Ksaver Šandor Gjalski: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m robot Dodaje: sh:Ksaver Šandor Gjalski |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 30:
U roditeljskom domu odgajan je u izrazito ilirskom duhu, o čemu će u već spomenutom djelu Za moj [[životopis]] zapisati: Od njega sam (oca) i od prvoga časa primio neizbrisivu ljubav za sve što je slavensko, a još više ljubav prema rođenoj grudi - domovinsku ljubav. Pored domoljublja Gjalski je u ranom djetinjstvu otkrio veliku ljubav prema knjizi, posebice prema latinskim klasicima i poeziji. Ljubav prema književnosti vjerojatno je naslijedio od majke koja je rado čitala djela [[:kategorija:francuski književnici|francuskih]], [[:kategorija:engleski književnici|engleskih]] i [[:kategorija:njemački književnici|njemačkih književnika]].
Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u [[Varaždin]]u, a nakon svršetka gimnazije u Zagrebu upisuje studij prava na Pravoslovnom fakultetu.<ref name="moljac">[http://www.moljac.hr/biografije/gjalski.htm%20 moljac]</ref> Studij prava završiti će [[1874]]. godine, ali ne u [[Zagreb]]u već u [[Beč]]u. U vrijeme školovanja susreće se s [[Eugen Kvaternik|Eugenom Kvaternikom]] i s oduševljenjem prihvaća njegove političke stavove i zamisli.<ref name="moljac"/> No, kasnije će njegove političke stavove odbaciti i zastupatiti ideje [[Josip Juraj Strossmayer|Josipa Jurja Strossmayera]]. Četiri godine kasnije (1878.) u Beču će položiti državni ispit i zaposliti se u [[Koprivnica|Koprivnici]] kao državni činovnik. Kasnije će često mijenjati mjesto boravka ([[Virovitica]], [[Osijek]], [[Sisak]], [[Pakrac]], [[Šušak]], [[Zagreb]]...). Pri Kraljevskoj zemaljskoj vladi zaposliti će se 1891. godine, ali već sedam godina kasnije (1898.) biti će umirovljen zbog neslaganja s politikom bana [[Károly Khuen-Héderváry|Khuen-Hédervárya]].
=== Književno stvaralaštvo ===
U hrvatskoj književnosti javlja se prvi puta u listu ''[[Vienac]]'' [[1884]]. godine pripovjetkom ''Illustrissimus Battorych'' uzevši književni pseudonim Ksaver Šandor Gjalski po majčinu ocu. Jedno će vrijeme, zajedno s Milivojem Dežmanom, biti urednik lista Vienac. Vrhuncem njegova stvaralaštva smatra se djelo ''[[Pod starim krovovima]]'' ([[1886]].). No, značajni su svakako i nejgovi romani U novom dvoru te Na rođenoj grudi. Pored njih piše i politički roman ''U noći'' te tri povijesna romana - ''Osvit, Za materinsku riječ'' i ''[[Dolazak Hrvata (Gjalski)|Dolazak Hrvata]]''. Svakako treba spomentu i djela: ''Iz varmeđinskih dana, Diljem doma, Tri pripovijesti bez naslova, Janko Borislavić, Bijedne priče, Đurđica Agićeva, Male pripovijesti, Radmilović, Ljubav lajtnanta Milića i druge pripovijetke, Sasma neobični i čudnovati doživljaji illustissimusa Šišmanovića''. Pored [[roman]]a pisao je i književne članke, filološke oglede te političke i povijesne rasprave. U dva mandata bio je predsjednik [[Društvo hrvatskih književnika|Društva hrvatskih književnika]], a [[1903]]. godine izabran je za počasnog člana [[JAZU]].
Redak 37:
== Izvori ==
*{{moljac|
{{izvori}}
| |||