Vladimir Vidrić: razlika između inačica

Vidrićevi pjesnički ugođaji su u pravilu uklopljeni u objektivni okvir, pjesnički subjekt se gubi ili skriva u kakvom [[mit]]skom liku. Njegove slike poganskog, klasičnog i [[mitologija|mitološkog]] svijeta zapravo su svojim sadržajem izrazito osobne. Vidrić je bio [[impresionizam|impresionist]] s izrazitim osjećajem za likovni segment. Njegove pjesme (npr. "Jutro", dva "Pejzaža", "Adieu", "Ex Pannonia", "Dva levita" itd.) danas su nezaobilazan dio svake ozbiljnije antologije hrvatskog pjesništva. Suvremenici, npr. [[Antun Gustav Matoš|A. G. Matoš]], prigovarali su mu tehničku nesavršenost, pogrešne akcente u rimama i stilsku neizbrušenost. Međutim, tome je uzrok krajnje moderna struktura njegovih pjesama, gdje se ritam ne zasniva na slogu, nego na glavnim akcentima. Možda najbolji opis Vidrićeve poezije dao je [[Ivo Frangeš]]: "Svijet Vidrićev djeluje kao krhotina drevnih antičkih vaza, gdje činjenica da je sačuvani prizor još i manji, zbog ulomljenosti, zapravo pojačava dojam. Svijet je to minijaturan, ali do bola čist, s nekom čudesnom trećom dimenzijom, koja višestruko premašuje naše uobičajeno poimanje širine i dubine." Također hrvatska skladateljica [[Ivana Lang|Ivana Lang]] je uglazbila nekoliko Vidrićevih pjesama.<ref>[http://www.zamp.hr/aid/sadrzaj/sO_djelu.htm?CODE_DJELA=154131316 'ZAMP']</ref>