[[Datoteka:Pacta Conventa (Croatia).jpg|mini|250px|rukopis iz 14. st., Narodni muzej u Budimpešti]]'''Pacta conventa''' ({{lat.|dogovoreni sporazumi}}; zvana još i '''Qualiter''', prema prvoj riječi) je sporazum za koji se smatra da je sklopljen oko [[1102.]] godine između [[MađarskaKraljevina Ugarska|mađarskogugarskog]] kralja [[Koloman]]a i hrvatskog plemstva. Takve sporazume sklapalo je i ostalo [[Europa|europsko]] plemstvo sa svojim kraljevima. Međutim, iako je sporna autentičnost i vrijeme nastanka tog sporazuma, o čemu polemika traje od sredine [[19. stoljeće|19. stoljeća]], vjerojatnost je da je doista postojao dokument koji je regulirao prava i obaveze između kralja i plemstva.
== Povijest ==
Redak 12:
Spis je objavio Trogiranin [[Ivan Lučić]] u svom velikom djelu ''De regno Croatiae et Dalmatiae libri sex'' (''Šest knjiga o kraljevstvu Hrvatske i Dalmacije'') iz [[1666.]] godine<ref>[[#refGoldstein1995|Goldstein 1995]]</ref>.
Prvi hrvatski političar koji se pozvao na ''Pacta conventa'' bio je [[Nikola Škrlec Lomnički]], zagrebački veliki [[župan]] i raniji [[protonotar]] krajvestvakraljevstva, na požunskom saboru [[1790]]./[[1791]]. godine. Vjerodostojnost sporazuma još nekoliko desetljeća nije bila dovedena pod znak sumnje od strane mađarskih povjesničara, npr. György Fejér ga je [[1829]]. uvrstio u svoj diplomatički zbornik i datirao [[1096]]. godinom.<ref>[[#refAndrić2001|Andrić 2001, str. 38.]]</ref> Međutim, godine [[1844.]] je [[Mađarska|mađarski]] povjesničar [[István Horváth]] pokrenuo pitanje autentičnosti i tvrdio da je Mađarska osvojila Hrvatsku silom. Politički motivirano sporenje hrvatskih i mađarskih povjesničara se nastavilo se do [[1918.]]<ref>''Hrvatska opća enciklopedija (2006), članak ''Pacta conventa''</ref>. Isticano je i da nije riječ o međudržavnom ugovoru, već o jednostavnoj bilješci ([[Ferdo Šišić]], [[Milan Šufflay]], [[Isidor Kršnjavi]]).
