Franjo Rački: razlika između inačica

'''Franjo Rački''' ([[Fužine]], [[25. studenogstudenoga]] [[1828]]. – [[Zagreb]], [[13. veljače]] [[1894]].), [[Hrvatska|hrvatski]] povjesničar, publicist, kulturni djelatnik, [[Narodnjaci|narodnjački]] političar, "otac hrvatske moderne kritičke historiografije".<ref>Antoljak, Stjepan, ''Hrvatska historiografija'', Zagreb 2004, str. 513.</ref>

Kao kulturni djelatnik, Rački je pokrenuo list ''Književnik'' (izlazio od [[1864.]]. do [[1866.]].) s ciljem daobradbe obradi "jezikoslovljejezikoslovlja, povjestpovijesti i prirodneprirodnih naukeznanosti "s obzirom na hrvatske zemlje".<ref>Antoljak, Stjepan, ''Hrvatska historiografija'', Zagreb 2004, str. 462.</ref> Zalužan je za pokretanje utjecajnih kulturno-politička glasila "[[Obzor (novine)|Obzor]]" i "[[Vienac]]". Izabran je za predsjednika [[HAZU|Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti]]. Tijekom akademskogakademskoga djelovanja, pokrenuo je Akademijine časopise ''Rad'' i ''Starine''. Pred kraj života nastojao je pokrenuti prikupljanje građe za ''[[Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae]]'', no ideju nije uspio realiziratiostvariti već je taj zadatak na sebe preuzeo [[Tadija Smičiklas]]. U svakom slučaju, Rački je odredio djelovanje Akademije u više desetljeća, poglavito na društvenom i humanističkom planupodručju.

Kao povjesničar, Rački je objavio niz važnih knjiga i radova, npr. ''Bogomili i patareni'', ''Povjesnik Ivan Lučić'', ''Nutarnje stanje Hrvatske prije XII. stoljeća'', ''Stari grb bosanski'', ''Povelje bosanskog kralja Tvrtka''. Ipak, njegovo najvažnije djelo je ''[[Documenta historiae Croaticae periodum antiaquam illustrantia]]'', zbirka izvora za ranosrednjovjekovnu hrvatsku povijest. Iako ga se može smatrati priklonjenom istraživanju "genetičke historije" čije glavno načelo je uočiti kako i zašto je do nečega došlo, Rački je smatrao da povijest ne smije biti samo kronika ratova i političkih događaja. Stoga je ustvrdio da se povjesničar mora okrenuti kulturnim i drugim životnim oblicima.<ref>Gross, Mirjana, ''Suvremena historiografija. Korijeni, postignuća, traganja'', Zagreb 1996., str. 176.</ref> NekiSuvremeni doprinosipovjesničari su tek nedavno prepoznali neke od prinosa koje je Rački dao istraživanju hrvatske povijesti, tekte su nedavno prepoznati od strane suvremenih povjesničara iisti adekvatnodostojno valoriziranivrjednovani, npr. uloga kneza [[Mutimira]] u događajima u [[Panonija|Panoniji]] 873. godine, datacija pogibije zadnjega hrvatskog kralja [[Petar Svačić|Petra]], identifikacija napadača na [[Rab]] prema prvom čudu sv. Krištofora i datacija pohoda [[Venecija|mletačkog]] dužda Dominika Contarena.<ref>Margetić, Lujo, "Utjecaj Račkoga na hrvatsku historiografiju", ''Problemi sjevernog Jadrana'' 9 (2008), str. 27-40.</ref>