Rikard II.: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Luckas-bot (razgovor | doprinosi)
Ejnal (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
[[Datoteka:Richard II of England.jpg|mini|'''Rikard II.''']]
 
'''Rikard II.''' ([[Bordeaux]], [[6. siječnja]] [[1367]]. - [[dvorac Pontefract]] u [[Zapadni Yorkshire|Zapadnom Yorkshire]]u, [[14. veljače]] [[1400]].), [[Engleska|engleski]] kralj.
 
Sin je [[Edvard Crni Kraljević|Edvarda Crnog Kraljevića]]. Rodio se za vrijeme vlasti svog djeda, Edvarda III., a već u dobi od 4 godine je postao drugi po redu nasljeđivanja prijestolja, kad je umro njegov stariji brat [[Edvard Angoulêmski]].
Krunu je [[1377]]. naslijedio kao unuk [[Edvard III.|Edvarda III.]] u dobi od deset godina. Tijekom njegove maloljetnosti državom su vladali njegov stric John of Gaunt, vojvoda od Lancastera i moćni lordovi koji nakon njegove punoljetnosti nisu bili spremni na lak način predati vlast.
 
Krunu je [[1377]]. naslijedio kao unuk [[Edvard III.|Edvarda III.]] u dobi od deset godina. Tijekom njegove maloljetnosti državom su vladali njegov stric John[[Ivan ofGentski, Gaunt1. vojvoda od Lancastera|Ivan Gentski]], vojvoda od Lancastera i moćni lordovi koji nakon njegove punoljetnosti nisu bili spremni na lak način predati vlast.
Rikardovu vladavinu obilježili su Seljački ustanak [[1381]]. godine, te trajni sukob sa visokim plemstvom i parlamentom.
 
Rikardovu vladavinu obilježili su Seljački[[seljačka ustanakbuna u Engleskoj 1381.|Seljačka buna]] [[1381]]. godine, tei trajni sukob sa visokim plemstvom i parlamentom.
Seljački ustanak započeo je [[1381]]. godine u [[Essex]]u i proširio se diljem [[Engleska|Engleske]]. Uzroci izbijanja ustanka bili su u snažnom oporezivanju, [[Kuga|kugom]] desetkovanog stanovništva, radi financiranja [[Stogodišnji rat|Stogodišnjeg rata]]. Pobunjenici pod vodstvom Wata Tylera pokušali su Rikarda prisiliti da promijeni svoju politiku. [[15. lipnja]] [[1381]]. godine Rikard se kod Smithfielda blizu [[London]]a sastao s glavninom pobunjenika pod zapovjedništvom Tylera. Tijekom sastanka, londonski gradonačelnik William Walworth, misleći da Tyler prijeti Rikardu, pojurio prema naprijed i ubio Tylera. Lukavi Rikard izbjegao je nasilje pristavši da postane vođa pobunjenika. Pobuna je s Tylerovom smrću i Rikardovim obećanjem slobode pobunjenicima, izgubila na snazi. Međutim kad su se pobunjenici vratili svojim domovima Rikard je povukao obećanja i kaznio vođe pobune.
 
Seljački ustanak započeo je [[1381]]. godine u [[Essex]]u i proširio se diljem [[Engleska|Engleske]]. Uzroci izbijanja ustanka bili su u snažnom oporezivanju, [[Kuga|kugom]] desetkovanog stanovništva, radi financiranja [[Stogodišnji rat|Stogodišnjeg rata]]. Pobunjenici pod vodstvom Wata Tylera pokušali su Rikarda prisiliti da promijeni svoju politiku. [[15. lipnja]] [[1381]]. godine Rikard se kod Smithfielda[[Smithfield]]a blizu [[London]]a sastao s glavninom pobunjenika pod zapovjedništvom Tylera. Tijekom sastanka, londonski gradonačelnik William Walworth, misleći da Tyler prijeti Rikardu, pojurio prema naprijed i ubio Tylera. Lukavi Rikard izbjegao je nasilje pristavši da postane vođa pobunjenika. Pobuna je s Tylerovom smrću i Rikardovim obećanjem slobode pobunjenicima, izgubila na snazi. Međutim kad su se pobunjenici vratili svojim domovima Rikard je povukao obećanja i kaznio vođe pobune.
Slijedeća kriza Rikardove vlasti nastupila je [[1386]]. godine, kada su pod udar kritika parlamenta i visokog plemstva dospjeli Robert de Vere, grof od Oxforda i Michael de la Pole, sin trgovca, kojeg je Rikard imenovao kancelarom i grofom od Suffolka. Protiv de la Polea je podignuta optužnica i imenovano je Veliko vijeće koje je trebalo nadzirati kraljevski dvor. Rikard je od sudaca ishodio da odluku parlamenta proglase nezakonitom ([[1387]].), ali je Robert de Vere, koji je navodno bio i Rikardov ljubavnik, kod Radcot Bridgea vojno poražen od pristaša parlamenta, pa je parlament [[1388]]. odobrio smaknuće obojice ali su isti izbjegli u [[Francuska|Francusku]]. [[1397]]. godine Rikard je dao smaknuti dvojicu svojih najvećih protivnika u visokom plemstvu (grofa od Arundela i grofa od Gloucestera), poništio je sve odluke parlamenta te praktički do kraja svoje vladavine vladao kao tiranin.
 
