, umru. Iako nije bio doslovna Owenova žrtva (što znači da ga nije ubio on osobno), ubila ga je Vera, koja mu je ukrala revolver, misleći, tada, da je on ubojica.
 
*'''Vera Elizabeth Claythorne''' je mlada je učiteljica, tajnica i bivša guvernata koja uglavnom obavlja poslove tajnice nakon što je njezin posljednji posao guvernate završio smrću njezinog štićenika. Dozvolila je malenom Cyrilu Hamiltonu da sam pliva u duboko more, iako je znala da nije dobar plivač, gdje se ovaj utopio, i to sve s ciljem kako bi Cyrilov brat, Hugo Hamilton, dobio nasljedstvo i oženio se njome. No, plan je propao i vjenčanje je propalo kada je Hugo shvatio što je napravila. Iako je od svih prisutnih jedina pokazala iskrenu grižnju savjesti koja ju još uvijek muči, Owen je odlučio da će upravo ona najviše patiti i tako odredio da ostane posljednja preživjela. Svoj kraj doživi kada uđe u svoju sobu, nakon što je već upucala Lombarda i vidjela sve ostale kako su umri, i pronađe omču za vješanje na kuki koja se nalazila na sredini stropa njezine sobe. Ispod kuke se nalazila malena stolica. U stanju potpunog psihičkog rastrojstva uzrokovanog grižnjom savjesti i traumatskim iskustvom, Vera se penje na stolicu, namjetinamjesti omču, odgurne stolicu i tako se objesi, poštujući tako posljednji stih pjesmice.
 
===Ostali likovi===
==Povijest izdanja==
 
Roman je izvorno tiskan u [[UK|Britaniji]] [[1939.]] pod naslovom ''Ten Little Niggers'' (''Deset malih crnaca'').<ref name="CC" /><ref name="pendergast">{{cite book|first=Bruce|last=Pendergast|title=Everyman's Guide To The Mysteries Of Agatha Christie|publisher=Trafford Publishing|location=Victoria, BC|year=2004|isbn=1412023041|pages=393|url=http://books.google.com/books?id=nMS6y9YsqXkC&pg=RA3-PA393&ots=Ya0sD7j9g0&dq=%22ten+little+niggers%22+christie+%22and+then+there+were+none%22+%22ten+little+indians%22&as_brr=3&sig=PRCJUhB5jOlcQpz7QVTjsTzmIpg}}</ref> Sve ono što je kasnije preimenovanu u "indijance" je u izvornom je romanu bilo vezano uz "crnce", pa se tako i neslavni otok zove Nigger Island<ref name="pendergast"/>, a ne Indian Island, dok je pjesmica također govorila o crncima, a ne o Indijancima.<ref name="pendergast"/>
 
Britanska serijalizacija romana izlazila je u ''[[Daily Express]]u'' od utorka, [[6. lipnja]], do subote, [[1. srpnja]] [[1939.]] godine. Svaki je nastavak imao jednu "Prescottovu" ilustraciju, a prvi je nastavk imao ilustraciju [[Otok Burgh|otoka Burgh]] u [[Devon]]u, koji je inspirirao lokaciju romana. Ova serijalizacija nije sadržavala podjelu prema poglavljima.<ref>Arhiva [[British Library]]ja (Novine - Colindale). Polica: NPL LON LD3 i NPL LON MLD3.</ref>
U [[SAD|Sjedinjenim Državama]], serijalizacija je tiskana u ''[[Saturday Evening Post]]u'' u sedam dijelova, od [[20. svibnja]] do [[1. srpnja]] [[1939.]] godine, sa ilustracijama Henryja Raleigha. Knjiška verzija izdana je samostalno u siječnju [[1940.]] Oba izdanja romana koristila su "blaži" naziv ''And Then There Were None'' (''I ne osta Nijedan''). Ekranizacija iz [[1945.]] također je nosila ovaj naslov, a izdanje drame iz [[1946.]] nosilo je naslov ''Ten Little Indians'' (''Deset malih Indijanaca''), pod kojim je i izvedena na [[Broadway]]ju. Američko izdanje iz [[1964.]] također je nosilo ovaj naslov.
 
