Potječe iz imućne građanske obitelji (otac, odvjetnik Lovro VidričVidrić, bio je slovenskog podrijetla). Bio je jedan od vođa prosvjedne skupine koja je prigodom posjeta [[Franjo Josip I.|cara Franje Josipa]] Zagrebu [[1895.]] godine [[Spaljivanje mađarske zastave|spalila mađarsku zastavu]] na Trgu bana Jelačića. Studirao je pravo u Pragu, Grazu i Beču. Doktorirao je [[1903.]] godine, ali se posvetio odvjetništvu, a ne sveučilišnoj karijeri. Pjesme je počeo pisati još kao gimnazijalac, ali pravim književnim početkom može se smatrati pjesma "Boni mores", objavljena 1897. godine u "[[Vienac|Viencu]]". Opus mu je nevelik: broji 40-ak pjesama, od kojih je većina uvrštena u njegovu zbirku "Pjesme", koju je sam izdao 1907. godine.
Bio je na glasu zbog svog burnog života, nevjerojatne inteligencije i fotografskog pamćenja (provodio je cijele večeri recitirajući stihove impresioniranim prijateljima; u školi uvijek bio među najboljim učenicima) i pripadnosti kontroverznom naprednjačkom političkom krugu.
