Aleksandar Solženjicin: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m robot Mijenja: cs:Alexandr Solženicyn |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 29:
== Djelo ==
Solženjicin je najistaknutije ime književnoga otpora sovjetskom totalitarizmu. Glasovitim ga je učinila pripovijest "[[Jedan dan Ivana Denisoviča]]", 1962, koja se temelji na opisu "običnoga" dana "običnog" Rusa u logorskom zatočeništvu. Tema je do tada bila tabuizirana, ali je pripovijest pokazala i stilsko umijeće pisca koji se oslonio na tradiciju ruske klasične proze ([[Lav Tolstoj]], [[Fjodor Dostojevski]]). Umijeće fabuliranja očitovalo se zatim u "Događaju na postaji Krečetovka " (1963.), a orijentacija na "seosku prozu" u stilu i ideologiji u noveli "Matrjonino domaćinstvo" (1963), crtici o napaćenoj seoskoj ženi koja i u posvemašnjoj bijedi znade očuvati visoke etičke kvalitete.
Vrhunac su prvoga razdoblja romani "Odjel za rak" (1968.), i "U prvom krugu" (1968.), koji su kružili u prijepisima, a objavljeni su prvi put u inozemstvu. "Odjel za rak" je poluautobiografski (bivši zatočenik, iskustvo u odjelu za tumore u taškentskoj bolnici) roman koji uz središnji lik Kostogutova daje niz dojmljivih portreta sovjetskih birokrata, liječnika i medicinskoga osoblja te raznih pacijenata. Istodobno dirljiv ljubavni roman (ili – roman o nerealiziranoj ljubavi), satira na poststaljinističku epohu i studija o ljudskom ponašanju u ekstremnoj situaciji smrtonosne bolesti, taj je veliki roman u najboljim tradicijama ruske klasike koja ljudskošću i životnošću nadilazi suvremena joj ostvarenja zapadnoeuropske i američke pripovjedne umjetnosti. "U prvom krugu" (asocijacija na prvi, "privilegirani" krug [[Dante]]ovoga pakla) rekreira piščevo iskustvo prvih godina zatvora, kada je radio u šaraški, znanstveno-tehničkoj ustanovi za logoraše znanstvenike. Glavni lik, Gljeb Neržin, opet je utjelovljenje samoga autora, a prikazane su i neke druge osobe koje su igrale važnu ulogu u Solženjicinovu životu (njegova prva žena, prijatelj Lev Kopeljev, rusko-židovski komunistički "vjernik", po struci germanist, dan u liku Leva Rubina). Mnogobrojne niti ovoga djela imaju tematsku srodnost s prethodnim djelom: satira je nazočna na svim razinama, a poglavito u sarkastičnom portretu Staljina (u doba njegova sukoba s [[Josip Broz Tito|Titom]]); moralna kušnja u mješavini prijetnji i zavodljivih ponuda zatvorskih vlasti. Realistički je prikazan život izvan logora za znanstvenike i u njemu. No, kao i prethodni roman, i ovo Solženjicinovo djelo uspijeva ponoviti čudo ruske klasične proze koju je [[Thomas Mann]] ne bez razloga prozvao "svetom": vjeru u pobjedu hrabrosti i veličinu ljudskosti, koja je ukorijenjena u kršćanskom poimanju bitno spiritualnoga dostojanstva ljudskoga bića.
| |||