Britanska izdanja su izdanja originalni naslov koristila sve do [[1980-ih]] godina, a prvo izdanje koje je nosilo naslov ''And Then There Were None'' izašlo je tek [[1985.]] godine.<ref>''British National Bibliography for 1985. British Library. 1986. ISBN 0-7123-1035-5</ref> Danas se u anglofonim zemljama najčešće koristi naziv ''And Then There Were None'', dok to i nije praksa u drugim zemljama. Izdanja u drugim zemljama još su uvijek zadržala originalni naziv, tako da je u [[Grčka|Grčkoj]] djelo dostupno pod naslovom ''Δέκα Μικροί Νέγροι'', u [[Bugarska|Bugarskoj]] kao ''Десет малки негърчета'', u [[Španjolska|Španjolskoj]] kao ''Diez negritos'', u [[Rumunjska|Rumunjskoj]] kao ''Zece negri mititei'',<ref>[http://www.adevarul.ro/cultura/colectiile_adevarul/agatha_christie_0_184782107.html "Zece negri mititei" si "Crima din Orient Express", azi cu "Adevarul"]</ref> u [[Francuska|Francuskoj]] kao ''Dix petits nègres''<ref>[http://www.amazon.fr/dp/2013220626/ Amazon.fr : Dix petits nègres, nouvelle édition: Livres: Agatha Christie]</ref>, a u [[Mađarska|Mađarskoj]] kao ''Tíz kicsi néger''. [[Italija|Talijansko]] izdanje nosi naslov ''Dieci piccoli indiani'', što je referencija na "Indijance". [[Nizozemska|Nizozemsko]] 18. izdanje iz [[1994.]] još uvijek koristi originalni naslov ''Ten Little Niggers''. Sovjetska filmska adaptacija iz [[1987.]] nosi naslov ''[[Deset malih crnaca (1987)|Desjat negritjat]]'', dok kompjutorska igra umjesto crnaca i Indijanaca naslov pjesme mijenja u ''"Deset malih mornara"''.
 
Na području [[SFRJ|bivše Jugoslavije]] do [[2006.]] je izdano je 7 izdanja ovog romana.<ref name="agatha-christie.net">[http://www.agatha-christie.net/r_26_desetmalihcrnaca.htm O izdanjima djela u SFRJ]</ref> Prvo od njih bilo je iz [[1964.]] godine pod naslovom ''Deset malih crnaca''. Prijevod je odradio Ranko Bugarski, a ovo je izdanje tiskano u [[Sarajevo|Sarajevu]].<ref name="agatha-christie.net"/> Prvo hrvatsko izdanje iz [[1977.]] bilo je ujedno i drugo izdanje ovog romana u Jugoslaviji. U prijevodu Sanje Tamburasev, djelo je u 261. stranici tiskano u izdanju ''Globusa'' u [[Zagreb]]u.<ref name="agatha-christie.net"/> Godine [[1986.]] izlazi dvostruko izdanje knjige na [[srpski|srpskom]] (tiskano u [[Novi Sad|Novom Sadu]]) i [[hrvatski|hrvatskom jeziku]] (tiskano u [[Zagreb]]u).<ref name="agatha-christie.net"/> Godine [[1993.]] izlazi novo srpsko izdanje knjige tiskano u [[Beograd]]u u prijevodu Ane Smiljanić.<ref name="agatha-christie.net"/> Prvo hrvatsko izdanje tiskano nakon Jugoslavije došlo je tek u ožujku [[2002.]] godine u prijevodu Mirana Stihovića. V.D.T. je knjigu izdao pod naslovom ''Deset malih crnaca'', a to izdanje do danas ostaje prvo i jedino izdanje ovog romana u [[Hrvatska|Hrvatskoj]].<ref name="agatha-christie.net"/><ref>Agatha Christie: ''Deset malih crnaca''; V.D.T. Publishing; Zagreb, 2002.</ref><ref>[http://www.profil.hr/knjiga/deset-malih-crnaca/5892/ ''Deset malih crnaca'' na Profilovoj stranici]</ref><ref>[http://www.vdt.hr/ ''Deset malih crnaca'' na V.D.T. Publishingu]</ref> Godine [[2004.]], Vera Bostjančič-Turk prevela je prvo [[Slovenija|slovensko]] izdanje knjige pod naslovom ''In potem ni bilo nikogar več''. Ovo je jedino izdanje knjige na području bivše Jugoslavije koje je kao naslov koristilo ''And Then There Were None''.<ref name="agatha-christie.net"/> Najrecentnije izdanje knjige, ponovo pod naslovom ''Deset malih crnaca'', izašlo je u [[Beograd]]u [[2006.]] godine pod prijevodom Nadežde Ciprančić.<ref name="agatha-christie.net"/> Dakle, sva izdanja na području bivše Jugoslavije (osim slovenskog iz [[2004.]]) koristila su izvorni britanski naslov ''Ten Little Niggers'' i pod naslovom ''Deset malih crnaca'' tiskali knjigu u svojim zemljama. Zanimljivo je kako je čak i slovensko izdanje dramatizacije ovog romana također izdano pod naslovom ''Deset malih crnaca''.
 
