Razlika između inačica stranice »Nada Klaić«

Dodano 656 bajtova ,  prije 9 godina
bez sažetka
== Životopis ==
 
Unuka [[Vjekoslav Klaić|Vjekoslava Klaića]]. Godine [[1943]]. diplomirala povijest na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu u Zagrebu]], na kojem je od iste godine bila zaposlena kao asistentica. Godine [[1946]]. doktorirala je tezom '' Političko i društveno uređenje Slavonije za Arpadovića''. Od [[1954]]. bila je privatni docent, a od [[1968]]. redovita profesorica na katedri za hrvatsku povijest. Bavila se razdobljem od doseljenja [[Slaveni|Slavena]] do [[19. stoljeće|XIX. stoljeća]]. Hrvatsku je [[Medijevalistika|medijevalistiku]] obogatila raspravama iz društvene povijesti, a u knjizi ''Historija naroda Jugoslavije II'' ([[1959]].) napisala je sveobuhvatan prikaz hrvatske povijesti u ranom novom vijeku, u koju su uključeni elementi gospodarske i društvene povijesti. Posebnu pozornost obraćala je povijesti gradova, o čemu je objavila niz rasprava i knjiga: ''Zadar u srednjem vijeku do 1409.'' (suautor Ivo Petricioli, [[1976]].), ''Zagreb u srednjem vijeku'' ([[1982]].), ''Crtice o Vukovaru u srednjem vijeku'' ([[1983]].), ''Trogir u srednjem vijeku: javni život grada i njegovih ljudi'' ([[1985]].), ''Koprivnica u srednjem vijeku'' ([[1987]].). Niz rasprava napisala je o bunama i socijalnim sukobima, a rezultate je sabrala u knjizi ''Društvena previranja i bune u Hrvatskoj u XVI i XVII stoljeću'' ([[1976]].). Svoje ocjene o ulozi pojedinih velikaša iznijela je u knjigama ''Posljednji knezovi Celjski u zemljama Svete Krune {(Zadnji knezi Celjski v deželah Sv. Krone)'',([[1982]].) i ''Medvedgrad i njegovi gospodari'' ([[1987]].). Velik dio njezina rada čini ocjena i objavljivanje izvora. Oslanjajući se djelomice i na prinose starijih povjesničara, analizirala je cjelokupan hrvatski diplomatički materijal ranosrednjovjekovnoga razdoblja (''Diplomatička analiza isprava iz doba hrvatskih narodnih vladara'', 1965., 1966-67), dovodeći u sumnju njegovu autentičnost. Osim anonimne splitske kronike (''Historia Salonitana maior'', [[1967]].), objavila je niz izvora prevedenih s latinskoga za potrebe studenata (''Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine'', [[1972]].). Cjelovito i izvorno poimanje ranosrednjovjekovnoga razvoja hrvatskih zemalja dala je u knjizi ''Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku'' ([[1971]].), dok je mnogobrojne probleme kasnijega razdoblja sabrala u djelu ''Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku'' ([[1976]].). Posmrtno su joj objavljene knjige ''Srednjovjekovna Bosna: politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe, 1377. g.'' ([[1989]].) i ''Povijest Hrvata u srednjem vijeku'' ([[1990]].).
 
