Inačica od 15. listopada 2010. u 10:51 uredi Ejnal (razgovor \| doprinosi) 1.221 edit Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 15. listopada 2010. u 11:01 uredi ukloni ovu izmjenu Ejnal (razgovor \| doprinosi) 1.221 edit Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 55: '''Edvard I. Dugonogi''' ([[London]], [[16. lipnja]] [[1239.]] - [[Cumberland]], [[7. srpnja]] [[1307.]]), [[Engleska\|engleski]] kralj iz dinastije [[Dinastija Anjou-Plantagenet\|Anjou-Plantagenet]]. Rođen je u braku [[Henrik III.\|Henrika III.]] i [[Eleonora Provansalska\|Eleonore Provansalske]], a ime je dobio po [[Edvard Ispovjednik\|Edvardu Ispovjedniku]]. Njegov prvi brak ugovorili su [[1254.]] godine njegov otac i [[Alfons X. Mudri\|Alfons X. Kastiljski]]. [[Kastilja\|Kastiljski]] kralj je zahtijevao da on Edvarda učini ~~vitezom~~[[vitez]]om. Iako je već bio isplanirao cijelu ceremoniju, Henrik III. je pristao na Alfonsovu molbu. Edvard je prešao [[La Manche]] u lipnju i do rujna je stigao u [[Kraljevina Kastilija\|kraljevinu Kastilju]]. Alfons ga je učinio vitezom [[1. studenog]] 1254. godine, a na isti dan sklopljen je brak između Edvarda i infante [[Eleonora Kastiljska (1241.–1290.)\|Eleonore]], sestre Alfonsa X. Nakon vjenčanja Edvard se sa suprugom vratio u Englesku. Edvard je sudjelovao u [[Osmi križarski rat\|Osmom križarskom ratu]] zajedno sa svojim bratom Edmundom i [[Luj IX., kralj Francuske\|Lujem IX. Francuskim]]. Broj [[vitez (titula)\|vitezova]] koji su pratili Edvarda bio je mali; pretpostavlja se da se kretao oko dvije stotine ljudi, dok drugi smatraju da ih je bilo do tisuću. Na njegovom pohodu pratili su ga supruga, brat i rođak. Prvobitni plan rata bio je da se zauzme utvrda [[Akko (grad)\|Akko]] u [[Palestina\|Palestini]], ali Luj je bio poslan u [[Tunis]]. Dok je Edvard stigao u Tunis, Luj je već bio umro od bolesti. Veliki dio francuske vojske vratio se u Francusku, ali mali dio je ostao s Edvardom i borio se s njim u [[Deveti križarski rat\|Devetom križarskom ratu]]. Edvard je [[1272.]] naslijedio englesku krunu poslije smrti svoga oca te je bio primoran napustiti rat i vratiti se u Englesku. Okrunjen je po svom povratku, [[19. kolovoza]] [[1274.]] godine. Vladao je kao "kralj Edvard" jer je, iz nepoznatog razloga, bilo odlučeno da kraljevi koji su vladali prije [[normansko osvajanje Engleske\|normanskog osvajanja Engleske]] neće biti uzimani u obzir pri ~~dodjelivanju~~dodjeljivanju rednih brojeva. Tek nakon smrti, kako je bio običaj za engleske vladare, postao je Edvard I. jer je njegov sin vladao kao Edvard II. Bio je najuspješniji engleski vladar iz kuće [[Dinastija Anjou-Plantagenet\|Plantagenet]]. Odupro se [[Partikularizam\|partikularističkim]] težnjama visokog [[Plemstvo\|plemstva]], suzio vlast [[kler]]a i nastojao da cijeli [[Velika Britanija (otok)\|britanski otok]] sjedini pod svojom vlašću. Od [[1295.]] pozivao je predstavnike gradova u Parlament, kojemu je priznao pravo da određuje poreze. ~~Svojoj~~Nakon [[velška pobuna 1282.\|velške pobune 1282.]], svojoj je državi uspio pripojiti [[kneževina Wales\|Wales]] [[1284.]] i uključiti ga u engleski upravni sustav [[Rhuddlanski statut\|Rhuddlanskim statutom]], sa okruzima kojima su djelokrug imali [[High Sheriff\|šerifi]]. te je ratovao sa Škotima pod vodstvom [[William Wallace\|Williama Wallacea]] od [[1296]]. Svom najstarijem sinu, koji će nakon njegove smrti postati Edvard II., dao je titulu [[Princ od Walesa\|kraljevića od Walesa]], koju će nositi svi engleski i kasnije britanski prijestolonasljednici. Nakon smrti Eleonore, sa kojom je imao petnaestoro<ref>Povijesni izvori variraju između četrnaestoro i šesnaestoro djece</ref> djece od kojih je četvoro doživjelo zrelost, Edvard je [[1299.]] godine oženio [[Margareta Francuska (1282.–1317.)\|Margaretu Francusku]], kćer kralja [[Filip III., kralj Francuske\|Filipa III. Francuskog]], s kojom je imao još troje djece.

Eduard I. Dugonogi: razlika između inačica