* {{cite book|first=Agatha|last=Christie|title=Ten Little Niggers|publisher=Collins Crime Club|location=London|year=1939.|month=studeni|oclc=152375426}} tvrdi uvez, 256 str. ''(prvo izdanje)''
==Značaj i kritike==
 
''Deset malih crnaca'' je jedno je od najpoznatijih djela Agathe Christie. Pišući za ''[[The Times Literary Supplement]]'', Maurice Percy Ashley je [[11. studenog]] [[1939.]] napisao je: ''"Ako u svojoj sljedećoj knjizi bude imala imalo detekcije, neće nedostajati ubojstava. Ipak, postoji određeni osjećaj monotonije koji je neizbježan zbog regularnosti ubojstava, koji je možda prikladniji novinama u nastavcima nego romanu. Ali ipak, tu je ingeniozni problem oko imenovanja ubojice. Samo jako lukav čitatelj to može pogoditi."''<ref>''The Times Literary Supplement'' 11. studenog 1939. (str. 658)</ref> Mnogi drugi kritičari jednako su hvalili ovo djelo. [[Isaac Anderson]] je [[25. veljače]] [[1940.]], pišući za ''[[The New York Times Book Review]]'', detaljno obradio okolnosti radnje do trenutka kada "glas" optuži goste za njihove zločine, da bi nakon toga napisao: ''"Kada budete čitali što se događa dalje, nećete vjerovati, ali ćete i dalje nastaviti čitati, a kada se nevjerojatni događaji počnu nizati jedan za drugim, još uvijek nećete prestati. Cijela ta stvar je potpuno je nemoguća i potpuno fascinantna. Ovo je najkompleksnija misetrija koju je Agatha Christie napisala, i ako je ijedan pisac uspio nadmašiti tu kompleksnost, njegovo ime je zaboravljeno. Govorimo, naravno, o misterijima koji imaju logička objašnjenja, kao što ova ima. Ovo jest nevjerojatna priča, istina, ali mogla se dogoditi."''<ref>''The New York Times Book Review'' 25. veljače 1940. (str. 15)</ref>
 
Kvaliteta ove knjige bila je tolika da su ju mnogi uspoređivali s njezinom uspješnicom iz [[1926.]] - ''[[Ubojstvo Rogera Ackroyda]]''. Dana [[16. ožujka]] [[1940.]], jedan je neimenovani recenzent za ''[[Toronto Daily Star]]'' napisao: ''"Drugi su pisalo bolje romane nego Agatha Christie, ali nitko nije nadmašio njezine ingeniozne radnje i iznenađujuće završetke. Sa ''Deset malih crnaca''... ona je na vrhuncu ingenioznosti i iznenađenja... i, zaista, iznad standarda u usporedbi s njezinim nedavnim djelima i jako blizu 'Rogeru Ackroyjdu'."''<ref>''Toronto Daily Star'' 16. ožujka 1940. (str. 28)</ref>
 
