Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika premješteno na Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika preko postojećeg preusmjeravanja: Tako se zove u originalu (vidi sliku).
dopuna
Redak 3:
 
== Uloga Matice hrvatske ==
Intenziviranje društveno–političke djelatnosti [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]] započelo je već [[1967.]] godine, kada je njezin predsjednik bio Jakša Ravlić. U zagrebačkom Telegramu [[17. ožujka]] 1967. godine tiskana je Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika, kojom je upozoreno na neravnopravan položaj hrvatskog jezika kroz odluke Novosadskog dogovora, te je zatražena ravnopravnost svih jezika naroda u [[SFRJ|Jugoslaviji]] ([[Slovenski jezik|slovenskog]], [[Hrvatski jezik|hrvatskog]], [[Srpski jezik|srpskog]] i [[Makedonski jezik|makedonskog]]).
Dana 13. ožujka objavio je [[Večernji list]] kratku najavu plenuma Društva književnika Hrvatske s naslovom »Plenum pisaca umjesto skupštine« s dnevnim redom. Druga točka: Akcija kulturnih institucija radi zauzimanja zajedničkog stava prema problemima zajedničkog jezika. Poslije podne održan je sastanak i tekst Deklaracije podržan je jednoglasno kao i na skupovima u Institutu za jezik JAZU, Razredu za filologiju JAZU i drugim institucijama.<ref name="Pavičić">Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, Građa za povijest Deklaracije, Matica Hrvatska, Zagreb, 1997., ISBN 953-150-102-5, [[Josip Pavičić]], Hajka bez premca, Kronologija, sastavljena je pretežno na osnovi pisanja novina, str. 85-94</ref>
 
U zagrebačkom Telegramu [[17. ožujka]] 1967. godine tiskana je Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika, kojom je upozoreno na neravnopravan položaj hrvatskog jezika kroz odluke Novosadskog dogovora, te je zatražena ravnopravnost svih jezika naroda u [[SFRJ|Jugoslaviji]] ([[Slovenski jezik|slovenskog]], [[Hrvatski jezik|hrvatskog]], [[Srpski jezik|srpskog]] i [[Makedonski jezik|makedonskog]]).
 
U revijalnom nedjeljnom izdanju [[19. ožujka]] [[Vjesnik]]a izlazi na cijeloj stranici tekst o Deklaraciji, a uz tekst Deklaracije objavljen je redakcijski komentar pod naslovom "Politika a ne lingvistika" kao i tekst sa Zaključcima Novosadskog dogovora. Potpisnike se i sastavljače Deklaracije tim komentarom optužilo za zaplotnjački čin, napravljen bez znanja i dopuštenja onih koji su tada jedini davali dopuštenja, bez »političkih faktora u SR Hrvatskoj«.<ref name="Pavičić"/>
 
U [[Beograd]]u je održan plenum Udruženja književnika Srbije, na kojem je kao reakcija na hrvatsku Deklaraciju, donesena druga deklaracija (postat će poznata pod nazivom »Predlog za razmišljanje«). Srpski pisci prihvatili su osnovna stajališta Deklaracije, predloživši da se u Srbiji i za Srbe uvede naziv srpski jezik.<ref name="Pavičić"/>
 
Među sastavljačima i potpisnicima teksta Deklaracije bio je niz hrvatskih intelektualaca okupljenih oko Matice hrvatske i drugih uglednih znanstvenih ustanova (Društvo književnika Hrvatske, Institut za jezik JAZU, [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofski fakultet]], Matica iseljenika Hrvatske, Institut za historiju radničkog pokreta i dr).
Line 11 ⟶ 18:
Njezini su potpisnici bili oštro napadnuti i osuđeni, a od ustanova posebice Matica te njezino članstvo. Ali, unatoč žestokoj reakciji tada vodećih krugova [[Savez komunista Jugoslavije|Komunističke partije]] i negativnim posljedicama koje je odmah potom Matica osjetila u svom radu, taj je događaj označio početak otvorenog istupanja njezinih članova u borbi oko temeljnih hrvatskih nacionalnih interesa.<ref>[http://www.matica.hr/Kolo/kolo2005_4.nsf/AllWebDocs/kuncic Matica hrvatska] Meri Kunčić</ref>
 
