Razlika između inačica stranice »Nada Klaić«

Dodano 235 bajtova ,  prije 9 godina
bez sažetka
m
Nada Klaić je najutjecajniji hrvatski medijevalist [[20. stoljeće|20. stoljeća]]{{fact}}. Njen izuzetan doprinos je izražen ponajvećma na inoviranju i općoj modernizaciji pristupa hrvatskoj povijesti (a srednjovjekovnoj napose), čime je pomogla oslobođenju od nacional-romantičarskih pripovjedačkih povijesti [[19. stoljeće|19. stoljeća]], kao i utemeljenju suvremenoga multidisciplinarnoga pristupa hrvatskoj povijesti - pristupa koji uključuje arheologiju, paleografiju, gospodarsku povijest, historiju umjetnosti i kulture. Njenom zaslugom definitivno su prevrjednovana starija povijesna vrela, te raspršeni mnogi mitovi koji su odražavali političku funkciju hrvatske historiografije 19. stoljeća. Nažalost, sama je autorica nerijetko upala u besmislene polemike u kojima je zastupala promašene i nebulozne teze - npr., njeno poricanje postojanja prve hrvatske tiskare u [[Kosinj|Kosinju]] u [[Lika|Lici]]<ref>Kulundžić, Zvonimir, "Problem najstarije štamparije na slavenskom jugu: (Kosinj 1482-1493)", Zagreb, 1959.</ref>, te spekulacija o doseobi Hrvata iz [[Karantanija|Karantanije]]. Tu je i njena posthuma o srednjovjekovnoj [[Bosna|Bosni]], napisana kao tuk na utuk srpskomu povjesničaru [[Simo Ćirković|Simi Ćirkoviću]]). No, ti promašaji, često uzrokovani karakternim crtama povjesničarke, ne mogu umanjiti činjenicu da je njen prinos modernoj hrvatskoj medievalistici golem, te da je vrijeme potvrdilo većinu njenih postavki.
=== Polemika s Dominikom Mandićem ===
Nada Klaić se tijekom 60-ih uplela u polemiku s [[Dominik Mandić|Dominikom Mandićem]] i njegovim pristupom [[srednjovjekovna hrvatska država|hrvatskoj povijesti ranoga srednjovjekovlja]] (naravno, polemika nije mogla biti vođena otvoreno zbog Mandićeva statusa antikomunističkoga emigranta).<ref>Klaić, Nada, Dr. Dominik Mandić, 'Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti, Hrvatski povijesni institut, Rim 1963', ''Historijski zbornik'' 21/22 (1968/1969) [http://www.historiografija.hr/hz/1968/HZ_21-22_33_KLAIC.pdf]</ref> U toj je raspri jaka strana Nade Klaić bio moderan znanstveni i multidisciplinarni pristup, kao i dobro potkrijepljena kritička analiza povijesnih izvora, dok je Mandić bio jači u crkvenopovijesnim analizama - što je bilo značajno, uzme li se u obzir uloga crkve u srednjovjekovnom društvu.
 
Ta je polemika imala više dimenzija, no najvažnije su dvije: u modernosti pristupa Nada Klaić je bila superiorna, i može se reći da je njena dominacija u tom pogledu utjecala pozitivno na hrvatsku historiografiju uopće. Drugi je vid bio predstavljen kao borba «znanstvene» povjesnice (koju je, navodno, predstavljala Nada Klaić) i nacionalističkoga romantizma, kojega predstavnikom bijaše Mandić.
 
No, u stvarnosti, pisanje Nade Klaić je bilo podupirano od jugoslavenskih i hrvatskih [[Komunistička partija Jugoslavije|komunističkih vlasti]] (iako uz ritualne kritike e da bi joj se dala aura disidentstva), pa se radilo o srazu dva podjednako neznanstvena stava: hrvatskog maksimalističkoga i hrvatskog minimalističkog, od kojih nijedan nije uspio postati temeljem bosanskoj medijevalistici. Nakon Mandićevih slabo potkrijepljenih spekulacija (npr., o sjevernoafričkom podrijetlu [[Vlasi|Vlaha]]), došle su još slabije utemeljene teze Nade Klaić (npr., o [[genetičko podrijetlo Hrvata|dolasku Hrvata]] iz [[Slovenija|Slovenije]]/[[Karantanija|Karantanije]]).
 
Moderna hrvatska historiografija o Bosni i Hercegovini, koja se tek oblikuje, uglavnom prihvaća multidisciplinarni pristup Nade Klaić (naravno, dopunjen i novijim znanstvenim spoznajama), no odbacuje njen nacionalni redukcionizam i okrnjivanje hrvatske povijesti, nastao u ozračju komunističke ideologizacije kojoj ciljem bijaše [[dekroatizacija]] bosansko-humske povijesnice. Mandić je, u toj vizuri, zastario kao sintetski povjesničar, no nezaobilazan kao preobilje lako dostupne povijesne faktografije.
140

uređivanja