Otvori glavni izbornik

Promjene

Dodano 26 bajtova ,  prije 9 godina
bez sažetka
[[Datoteka:Franjo Racki.JPG|mini|270px|Bareljef Franje Račkog]]
'''Franjo Rački''' ([[Fužine]], [[25. studenog]] [[1828]]. – [[Zagreb]], [[13. veljače]] [[1894]].), [[Hrvatska|hrvatski]] povjesničar, publicist, kulturni djelatnik, [[Narodnjaci|narodnjački]] političar, "otac hrvatske moderne kritičke historiografije".<ref>Antoljak, Stjepan, ''Hrvatska historiografija'', Zagreb 2004, str. 513.</ref>
== Životopis ==
 
=== Obrazovanje ===
U [[Senj]]u i [[Varaždin]]u stječe gimnazijsko obrazovanje.[[teologija|Teologiju]] je završio u Senju, gdje ga je biskup [[Mirko Ožegović]] [[1852]]. zaredio za svećenika. Promoviran je za doktora teologije [[1855]]. u [[Beč]]u. Ondje je pokazao prve sklonosti za istraživanje povijesti objavljivanjem rada "Sredotočje povjestnice".<ref>Antoljak, Stjepan, ''Hrvatska historiografija'', Zagreb 2004, str. 492.</ref> Nakon završenog obrazovanja u Senju je postavljen za profesora. Marljiv i pun nacionalnoga zanosa organizirao je po [[Kvarnerski otoci|Kvarnerskim otocima]] skupljanje glagoljskih listina, a i sam je volio tražiti i istraživati. Tijekom posjeta [[Krk]]u, prvi je proučavao sadržaj [[Bašćanska ploča|Bašćanske ploče]] koja je tada bila dio podnog kamenja mjestne crkve. Rački je proučavao pismo na ploči za koju je [[Jozef Šafárik]] smatra da je pisana nekom [[kriptografija|kriptografijom]]. Na temelju svojih istraživanja glagoljske ostavštine objavio je radove "Pregled glagoljske crkvene književnosti s osobitim obzirom na sv. pismo i liturgičke knjige" ([[1856]].) i "Viek i djelovanje sv. Cirilla i Methoda slavjamkih apošlolov" ([[1857]].).<ref>Antoljak, Stjepan, ''Hrvatska historiografija'', Zagreb 2004, str. 458.</ref>
 
=== Povjesničar i kulturni djelatnik ===
Njegova marljivost i talent nisu ostali neprimjećeni, pa je iz Senja 1857. godine premješten u [[Rim]] u [[Hrvatski zavod Sv. Jeronima]], gdje je ostao pune tri godine. Rački je boravak u Rimu iskoristio za rad po arhivima i knjižnicama. Tražio je dokumente o hrvatskoj povijesti, a također se usavršavao u struci. Polazi tečajeve iz [[paleografija|paleografije]] i ostalih pomoćnih povijesnih znanosti.<ref>Antoljak, Stjepan, ''Hrvatska historiografija'', Zagreb 2004, str. 458-459.</ref>
 
Kao povjesničar, Rački je objavio niz važnih knjiga i radova, npr. ''Bogomili i patareni'', ''Povjesnik Ivan Lučić'', ''Nutarnje stanje Hrvatske prije XII. stoljeća'', ''Stari grb bosanski'', ''Povelje bosanskog kralja Tvrtka''. Ipak, njegovo najvažnije djelo je ''[[Documenta historiae Croaticae periodum antiaquam illustrantia]]'', zbirka izvora za ranosrednjovjekovnu hrvatsku povijest. Iako ga se može smatrati priklonjenom istraživanju "genetičke historije" čije glavno načelo je uočiti kako i zašto je do nečega došlo, Rački je smatrao da povijest ne smije biti samo kronika ratova i političkih događaja. Stoga je ustvrdio da se povjesničar mora okrenuti kulturnim i drugim životnim oblicima.<ref>Gross, Mirjana, ''Suvremena historiografija. Korijeni, postignuća, traganja'', Zagreb 1996, str. 176.</ref>
 
=== Političar ===
Kao predstavnik senjskoga kaptola [[1861]]. postaje zastupnik [[Hrvatski sabor|Hrvatskoga sabora]] koji je sazvan poslije dvanaestogodišnje stanke. Bio je, uz [[Ante Starčević|Starčevića]], jedino seljačko dijete u Saboru. Rački je pisao mnogo i to o gotovo svim aktualnim temama i problemima svoga doba, koji su bili u svezi s Hrvatskom i njezinim položajem u Monarhiji. Njegov politički angažman se uvelike podudarao s istraživanjima povijesti, npr. daje osnovno povijesno opravdanje za pripadnost [[Rijeka|Rijeke]] Hrvatskoj.<ref>Gross, Mirjana, ''Suvremena historiografija. Korijeni, postignuća, traganja'', Zagreb 1996, str. 176.</ref> U saboru je ostao do [[1875]]. godine.