Ostali su kritičari doslovno slavili spletke, obrate i iznenađujući završetak ovoga djela. Maurice Richardson je u izdanju ''[[The Observer]]a'' od [[5. studenog]] [[1939.]] napisao je pomalo rapsodičnu kritiku djela: ''"Nije ni čudo što je ova posljednja knjiga Agathe Christie njezine izdavače bacila u trans. Ipak, nećemo se upuštati u neke uvredljive usporedbe sa 'Rogerom Ackroyjdom', već ćemo kazati kako je roman 'Deset malih crnaca' jedan od najboljih i najkompleksnijih što je Agatha Christie napisala. Također se nećemo upuštati u ozbiljnije analize jer djelo je toliko šokantno da bi i najmanja naznaka mogla pokvariti čitanje nekom čitatelju, a mislim da bi radije htjeli iskusiti užitak čitanja nego cjelovitost kritike. Naracija i karakterizacija su na samom vrhu njezinog opusa. Radnja možda i jest umjetna, ali je zabavna, briljantno lukava, čvrsto konstruirana i bez ikakvih lažnih crnih sipa koje katkad uništavaju djelo."''<ref name="vuyqxh"/>
 
[[Robert Barnard]], jedan noviji kritičar, složio se sa svojim kolegama i dodao: ''"Napeta i zlokobna kriminalistička priča/triler. Zatvorena sredina i kontinuirana ubojstva završavaju jednim logičkim krajem, a nebuloze i opća čitalačka nevjera su lukavo su izbjegnuti. Vjerojatno najpoznatije njezino djelo, a sigurno među najboljima."''<ref>Barnard, Robert. ''A Talent to Deceive – an appreciation of Agatha Christie'' - Revised edition (str. 206). Fontana Books, 1990. ISBN 0006374743</ref>
 
Neki su suvremeni kritičari ipak malo negativnije pristupili analizi djela, smatrajući kako su originalni naslov djela i smještaj na Nigger Islandu sastavni dio djela. Alison Light tvrdi: ''"Ovi elementi se elementi mogu, automatski, gledati kao nekakvi stvaratelji napete 'nepoznatosti', mjesta gdje će se otkriti ona 'tamna strana' Engleza."''<ref name="Light">Light, Alison. ''Forever England: Femininity, Literature, and Conservatism Between the Wars.'' Routledge, 1991. (p. 99). ISBN 0415016614</ref> No, ovakvi su stavovi kritike u manjini i malo se kritičara oslanja na ovakva mišljenja. Među suvremenim kritičarima koji su hvalili djelo spadaju recenzenti novina kao što su ''[[Houston Chronicle]]'', ''[[New York Times]]'', ''[[People]]'', ''[[The Atlantic Monthly]]'', ''[[The Detroit News]]'', ''[[Times Literary Supplement]]'', ''[[Sunday Telegraph]]'', ''[[Library Journal]]'', ''[[New York Herald Tribune]]'', ''[[Chicago Sun-Times]]'', a na djelo se pozitivno osvrnuo i kritičar Ivica Župan.<ref>Agatha Christie: ''Deset malih crnaca''; V.D.T. Publishing; Zagreb, 2002.</ref>
 
==Adaptacije==
===Drama===
 
Godine [[1943.]], sama Agatha Christie odlučila je adaptirati svoj roman u [[Deset malih crnaca (1943)|istoimenu dramu]]. Tijekom rada na drami, složila se sa producentima kako je originalni završetak romana previše mračan za izvedbu na sceni, te kako ne bi bilo baš privlačno da na kraju ne ostane nitko tko bi ispričao priču. Tako je smislila novi, alternativni kraj u kojem se ispostavi kako Lombard i Vera nisu krivi za zločine za koje su optuženi, te kako se na kraju zaljube jedno u drugo. Došlo je i do promjene nekih imena, tako da je general MacArthur postao general McKenzie, najvjerojatnije zbog činjenice da je stvarni general [[Douglas MacArthur]] igrao vrlo važnu ulogu u [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]]. Dana [[14. listopada]] [[2005.]], Kevin Elyot piše novu verziju drame, koja je, pod režijom Stevena Pimlotta, izvedena u Kazalištu Gielgud, a razlika između ove i izvorne drame je ta što je Elyot vratio izvorni kraj romana u dramu, tako da su i Blore i Lombrad ubijeni, a Vera Claythorne se objesila.
 