Velik dio njezina rada čini ocjena i objavljivanje izvora. Oslanjajući se djelomice i na prinose starijih povjesničara, analizirala je cjelokupan hrvatski diplomatički materijal ranosrednjovjekovnoga razdoblja (''Diplomatička analiza isprava iz doba hrvatskih narodnih vladara'', 1965., 1966-67), dovodeći u sumnju njegovu autentičnost.<ref>Klaić, Nada, Diplomatička analiza isprava iz doba hrvatskih narodnih vladara (I dio), ''Historijski zbornik'' 18 (1965) [http://www.historiografija.hr/hz/1965/HZ_18_8_KLAIC.pdf]</ref><ref>Klaić, Nada, Diplomatička analiza isprava iz doba hrvatskih narodnih vladara (II dio), ''Historijski zbornik'' 19/20 (1966/1967) [http://www.historiografija.hr/hz/1966/HZ_19-20_10_KLAIC.pdf]</ref> Sumnja u autentičnost bila je ispravna, budući da su sve sačuvane isprave hrvatskih vladara iz ranoga srednjega vijeka prijepisi, a samim time i formalni falsifikati. Međutim, Nada Klaić nikad nije odbacila autentičnost povijesne jezgre pojedine isprave. Osim anonimne splitske kronike (''Historia Salonitana maior'', [[1967]].), objavila je niz izvora prevedenih s latinskoga za potrebe studenata (''Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine'', [[1972]].). Cjelovito i izvorno poimanje ranosrednjovjekovnoga razvoja hrvatskih zemalja dala je u knjizi ''Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku'' ([[1971]].), dok je mnogobrojne probleme kasnijega razdoblja sabrala u djelu ''Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku'' ([[1976]].). Posmrtno su joj objavljene knjige ''Srednjovjekovna Bosna: politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe, 1377. g.'' ([[1989]].) i ''Povijest Hrvata u srednjem vijeku'' ([[1990]].).
 
[[Datoteka:Nada Klaić Mirogoj lipanj 2008.jpg|mini|Grob Nade Klaić na [[Mirogoj]]u.]]
Nada Klaić je najutjecajniji hrvatski medijevalist [[20. stoljeće|20. stoljeća]]{{fact}}. Njen izuzetan doprinos je izražen ponajvećmaponajviše na inoviranju i općoj modernizaciji pristupa hrvatskoj povijesti (a srednjovjekovnoj naposepogotovo), čime je pomogla oslobođenju od nacionalnacionalo-romantičarskih pripovjedačkih povijesti [[19. stoljeće|19. stoljeća]], kao i utemeljenju suvremenoga multidisciplinarnoga pristupa hrvatskoj povijesti - pristupa koji uključuje arheologiju, paleografiju, gospodarsku povijest, historiju umjetnosti i kulture. Njenom zaslugom definitivno su prevrjednovanapreispitana starija povijesna vrela, te raspršeni mnogi mitovi koji su odražavali političku funkciju hrvatske historiografije 19. stoljeća. Nažalost, sama je autorica nerijetko upala u besmislene polemike u kojima je zastupala promašene i nebulozne teze - npr., njeno poricanje postojanja prve hrvatske tiskare u [[Kosinj|Kosinju]] u [[Lika|Lici]]<ref>Kulundžić, Zvonimir, "Problem najstarije štamparije na slavenskom jugu: (Kosinj 1482-1493)", Zagreb, 1959.</ref>, te spekulacija o doseobi Hrvata iz [[Karantanija|Karantanije]]. Tu je i njena posthuma o srednjovjekovnoj [[Bosna|Bosni]], napisana kao tuk na utuk srpskomu povjesničaru [[Simo Ćirković|Simi Ćirkoviću]]). No, ti promašaji, često uzrokovani karakternim crtama povjesničarke, ne mogu umanjiti činjenicu da je njen prinos modernoj hrvatskoj medievalistici golem, te da je vrijeme potvrdilo većinu njenih postavki.
=== Polemika s Dominikom Mandićem ===
Nada Klaić se tijekom 60-ih uplela u polemiku s [[Dominik Mandić|Dominikom Mandićem]] i njegovim pristupom [[srednjovjekovna hrvatska država|hrvatskoj povijesti ranoga srednjovjekovlja]] (naravno, polemika nije mogla biti vođena otvoreno zbog Mandićeva statusa antikomunističkoga emigranta).<ref>Klaić, Nada, Dr. Dominik Mandić, 'Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti, Hrvatski povijesni institut, Rim 1963', ''Historijski zbornik'' 21/22 (1968/1969) [http://www.historiografija.hr/hz/1968/HZ_21-22_33_KLAIC.pdf]</ref> U toj je raspri jaka strana Nade Klaić bio moderan znanstveni i multidisciplinarni pristup, kao i dobro potkrijepljena kritička analiza povijesnih izvora, dok je Mandić bio jači u crkvenopovijesnim analizama - što je bilo značajno, uzme li se u obzir uloga crkve u srednjovjekovnom društvu.
140

uređivanja