Imre Kertész: razlika između inačica

Godine [[1944]]. deportiran je u [[Auschwitz]]. Po oslobođenju [[1945]]. vraća se u Budimpeštu gdje neko vrijeme radi kao novinar. Godine [[1960]]. započinje pisati svoj prvi roman "Čovjek bez sudbine" u kojem opisuje iskustvo 15-godišnjeg dječaka u koncentracionim logorima Auschwitz, [[Buchenwald]] i [[Zeitz]]. Roman završava [[1973]]., ali dvije godine čeka na njegovo objavljivanje. Zbog nekonvencionalnog pristupa temi roman u Mađarskoj nailazi na nerazumijevanje kritike i ograničen tržišni uspjeh. Naredne romane "Fijasko" i "Kadiš za nerođeno dijete" objavljuje tek 1988. i 1990. godine, ali isto tako bez većeg uspjeha. Tek 1993. godine, s pripovijetkom pod naslovom "Zapisnik", Imre Kertesz postiže veći uspjeh u Mađarskoj. Tokom devedesetih njegova se djela prevode na engleski, njemački i druge jezike i upravo će u Njemačkoj Imre Kertesz naići na najveće razumijevanje kritike i publike. Godine [[2002]]. dodijeljena mu je [[Nobelova nagrada za književnost|Nobelove nagrade za književnost]] [[2002]]. godine "za pisanje koje podržava krhko iskustvo pojedinca suprotstavljajući ga barbarskoj arbitrarnosti povijesti". Osim po svojim književnim djelima Kertesz je poznat i kao prevoditelj. S njemačkog je, između ostalog, preveo djela velikana kao što su [[Friedrich Nietzsche|Nietzsche]], [[Hugo von Hofmannsthal|Hofmannsthal]], [[Arthur Schnitzler|Schnitzler]], [[Sigmund Freud|Freud]], Roth, [[Ludwig Wittgenstein|Wittgenstein]] i [[Elias Canetti|Canetti]].

Sva djela Imrea Kertesza na hrvatskom, objavljena su u prijevodu Xenie Detoni.