===Film===
 
Filmskih je adaptacija ovog romana bilo jako puno, upravo zbog zanimljive tematike i neuobičajene radnje koja se u njemu prikazuje. Prva adaptacija je bila [[Deset malih crnaca (1945)|ona iz]] [[1945.]] godine koju je režirao [[René Clair]], a u kojoj su glumili [[Walter Huston]] i [[Barry Fitzgerald]]. Iako se ova adaptacija nije držala originalnog kraja, postala je iznimna uspješnica. Sljedeća adaptacija, pod nazivom ''[[Deset malih indijanaca (1965)|Deset malih indijanaca]]'', uslijedila je [[1965.]] pod redateljskom palicom [[George Pollock|Georgea Pollocka]], redatelja koji se već prije istaknuo adaptacijom četiri djela o [[Miss Marple]] u kojima je glumila [[Margaret Rutherford]]. Ovaj je film radnju sa otoka preselio na izolirano planinsko zimovalište u [[Austrija|Austriji]]. [[Deset malih crnaca (1974)|Adaptacija iz]] [[1974.]], pod režijom Petera Collinsona i scenarijem Petera Welbecka, bila je prva engleska adaptacija ovog djela snimljena u boji. Ova je verzija smještena u hotel u jednoj [[iran]]skoj pustinji, a među glumcima koji su sudjelovali bili su [[Charles Aznavour]], [[Richard Attenborough]] i [[Orson Welles]]. Godine [[1987.]], [[Stanislav Govoruhin]] je režirao je i adaptirao roman u film pod naslovom ''[[Deset malih crnaca (1987)|Desjat Negritjat]]'' ([[ruski]]: ''Десять негритят''). Ovo je bila prva i, za sada, jedina ruska/sovjetska adaptacija djela, ali i jedina koja je na filmskom platnu prikazala originalni kraj romana u kojem svih 10 ''crnaca'' umre. Istaknutu ulogu u ovom filmu zabilježio je [[Vladimir Zeldin]], koji je vjerodostojno istumačio lik suca Wargravea. Najrecentnija [[Deset malih crnaca (1989)|adaptacija je ona]] [[Alan Birkinshaw|Alana Birkinshawa]] iz [[1989.]] godine koja je smještena tijekom afričkog [[safari]]ja.
 
Godine [[1965.]] napravljena je i [[indija|indijska]] adaptacija romana pod naslovom ''[[Gumnaam]]''. Radnja ovog filma smještena je u izolirano indijsko mjesto na moru. Film ''[[5 Bambole per la Luna D'Agosto]]'', je [[Italija|talijanska]] [[giallo]] adaptacija iz [[1970.]] koju je režirao [[Mario Bava]].
===Televizija===
 
Napravljeno je i nekoliko različitih televizijskih adaptacija romana. Dobar primjer su dvije različite britanske adaptacije - jedna [[BBC]]-jeva iz [[1949.]], i jedna koju je [[1959.]] napravio [[ITV]]. Kao dodatak tome napravljena je i američka verzija, pod naslovom ''Deset malih indijanaca'', koju su režirali Paul Bogart, Philip F. Falcone, Leo Farrenkopf i Dan Zampino, a za koju je scenarij napisao Philip H. Reisman Jr. Ova se verzija vjerno držala knjige. Godine [[1969.]], Hans Quest je za [[ZDF]] napravio [[Zapadna Njemačka|zapadnonjemačku]] adaptaciju pod naslovom ''Zehn kleine Negerlein''. Sljedeće će godine Pierre Sabbagh napraviti francusku verziju pod naslovom ''Dix petits nègres''. Američka miniserija u 13 nastavaka, ''[[Otok smrti]]'' (''Harper's Island''), nije direktna adaptacija ovog romana, ali se u mnogim elementima poklapa sas radnjom romana.
 
