Plan Z-4: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
dopuna |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 4:
Plan Z-4 predviđao je reintegraciju okupiranih područja u sastav [[Hrvatska|Republike Hrvatske]] s time da bi ta područja osim Slavonije, Baranje i Zapadnog
Srijema uživala vrlo visoku autonomiju, a to bi se područje zvalo Srpska Krajina.<ref name="RSK">Uspon i pad "Republike Srpske Krajine", (priredio Davor Pauković), Zagreb, 2005.</ref> Iz Plana Z-4 proizlazilo je da bi Srpska Krajina bila gotovo potpuno samostalan entitet u sklopu Republike Hrvatske, ali bez [[Subjekti međunarodnog prava|međunarodnog subjektiviteta]], odnosno
Prema Planu Z-4 autonomna Srpska Krajina imala bi [[parlament|zakonodavno tijelo]], predsjednika, vladu i sudove. Imala bi [[policija|policiju]], ali ne i vojsku. Također bi postojao i Poseban ustavni sud. Krajina bi uživala potpunu autonomiju na područjima [[gospodarstvo|gospodarstva]], socijalne politike, [[kultura|kulture]], [[porez|oporezivanja]], [[turizam|turizma]], [[energetika|energetike]], zaštite okoliša itd., dok bi u nadležnosti [[Vlada Republike Hrvatske|hrvatske Vlade]] ostali vanjski poslovi, obrana, državljanstvo, međunarodna trgovina, financije itd. Krajina bi imala svoju posebnu novčanu jedinicu, njezini stanovnici imali bi pravo na dvojno državljanstvo (hrvatsko i SRJ), a imala bi i mogućnost održavanja međunarodnih veza i sklapanja [[međunarodni ugovor|međunarodnih ugovora]] (osobito sa SRJ i Republikom Srpskom na području obrazovanja, kulture i turizma). Stanovnici Krajine sudjelovali bi na izborima za [[Predsjednik Republike Hrvatske|Predsjednika Republike Hrvatske]] i [[Hrvatski sabor]] u kojemu bi imali svoje predstavnike, a mogli bi biti ministri, suci i drugi državni dužnosnici.<ref name="RSK" />
Glavni tvorac i najdosljedniji zagovornik plana Z-4 bio je američki veleposlanik [[Peter Galbraith]]. Prema [[David Owen|Davidu Owenu]] osnova plana Z-4 postavljena je već u [[Ženeva|Ženevi]] sredinom 1994. nacrtom prema kome se osiguravao
O Planu Z-4 nije se ni pregovaralo. Hrvatska je načelno prihvatila plan kao polazište za pregovore s krajinskim [[Srbi]]ma, dok istodobno [[knin]]sko rukovodstvo nije ni željelo primiti plan od 53 stranice i nekoliko aneksa, a srbijanski predsjednik [[Slobodan Milošević|Milošević]] nije čak želio ni primiti četvoricu veleposlanika.<ref>[http://www.aimpress.ch/dyn/pubs/archive/data/199502/50202-001-pubs-zag.htm Apsurdi oko Z-4]</ref> U slučaju Miloševića, primjena načela plana Z-4 zasigurno bi rezultirala preispitivanjem statusa [[Kosovo|Kosova]] ([[Vojvodina|Vojvodine]], a možda i [[Sandžak]]a), odnosno mogućom restauracijom autonomnih pokrajina i težnji k nezavisnosti (Kosovo), što bi neminovno vodilo detronizaciji srpskoga vođe.<ref name="Bing" />
|