Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
dopuna
dopuna
Redak 22:
Dana 31. ožujka u Saboru je [[Vladimir Bakarić]] o Deklaraciji izjavio: »Deklaracija neprijateljska prema zajednici i današnjoj fazi revolucije«. Nakon novinskih naslova koji su pozivali na odgovornost, sjednica Izvršnog komiteta CK SKH i ostalih političkih tijela, potpisnike se Deklaracije počelo sankcionirati. [[Vlatko Pavletić]] predsjednik Društva književnika Hrvatske isključen je iz Gradskog komiteta SK. Studentski je list 4. travnja objavio odluke o kažnjavanju potpisnika Deklaracije koji su bili članovi SK. U Telegramu je 7. travnja objavljeno kako su iz SK isključeni [[Dalibor Brozović]], [[Petar Šegedin]], [[Jakša Ravlić]], [[Slavko Mihalić]], [[Duško Car]], [[Vojislav Kuzmanović]], [[Branko Hećimović]], [[Zvonimir Komarica]], a dio ostalih sudionika Deklaracije posljednje opomene i opomene. Vjesnik je 20. travnja donio vijest o podnošenju pismene ostavke [[Miroslav Krleža|Miroslava Krleže]] na članstvo u CK SKH.<ref name="Pavičić"/>
 
''Ali razvojni putovi kojima je bila tada krenula Hrvatska nisu se sviđali ne samo [[Velika Srbija|velikosrbima]] i unitaristima, što je razumljivo, nego ni jugoslavenskim komunistima općenito i konzervativnoj struji među samim hrvatskim komunistima. Jer bio je ugrožen režim i poredak ne samo u Hrvatskoj nego i u cijeloj Jugoslaviji. I gotovo pet godina od ožujka 1967. počela je od prosinca 1971. repriza nasilja kakvo je bilo slijedilo nakon Deklaracije, samo taj put žešće, grublje, sveobuhvatnije, ne samo protiv književnika i filologa nego protiv svih i svakoga. Šikaniranja, izbacivanja s posla, hapšenja, slanja na višegodišnje robije, sve je to postalo dijelom svakodnevnice i taj je put trajalo dugo, nije se stišavalo kao nakon Deklaracije. Neki su "proljećari" pobjegli iz zemlje, tako da je Hrvatska dobila još jednu u nizu svojih političkih emigracija.''
[[Miko Tripalo]] je, doduše s vremenskim odmakom od dvadeset godina (1992. godine), ustvrdio da je objavljivanje teksta Deklaracije bilo potpuno opravdano, jer "''u onakvom sistemu... neke stvari nije bilo moguće postaviti na drugačiji način''." Zbog toga je, kako zaključuje, "''deklaracija, bez obzira na sve sukobe, nepravde i nesporazume, odigrala krupnu ulogu u sveukupnoj emancipaciji i očuvanju samobitnosti hrvatskoga naroda''".
 
[[Miko Tripalo]] je, doduše s vremenskim odmakom od dvadeset godina (1992. godine), ustvrdio da je objavljivanje teksta Deklaracije bilo potpuno opravdano, jer "''u onakvom sistemu... neke stvari nije bilo moguće postaviti na drugačiji način''." Zbog toga je, kako zaključuje, "''deklaracija, bez obzira na sve sukobe, nepravde i nesporazume, odigrala krupnu ulogu u sveukupnoj emancipaciji i očuvanju samobitnosti hrvatskoga naroda''".<ref>http://www.ihjj.hr/oHrJeziku-povijest-6.html Dalibor Brozović, Iz povijesti hrvatskoga jezika, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje (preuzeto 1. studenog 2010.)</ref>
 
Godine [[1972.]] hrvatski književni jezik ušao je u Amandmane, što je odlukom [[SKH]] na čelu sa [[Stipe Šuvar|Stipom Šuvarom]] pokušano promijeniti, ali nisu uspjeli.<ref>Stjepan Babić, Hrvatski jučer i danas, NIP Školske novine, Zagreb, 1995., ISBN 953-160-052-X</ref>
Line 43 ⟶ 45:
== Literatura ==
* Miko Tripalo, Hrvatsko proljeće, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb 2001.
 
{{matica hrvatska}}
 
{{Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje}}
 
== Vanjske poveznice ==
{{wikizvor|Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika}}
 
{{matica hrvatska}}
 
[[Kategorija:Hrvatski jezik]]