===Ostalo===
 
Film ''[[Skica u grimizu (1933)|Skica u grimizu]]'' iz [[1933.]], kojeg je napravio [[K.B.S. Productions Inc]], jest snimljen 9 godina prije izlaska knjige, ali uvelike odgovara radnji knjige.<ref>Taves, Brian. ''Robert Florey, the French Expressionist''. New Jersey: Scarecrow Press, 1987, str. 152; ISBN 0810819295</ref> Iako se ovdje radi o filmu o [[Sherlock Holmes|Sherlocku Holmesu]], radnja ovog filma nema nikakve veze sa [[Skica u grimizu|istoimenim romanom]] [[Arthur Conan Doyle|Sir Arthura Conana Doylea]]. U ovoj se priči govori o "Deset malih debeljka". Autor scenarija filma, [[Robert Florey]], rekao je kako ne vjeruje da je Agatha Christie pogledala ''Skicu u grimizu'', ali je dodao kako bi smatrao komplimentom da je njegov scenarij poslužio kao inspiracija.<ref>Taves (1987), str. 153</ref> Uz sve navedene adaptacije, napravljeno je i nekoliko [[parodija]] ovog romana. Jedan od njih je [[Broadway]]jev [[mjuzikl]] iz [[1976.]], naslovljen ''Something's Afoot'', u kojem je [[Tessie O'Shea]] tumačila stariju detektivku sličnu Miss Marple. Radnja mjuzikla događa se na izoliranom engleskom imanju gdje je šestero ljudi pozvano u goste na vikend. Gosti, zajedno sas tri člana posluge i jednim slučajnom gostom koji je rekao da je zalutao na imanje, bivaju ubijani jedan po jedan, neki čak i pred očima publike, da bi se na krajo otkrio tajni identitet ubojice. Kao bis, ubijeni članovi postave otpjevaju pjesmu ''"I Owe It All to Agatha Christie"''. Jedna epizoda serije ''Remington Steele'', pod naslovom ''"Steele Trap"'', navodno prati radnju romana poprilično detaljno. [[René Clair|Clairova]] verzija iz [[1945.]] se također nekoliko puta spomene. Jedna epizoda animirane serije ''Spider-Man and His Amazing Friends'', naslovljena ''"7 Little Superheroes"'', govori o tome kako se 7 superheroja jedan po jedan nađu na tajanstvenom otoku, a otimani su u skladu sa pjesmom. Jedna epizoda serije ''Boy Meets World'', pod naslovom ''"And Then There Was Shawn"'', parodira radnju romana, dok se u [[anime]] seriji ''[[Dragon Ball]]'' jedna epizoda zvala ''"Then There Were Eight"''.
 
Deseta epizoda [[SAD|američke]] animirane serije ''[[Wild C.A.T.s (serija)|Wild C.A.T.s]]'', rađene po [[Wild C.A.T.s|istoimenom stripu]], nosi naslov ''And Then There Were None'', što je referenca na naslov ovog djela.
 
Još jedan [[japan]]ski [[anime]], ''Urusei Jacura'', je svoju je 75. epizodu (nazivanu još i ''"And Then There Were None"'') temeljio na ovom romanu. U toj epizodi, 10 od 11 likova naizgled umire i tako ostavlja jednog lika samog da otkrije ubojicu. Na kraju otkrije kako je sve to zapravo lukavo konstriurana farsa koju su mu njegovi prijatelji priredili kako bi ga prestrašili. Umjesto pjesme ''"Deset malih crnaca"'', korištena je pjesma [[Cock Robin]].
 
Japanski [[manga]] ''Umineko no Naku Koro ni'' je uvelike je inspiriran ovim romanom. Sličnosti su vidljive u činjenici da su likovi zarobljeni na otoku tijekom jedne oluje, da umiru jedan po jedan prema tekstu jedne brojalice, te u izglednoj "nerješivosti" slučaja, kao i u nizu "closed room" situacija. Godine [[2005.]], tvrtka ''[[The Adventure Company]]'' izdala je računalnu video igru ''[[Agatha Christie: And Then There Were None]]'', prvu iz [[Agatha Christie (serijal video igara)|serijala igara temeljenih na romanima Agathe Christie]]. Iako u velikoj mjeri prati radnju romana, igra inkorporira vlastitu varijantu kraja, drugačiju od svih prikazanih do sada, lik Freda Narracotta (koji je u romanu samo kapetan broda koji likove odvodi na Nigger Island) kao istraživača, nova mjesta (koja se u romanu ne spominju) i mogućnost tri alternativna kraja (spase se dva lika, spasi se jedan lik, svi umiru), tako da konačni ishod igre ovisi isključivo o igraču. Tijekom veljače [[2008.]], igra je izašla i na [[Wii]]-ju.
 
Dana [[30. travnja]] [[2009.]] godine, HarperCollins je izdao [[strip]] ''Deset malih crnaca'', kojeg je adaptirao François Rivière, a ilustrirao Frank Leclercq.
45

uređivanja