Stjepan Krasić: razlika između inačica

Bio je dugogodišnjim profesorom [[crkvena povijest|crkvene povijesti]] na rimskom sveučilištu [[Papinsko sveučilište sv. Tome Akvinskoga u Rimu|Angelicumu]] (Pontifica Studiorum Universitatis a S. Thoma Aquinate in Urbe).

Dopisnim je članom [[HAZU|Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti]], hrvatskoga PEN-centra, , Povijesnog instituta Dominikanskog reda u Rimu, Hrvatskoga povijesnog instituta u Rimu i drugih.

Za hrvatsku je znanost bitan što je svojim radom iz 1996. o dominikanskom generalnom učilištu ili sveučilištu u Zadru g. 1996. pomaknuo skoro trista godina u prošlost<ref name="Razgovor">[http://www.citluk.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=1021:razgovor-s-ovogodinjim-dobitnikom-nagrade-za-ivotno-djelo-prof-dr-stjepanom-krasiem&catid=8:kultura-i-umjetnost Općina Čitluk] (t.v.): Razgovor s ovogodišnjim dobitnikom nagrada ze životno djelu, prof. dr Stjepanom Krasićem, 7. srpnja 2010. </ref>.

Djelom "Počelo je u Rimu" je obilato pomaknuo početke normiranja hrvatskoga jezika skoro dvjesta godina u prošlost u odnosu na stavove koje je znanost do tada široko prihvaćala, u 16. stoljeće<ref name="Razgovor"> </ref>. Tako je dodatno potvrdio stavove hrvatskog jezikoslovca [[Stjepan Babić|Stjepana Babića]]<ref>Stjepan Babić: Hrvatski jučer i danas, Školske novine, Zagreb, 1995., ISBN 953-160-052-X, str. 249</ref>. Krasić je svoj dokaz izveo po tome što je dokazao da se u 17. st., temeljem dekreta pape [[Grgur XV.|Grgura XV.]] iz 1622. i pape [[Urban VIII.|Urbana VIII.]] iz 1623. hrvatski jezik morao predavati i učiti na najpoznatijim europskim sveučilištima kao što su sveučilišta u Beču, Bologni, Louvainu, Madridu, Padovi, Parizu, Salamanci itd.), odnosno u okviru katoličke obnove nakon [[Tridentski sabor|Tridentskog sabora]] (1545. – 1563.)<ref>[http://www.brotnjo-online.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1491&Itemid=36 Brotnjo.info] Mile Pavlović: U hotelu Brotnjo u Čitluku na svečan je način predstavljena nova knjiga akademika Stjepana Krasića, 19. travnja 2010.</ref>. Dekrete je izdao [[Zbor za širenje vjere]] u ime papa<ref>[http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac265.nsf/AllWebDocs/ogr1 Vijenac br. 265/2004.] Sandra Cekol: Čeh, Leh i Meh, 29. travnja 2004.</ref>.

Autorom je prve sustavnije povijesti bivše Dalmatinske dominikanske provincije, danas [[Hrvatska dominikanska provincija Marijina Navještenja|Hrvatske dominikanske provincije Marijina Navještenja]], obuhvativši razdoblje otkad su dominikanci došli na hrvatske prostore pa sve do danas. U tom je radu otkrio nekoliko desetak samostana, dotad nepoznatih<ref name="Razgovor"> </ref>.

Među njegova otkrića je i to što je otkrio da je osoba koja je osnovala "Ugarsku provinciju", koja je od 1221. do 1380. u svom sklopu imala sve samostane na hrvatskom i albanskom području, bio Pavao Dalmatinac (u suvr. literaturi znanog kao "Paulus Hungarus"). [[Pavao Dalmatinac]] je bio do tada profesor prava na bolonjskom sveučilištu i ujedno prvi poznati Hrvat koji je bio sveučilišnim profesorom. Uz to je bio prijateljem utemeljitelju Reda sv. Dominika i bio je prvim [[prior]]om samostana u Bologni<ref name="Razgovor"> </ref>.