SlijedećaSljedeća kriza Rikardove vlasti nastupila je [[1386]]. godine, kada su pod udar kritika parlamenta i visokog plemstva iz skupine [[Lords Appelant|Apelirajućih gospodara]] dospjeli [[Robert de Vere, irski vojvoda|Robert de Vere]], grof od Oxforda i [[Michael de la Pole, 1. grof od Suffolka|Michael de la Pole]], sin trgovca, kojeg je Rikard imenovao kancelarom i grofom od Suffolka. Protiv de la Polea je podignuta optužnica i imenovano je Veliko vijeće koje je trebalo nadzirati kraljevski dvor. Rikard je od sudaca ishodio da odluku parlamenta proglase nezakonitom ([[1387]].), ali je Robert de Vere, koji je navodno bio i Rikardov ljubavnik, kod Radcot Bridgea vojno poražen od pristaša parlamenta, pa je parlament [[1388]]. odobrio smaknuće obojice ali su isti izbjegli u [[Francuska|Francusku]]. [[1397]]. godine Rikard je dao smaknuti dvojicu svojih najvećih protivnika u visokom plemstvu ([[Rikard FitzAlan, 11. grof od Arundela|grofa od Arundela]] i [[Toma Woodstočki, 1. vojvoda od Gloucestera|grofa od Gloucestera]]), poništio je sve odluke parlamenta te praktički do kraja svoje vladavine vladao kao tiranin.
Nova kriza nastupila je kada je Rikard godine [[1399]]. svom bratiću [[Henrik IV., kralj Engleske|Henryju Bolingbrokeu]], sinu vojvode od Lancastera, uskratio nasljedstvo. Dok je Rikard bio u pohodu na [[Irska|Irsku]], [[Henrik IV., kralj Engleske|Bolingbroke]] se, uz pomoć [[Francuska|francuskog]] kralja sa vojskom iskrcao u Engleskoj. [[Henrik IV., kralj Engleske|Bolingbroke]] je Rikarda, koji se vraćao iz Irske, nadmudrio, uhvatio, prisilio na abdikaciju i zatočio. Rikard je umro zatočen godine [[1400]]. najvjerojatnije od gladi.
 
Nova kriza nastupila je kada je Rikard godine [[1399]]. svom bratiću [[Henrik IV., kralj Engleske|HenryjuHenriku BolingbrokeuBolingbrokeskom]], sinu vojvode od Lancastera, uskratio nasljedstvo. Dok je Rikard bio u pohodu na [[Irska|Irsku]], [[Henrik IV., kralj Engleske|Bolingbroke]] se, uz pomoć [[Francuska|francuskog]] kralja sa vojskom iskrcao u Engleskoj. [[Henrik IV., kralj Engleske|Bolingbroke]] je Rikarda, koji se vraćao iz Irske, nadmudrio, uhvatio, prisilio na abdikaciju i zatočio. Rikard je umro zatočen godine [[1400]]. najvjerojatnije od gladi.
Rikard se tijekom svog života dva puta ženio ali nije imao djece. On je bio posljednji predstavnik [[Dinastija Anjou-Plantagenet|dinastije Anjou-Plantagenet]] na engleskom prijestolju. Naslijedio ga je godine [[1399]]. bratić [[Henrik IV., kralj Engleske|Henry Bolingbroke]], sin Johna of Gaunta, vojvode od Lancastera, koji je kao i Rikard, unuk [[Edvard III.|Edvarda III.]]. On je bio začetnik kraljevske dinastije Lancastera.
 
Rikard se tijekom svog života dva puta ženio, ali nije imao djece. On je bio posljednji, osmi, predstavnik [[Dinastija Anjou-Plantagenet|dinastije Anjou-Plantagenet]] na engleskom prijestolju. Naslijedio ga je godine [[1399]]. bratić [[Henrik IV., kralj Engleske|HenryHenrik BolingbrokeBolingbrokeski]], sin Johna ofIvana GauntaGentskog, vojvode od Lancastera, koji je kao i Rikard, unuk [[Edvard III.|Edvarda III.]]. On je bio začetnik kraljevske dinastije Lancastera.
 
{{Redoslijed|