Objavljivanje toga teksta izazvalo je oštru i negativnu reakciju kako konzervativnog dijela hrvatskog partijskog rukovodstva, tako i saveznog CK SKJ, pa i samog [[Tito|Josipa Broza Tita]] (''»Mi, priredivšidrugovi, timene nepripremljenomživimo liberalnomod krilugramatike, hrvatskogod političkogovog rukovodstva "nepotrebne napetosti i teškoće". [[Mikoili Tripalo]]onog jedijalekta, doduševeć sod vremenskimonog odmakomšto odstvore dvadesetstvaralačke godinaruke (1992.naših godine)radnih ljudi«, ustvrdio»Važno je da jese objavljivanjeljudi tekstaidejno Deklaracijerazumiju, biloda potpunoimaju opravdanozajedničku ideju, jerkoja "''uće onakvomih sistemuvoditi naprijed... nekeOni stvarisu nijepotajno biloradili mogućepripremajući postavitiDeklaraciju nai drugačijiiznenada način''udarili u leđa." ZbogTako togase je,kod kakonas zaključuje,više "''deklaracija,ne bezmože obziraraditi. naČitava sveJugoslavija sukobeje danas ogorčena zbog takvih postupaka, nepravdea iu nesporazumeprvom redu hrvatski narod«'')<ref name="Pavičić"/>, odigrala krupnupriredivši ulogutime unepripremljenom sveukupnojliberalnom emancipacijikrilu ihrvatskog očuvanjupolitičkog samobitnostirukovodstva hrvatskoga"nepotrebne naroda''napetosti i teškoće".
 
Dana 31. ožujka u Saboru je [[Vladimir Bakarić]] o Deklaraciji izjavio: »Deklaracija neprijateljska prema zajednici i današnjoj fazi revolucije«. Nakon novinskih naslova koji su pozivali na odgovornost, sjednica Izvršnog komiteta CK SKH i ostalih političkih tijela, potpisnike se Deklaracije počelo sankcionirati. [[Vlatko Pavletić]] predsjednik Društva književnika Hrvatske isključen je iz Gradskog komiteta SK. Studentski je list 4. travnja objavio odluke o kažnjavanju potpisnika Deklaracije koji su bili članovi SK. U Telegramu je 7. travnja objavljeno kako su iz SK isključeni [[Dalibor Brozović]], [[Petar Šegedin]], [[Jakša Ravlić]], [[Slavko Mihalić]], [[Duško Car]], [[Vojislav Kuzmanović]], [[Branko Hećimović]], [[Zvonimir Komarica]], a dio ostalih sudionika Deklaracije posljednje opomene i opomene. Vjesnik je 20. travnja donio vijest o podnošenju pismene ostavke [[Miroslav Krleža|Miroslava Krleže]] na članstvo u CK SKH.<ref name="Pavičić"/>
 
[[Miko Tripalo]] je, doduše s vremenskim odmakom od dvadeset godina (1992. godine), ustvrdio da je objavljivanje teksta Deklaracije bilo potpuno opravdano, jer "''u onakvom sistemu... neke stvari nije bilo moguće postaviti na drugačiji način''." Zbog toga je, kako zaključuje, "''deklaracija, bez obzira na sve sukobe, nepravde i nesporazume, odigrala krupnu ulogu u sveukupnoj emancipaciji i očuvanju samobitnosti hrvatskoga naroda''".
 
Godine [[1972.]] hrvatski književni jezik ušao je u Amandmane, što je odlukom [[SKH]] na čelu sa [[Stipe Šuvar|Stipom Šuvarom]] pokušano promijeniti, ali nisu uspjeli.<ref>Stjepan Babić, Hrvatski jučer i danas, NIP Školske novine, Zagreb, 1995., ISBN 953-160-052-X</ref>
Line 18 ⟶ 29:
Tekst deklaracije napisan je u komisiji Upravnog odbora Matice hrvatske, a činilo ju je sedam članova:
[[Miroslav Brandt]], [[Dalibor Brozović]], [[Radoslav Katičić]], [[Tomislav Ladan]], [[Slavko Mihalić]], [[Slavko Pavešić]] i sedmi član [[Vlatko Pavletić]], tadašnji predsjednik Društva hrvatskih književnika i urednik Matičinih izdanja.
 
 
== Povezani članci ==
Line 26 ⟶ 38:
* [[Podgorska Deklaracija o hrvatskom jeziku]]
 
== IzvoriBilješke ==
{{izvori}}